1. No category

AZIL U REGIONU
AZILNI SISTEMI::
Hrvatska
Makedonija
Bosna
B
osna i Hercegovina
Crna Gora
Srbija
ANALIZA:
UNHCR
Balkanski
pristup
DODATAK NEDELJNIKA VREME BR. 1240, 9. 10. 2014.
ZAŠTITA IZBEGLICA I MEĐUNARODNE MIGRACIJE NA ZAPADNOM BALKANU
Predlozi za sveobuhvatni
regionalni pristup
Brojke su porasle sa manje od 400 tražilaca azila u regionu koliko ih je bilo 2008.
na približno 12.000 u 2013. godini. Čini se da se ova tendencija rasta nastavlja i tokom 2014.
U periodu januar–avgust 2014, ukupno 8474 lica zatražila su azil u regionu, od kojih 82 odsto u Srbiji
D
inamika migracija na Zapadnom
Balkanu poslednjih godina prolazi kroz duboke promene. Zemlje u
regionu još se bore sa posledicama velikih
raseljavanja stanovništva i sukoba iz perioda 1991–1995. godine. Međutim, postepena politička stabilizacija transformisala je
Zapadni Balkan u region tranzita i sve češću destinaciju migranata i izbeglica van
regiona, uključujući i ugrožene grupe poput žrtava trgovine ljudima, maloletnika bez
pratnje, dece odvojene od porodica i žena
izloženih riziku.
Zahvaljujući, u velikoj meri, svom strateškom geopolitičkom položaju, Zapadni
Balkan postao je bitna tačka na jednoj od
glavnih migratornih ruta na putu za EU.
Sve veći broj mešovitih migratornih tokova koji potiču iz zemalja van regiona, posebno iz Sirije, Avganistana, Eritreje, Somalije, Sudana i Malija (poznatih kao zemlje koje “proizvode izbeglice”), pristižu
iz Turske i/ili Grčke i prolaze kroz region koristeći takozvanu “zapadnobalkansku rutu”. Mnogi podnose zahteve za priznavanje azila u jednoj ili više zemalja Zapadnog Balkana, ali najčešće nastavljaju
put pre nego što njihovi zahtevi za azil
budu procesuirani a njihove potrebe za zaštitom utvrđene.
Brojke su porasle sa manje od 400 tražilaca azila u regionu koliko ih je bilo 2008.
na približno 12.000 u 2013. godini. Čini
se da se ova tendencija rasta nastavlja i tokom 2014. U periodu januar–avgust 2014,
ukupno 8474 lica zatražila su azil u regionu
(Albanija, BiH, BJRM, Crna Gora, Srbija i
Kosovo – naziv ne odražava status Kosova
i navodi se u skladu sa Rezolucijom 1244 i
Mišljenjem Međunarodnog suda pravde o
proglašenja nezavisnosti Kosova i Srbija),
od kojih 82 odsto u Srbiji.
2
Izvestan broj ulazaka migranata i izbeglica u region posledica je tajnog prelaska granice na graničnim prelazima ili nelegalnog
prelaska na zelenim granicama. Ova neregularna kretanja i s njima u vezi transnacionalni kriminal, poput krijumčarenja ljudima
i trgovine ljudima, dovode do porasta broja
briga zajedničkih za sve zemlje koje se nalaze na migratornoj ruti. Ona predstavljaju
pretnje po bezbednost, negativno utiču na
pristup zaštiti onima kojima je potrebna i
čine lica u pokretu podložnijima bezbednosnim rizicima i teškim kršenjima ljudskih prava.
Agencije za upravljanje granicama zemalja u regionu razvile su kapacitete i
stručnost po pitanju širokog spektra pitanja koja se tiču migracija. Međutim, oni
su uspostavljeni na osnovu scenarija migracija koji se prilično razlikuje od trenutne situacije. Drastičan porast obima i složenosti onoga što neregularne migracije u
velikoj meri predstavljaju, kao i odsustvo
odgovarajućih finansijskih resursa, uticali
su na sposobnost nadležnih organa za delotvorno upravljanje ovim tokovima. Usled
toga, agencije za upravljanje granicama nemaju uvek potrebno iskustvo, kapacitete
i alate potrebne za adekvatno obavljanje
svojih dužnosti. Potrebno je podići stepen znanja, posebno u pogledu utvrđivanja identiteta lica koja pristižu na teritorije
zemalja u regionu, identifikacije njihovih
specifičnih potreba kao i pravovremenog
diferenciranja različitih grupa lica u pokretu (poput izbeglica, maloletnika bez pratnje
i dece odvojene od roditelja, žena i devojaka izloženih riziku, žrtava trgovine ljudima itd.).
Sve zemlje u regionu (sa izuzetkom Kosova, SBUN 1244/99) potpisnice su Konvencije o statusu izbeglica od 1951. i Protokola od 1967. godine (osnovni pravni
dokumenti koji definišu izbeglice, njihova prava i pravne obaveze država) i uspostavile su nacionalne azilne sisteme. Ipak,
ograničenja u procesu sprovođenja zakona
i nedostaci u pogledu institucionalnih kapaciteta ne garantuju uvek da će tražioci
azila imati mogućnost pristupa pravičnim
i efikasnim azilnim procedurama i uživati
osnovne standarde postupanja. Novouspostavljeni azilni sistemi takođe lako bivaju
preopterećeni usled naglog porasta novopridošlih tražilaca azila, pa neretko nisu u
mogućnosti da odgovore na najhitnije potrebe na odgovarajući način. Nedostaci u
azilnim procedurama utiču na kvalitet odluka. Broj lica kojima je priznat izbeglički
status i dalje je izuzetno nizak uprkos činjenici da mnogi tražioci azila koji potiču van
regiona dolaze iz zemalja koje proizvode
izbeglice i potencijalno imaju potrebu za
međunarodnom zaštitom.
Do sada su zemlje Zapadnog Balkana
bile usredsređene na napore da nađu rešenja za izbeglice i interno raseljena lica iz
sukoba na Balkanu, dok u većini zemalja
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
ne postoje okviri za rešenja za novopridošle izbeglice i druge ugrožene grupe
koje potiču van regiona a imaju specifične potrebe.
Da bi rešili ovu situaciju, Visoki komesarijat UN za izbeglice (UNHCR) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) pokrenuli su 2013. godine zajedničku inicijativu da pomognu vladama zemalja u regionu da unaprede sveobuhvatan sistem zaštite izbeglica i upravljanja migracijama. Cilj
inicijative je da se osnaže kapaciteti država
i drugih aktera za rešavanje mešovitih kretanja migranata i izbeglica koji potiču van
regiona na predvidljiviji, delotvorniji način,
koji će uzimati u obzir potrebe za pravnom
zaštitom. Cilj je takođe da se podstaknu regionalni dijalog i praktična saradnja o relevantnim pitanjima od zajedničkog interesovanja. U isto vreme, treba odgovoriti
na legitimnu zabrinutost država da zaštite
svoje granice i teritorije, kao i na potrebu
ispunjavanja međunarodnih obaveza preuzetih potpisivanjem Konvencije o statusu
izbeglica od 1951. godine, što predstavlja
doprinos međunarodnoj solidarnosti i podeli odgovornosti.
Širom regiona održane su nacionalne
konsultacije i informativni sastanci sa zvaničnicima nadležnih državnih organa i predstavnicima civilnog društva. Na tim sastancima identifikovane su oblasti u kojima bi
ciljane aktivnosti na nacionalnom i/ili regionalnom nivou doprinele rešavanju postojećih izazova, uzimajući u obzir specifičnu realnost svake od zemalja.
U decembru 2013.godine, UNHCR i
IOM su učestvovali u organizaciji okruglog stola regionalnih eksperata (“Zaštita
izbeglica i međunarodne migracije na Zapadnom Balkanu: Predlozi za sveobuhvatni regionalni pristup”). Sastanak, održan u
Beču, okupio je mnoge učesnike uključujući i visoke funkcionere iz zemalja Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija i Hrvatska kao
članica Evropske unije), kao i predstavnike
Dostupan broj zahteva za azil u zemljama regiona
Srbija
Hrvatska
BiH
C. Gora
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
–
186
146
–
–
94
69
–
–
195
581
–
77
155
95
–
275
145
71
–
522
290
64
–
3132
807
46
235
2723
1193
53
1531
5066
1089
100
3554
2014.
(do jula)
5427
271
–
–
Kosova (S/RES/1244 (1999)), predstavnike relevantnih međunarodnih aktera kao što
su Regionalna inicijativa za migracije, azil
i migracije (MARRI), Evropska komisija,
UNHCR i IOM.
Imajući u vidu da su migracije, po definiciji, prekogranični fenomen i da pojedinačne aktivnosti država daju tek ograničene
rezultate koji često dovode samo do prebacivanja pritisaka migracija preko granice,
učesnici sastanka izradili su nacrt plana sa
konkretnim preporukama u pogledu aktivnosti koje treba preduzeti. Države su identifikovale osam prioritetnih oblasti uključujući pristup teritoriji i mogućnost traženja zaštite, procedure za utvrđivanje da li
je osoba izbeglica, unapređenje uslova za
tražioce azila u periodu dok čekaju ishod
procedure, sprovođenje rešenja za izbeglice, identifikaciju i pružanje pomoći tražiocima azila i migrantima sa specifičnim potrebama, osnaživanje regionalne saradnje,
razmenu informacija itd.
U skladu sa izraženim aspiracijama zemalja Zapadnog Balkana da pristupe Evropskoj
uniji, ova regionalna inicijativa takođe ima
za cilj da pomogne zemljama da ispune ne
samo relevantne međunarodne već i evropske standarde u domenu azila i migracija.
SLUŽBA ZA PRAVNU ZAŠTITU IZBEGLICA,
PREDSTAVNIŠTVO UNHCR-A ZA SRBIJU
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
3
HRVATSKA
Evropski model azilne politike
Prvi Zakon o azilu u Hrvatskoj je stupio na snagu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja sa zakonodavstvom EU, 2007. godine
je donesen novi Zakon o azilu, koji je do danas dva puta menjan kroz Izmjene i dopune Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine
V
eć od samog početka pregovora o
pristupanju Europskoj uniji, postojao je osnovni model europske
azilne politike sadržan u europskim direktivama usvojenim u razdoblju od 2001. do
2005. godine. U procesu usklađivanja, hrvatska tijela su tako imala jasan vodič za
izradu azilnog zakonodavstva, s malom
marginom vlastite interpretacije.
RH je imala mogućnost usvajanja viših
standarda od onih predviđenih pravnom stečevinom EU o azilu koja u načelu nije iskorištena te se harmonizacija provodila u odnosu samo na minimalne standarde zajamčene pravnom stečevinom. U većini članaka Zakona o azilu doslovno su prenesene
odredbe iz relevantnih direktiva. Prilikom
donošenja, zakonodavstvo o azilu nije izazvalo veće polemike u Hrvatskom saboru,
a zakoni su usvojeni velikom većinom glasova zastupnika.
Prvi zahtjevi za azilom zabilježeni su
1997. godine, a do 2010. broj tražitelja azila
kretao se između 100 i 200 osoba godišnje.
Od 2010. godine bilježi se značajan porast
broja zahtjeva za azilom (gotovo 1200 zahtjeva u 2012).
Prvi Zakon o azilu u RH je stupio na snagu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja
sa zakonodavstvom EU, 2007. godine je
donesen novi Zakon o azilu, koji je do danas dva puta mijenjan kroz Izmjene i dopune Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine.
Prema Zakonu o azilu u RH izbjeglica
je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog
Statistika
Prvi azil u RH odobren je krajem
2006. godine. Danas RH ima 68 odobrenih azila i 58 odobrenih supsidijarnih zaštita. Broj zahtjeva za azil je relativno stabilan: 2004. je bilo 162 zahtjeva, 2005. – 186, 2006. – 94, 2007.
– 195, 2008. – 155, 2009. – 146, 2010.
– 290, 2011. – 807, 2012. – 1193, 2013.
– 1089, 2014. (do jula) – 271.
4
državljanstva te se zbog osnovanog straha od proganjanja
zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili
zbog političkog mišljenja,
ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu
te zemlje, odnosno to je osoba
bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog
boravišta, a koja se ne može
ili se zbog osnovanog straha ne želi vratiti u tu zemlju.
Osoba kojoj se odobri status
azila u RH naziva se azilant.
U RH osim azila postoje
još dvije vrste zaštita, supsidijarna i privremena zaštita.
U postupku azila, odobravanje supsidijarne zaštite se razmatra drugostepeno, ukoliko
stranac ne udovoljava uvjetima za odobrenje azila, razmatra se da li ima uvjete za
odobrenje supsidijarne zaštite. Supsidijarna zaštita odobrit će se strancu koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila, a za kojeg postoje opravdani razlozi koji ukazuju da
će se, ako se vrati u zemlju
podrijetla, suočiti sa stvarnim
rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili se zbog takvog rizika
ne želi staviti pod zaštitu te
zemlje. Proganjanje i ozbiljnu nepravdu mogu provoditi: državna tijela, stranke ili
organizacije koje kontroliraju državu ili važan dio državnog područja, nedržavni subjekti, ako se dokaže da država ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju važan dio državnog područja,
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
uključujući i međunarodne organizacije,
nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili ozbiljne nepravde.
Bitno za napomenuti je i to da se azil
neće odobriti strancu ako postoje ozbiljni
razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao
u izvršenju zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata, teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan RH,
a prije njegovog dolaska u RH, uključujući
i naročito okrutna postupanja čak i ako su
počinjena s navodnim političkim ciljem te
djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
PROCEDURA
Postupak azila je upravni postupak koji
započinje uzimanjem zahtjeva za azil. Zahtjev za azil se uzima nakon što stranac
izrazi namjeru za podnošenjem zahtjeva za
azilom. Namjeru za podnošenje zahtjeva za
azil stranac može izraziti prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu. Ako se stranac već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru za podnošenje zahtjeva za azil može izraziti u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji. Zahtjev za azil podnosi se u Prihvatilištu za tražitelje azila, usmeno na zapisnik.
U RH trenutno postoje dva Prihvatilišta za tražitelje azila, u Zagrebu i u Kutini. Prihvatilište u Kutini služi prvenstveno za smještaj ranjivih skupina: poslovno
nesposobnih osoba, maloljetnika, starijih i
nemoćnih osoba, teško bolesnih osoba, osoba s invaliditetom, trudnica, samohranih roditelja s maloljetnom djecom, osoba s duševnim smetnjama te žrtava trgovanja ljudima, kao i žrtava mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja.
Po podnošenju zahtjeva za azil Ministarstvo unutarnjih poslova će, što je prije moguće, saslušati tražitelja azila. Tražitelj azila
dužan je za vrijeme saslušanja iznijeti sve
Hrvatski pravni
centar
Hrvatski pravni centar (HPC) nevladina je i neprofitna udruga osnovana
1994. s glavnim ciljem uspostave i promicanja vladavine prava u RH.
Naša temeljna aktivnost od 2003.
u području migracija i azila je pružanje besplatne pravne pomoći tražiteljima azila u postupcima za priznavanje
azila pred nadležnim tijelima državne
vlasti, koju HPC pruža u svojstvu implementacijskog partnera UNHCR–a.
Ovo pitanje je od iznimne važnosti zato
što se kao korisnici ovog instituta javljaju osobito ranjive osobe jer najčešće ne razumiju hrvatski jezik niti poznaju hrvatski pravni sustav, dolaze u
zemlju tražeći zaštitu od raznih oblika
proganjanja, a pri tome najčešće nemaju dovoljno sredstava da plate odvjetnika koji bi ih zastupao i pomagao im
tijekom postupka.
Besplatnu pravnu pomoć HPC pruža na terenu, putem obavljanja intervjua
s tražiteljima azila u svrhu prikupljanja
svih informacija potrebnih za njihovo
zastupanje u postupku, pružanja relevantnih informacija o postupku i njihovim pravima i obvezama pravnim savjetima te zastupajući ih tijekom saslušanja u prvostupanjskom postupku. Pružajući besplatnu pravnu pomoć tražiteljima azila, HPC ima mogućnost promatranja načina rada državnih službenika tijekom postupka azila te prepoznavanja postojećih problema u praksi.
činjenice i okolnosti koje su relevantne za
njegov zahtjev, istinito odgovarati na sva
pitanja koja su mu postavljena te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev, odnosno dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja svih razloga
na kojima temelji svoj zahtjev. Saslušanje
je glavni dio postupka azila, a koje provodi voditelj postupka/donositelj odluke, zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova,
koje je nadležno tijelo u prvostupanjskom
postupku azila. Nakon saslušanja donositelj odluke razmatra činjenice iznesene na
saslušanju kao i relevantna izvješća međunarodnih organizacija o zemlji podrijetla,
nakon čega donosi odluku. Protiv odluke
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
►
5
Ministarstva može se pokrenuti upravni
spor pred upravnim sudom.
U RH postoje četiri upravna suda sa sjedištem u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.
Upravni sud odlučuje presudom. Tražitelji
azila koji nemaju financijskih sredstava imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom postupku azila, ispred upravnog suda. Postoji lista odvjetnika, pružatelja
besplatne pravne pomoći, koje tražitelji azila samostalno biraju, koji sastavljaju tužbu i
prisustvuju raspravi pred upravnim sudom.
PRAVA I OBAVEZE
TRAŽILACA AZILA
Ako tražitelj azila ne razumije jezik na
kojemu se vodi postupak, osigurat će mu
se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem
može komunicirati. Prevoditelj, kao i svi
ostali sudionici u postupku azila, ne smiju otkrivati podatke koje doznaju tijekom
postupka azila, sukladno propisima o zaštiti podataka.
Maloljetniku bez pratnje koji traži azil
6
te maloljetniku bez pratnje kojem se odobri zaštita, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će skrbnika. Postupak
azila maloljetnicima bez pratnje se rješava
u najkraćem mogućem roku.
U RH tražitelji azila imaju pravo na: boravak i slobodu kretanja u RH, osiguranje
odgovarajućih materijalnih uvjeta za život
i smještaj, zdravstvenu zaštitu, osnovno i
srednje obrazovanje, besplatnu pravnu pomoć, humanitarnu pomoć, slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece te na rad.
Za vrijeme trajanja postupka azila tražitelj
azila ima pravo na smještaj u Prihvatilištu
za tražitelje azila. Tražitelj azila može o
svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u
RH uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Pravo na rad tražitelj azila stječe po isteku
godine dana od dana podnošenja zahtjeva
za azil ako postupak azila nije okončan.
Tražitelj azila u RH ima obvezu poštivati
Ustav, zakone i druge propise RH, poštivati Kućni red Prihvatilišta, surađivati s nadležnim državnim tijelima RH te postupati
po njihovim mjerama i uputama, odazvati
se pozivu Ministarstva i surađivati tijekom
cijelog postupka azila, ostati na području
RH za vrijeme trajanja postupka azila i dr.
PRAVA OSOBA SA STATUSOM
Status azilanta, odnosno status stranca
pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja rješenja o odobrenju azila
ili supsidijarne zaštite kada stječu pravo
na: boravak u RH, smještaj, rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, spajanje
obitelji, održavanje jedinstva obitelji te pomoć pri integraciji u društvo. RH im osigurava smještaj najduže dvije godine od
dana izvršnosti odluke kojom se odobrava
azil, odnosno supsidijarna zaštita. Također,
mogu raditi u RH bez dozvole za boravak
i rad ili potvrde o prijavi rada te ostvaruju
pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja u RH.
TATJANA HOLJEVAC,
HRVATSKI PRAVNI CENTAR
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
MAKEDONIJA
Na Balkanskoj ruti
Kandidatura Rebublike Makedonije je definitivno pokretač pozitivnih promena. Naša zemlja je preuzela dalje
korake za približavanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama Evropske Unije kojima se utvrđuju
minimalni standardi za uslov za prijem azilanata i procedure za izdavanje i ukidanje statusa izbeglica
B
roj zahteva za azil u Republici
Makedoniji je u velikom porasatu. Dok je 2010. bilo 180 tražilaca
azila, u 2013. njihov broj se popeo na 1343
ljudi, uključujući 582 onih koji su pobegli
od nasilja u Siriji. Podaci iz 2014. pokazuju
da je ove godine zahteva još više. U 2014.
godini, deset tražilaca azila iz Sirije je dobilo status izbeglice. Mnogo je onih koji
napuste Makedoniju pre nego što i dobiju
konačnu odluku. Mali broj tražilaca azila
čeka na odluku prve instance koja, prema
zakonu, treba da se isporuči šest meseci od
trenutka kada je prijava podneta.
Tražioci azila imaju različite motive i
očekivanja kada napuštaju Makedoniju,
što zavisi i od njihove zemlje porekla. Na
Makedonsko
udruženje mladih
pravnika
Makedonsko udruženje mladih
pravnika (MUMP) je nevladina organizacija osnovana 2003. koja u partnerstvu sa UNHCR-om od 2010.
obezbeđuje pravnu pomoć tražiocima
azila i licima bez državljanstva u Republici Makedoniji. Tokom godina,
MUMP je stekao iskustvo u sporovima koji se tiču kršenja ljudskih prava,
blisko nadgleda razvoj državnog sistema za azilante i neguje saradnju sa svim
relevantnim akterima. Makedonsko
udruženje mladih pravnika ima kancelariju u centru i naši advokati pružaju
tražiocima azila pravnu pomoć koja
se tiče njihovih prava i obeza u zemlji.
primer, tražioci azila iz Sirije su nam rekli da imaju članove porodice u pojedinim
evropskim zemljama i njihov konačni cilj je da se ponovo sastanu sa njima. Mnogi od njih žele da ide u Švedsku, Italiju,
Nemačku ili Francusku. Neki veruju da bi
bilo lakše za njih da izgrade svoj život u
Zapadnoj Evrope.
U Makedoniji svi tražioci azila imaju smeštaj i osnovnu podršku koju im obezbeđuje
Ministarstvo rada i socijalne politike. S tim
mogu da pokriju osnovne potrebe za vreme
svog boravka u prihvatnom centru dok čekaju konačnu odluku. Ipak, kao što je već
spomenuto, manji je broj onih koji ostanu
do kraja procedure. Postoji samo jedan prihvatni centar za tražioce azila u zemlji i on
je smešten u mesto Vizbegovo koje se nalazi
oko tri kilometara od centra Skoplja. Centar ima kapacitet za 150 ljudi i nudi odvojen
smeštaj za samce i porodice. Takođe, pristup
uslugama je dostupan samo preko prihvatnog centra. Osobe mogu živeti van centra,
ali onda je to o sopstvenom trošku.
Republika Makedonija je izgradila delotvoran integracioni sistem za osobe kojima je garantovana međunarodna zaštita.
Sistem je prvobitno osnovan za rad sa izbeglicama koje su došle sa Kosova, ali je ostao funkcionalan za nove dolaske. Takođe,
Vlada je izdala Strategiju za integraciju izbeglica i stranaca, a postoji takođe i Centar
za integracije osnovan unutar Ministarstvo
za rad i socijalnu politiku.
Kada je reč o azilantskoj politici,
kandidatura Rebublike Makedonije je
definitivno pokretač pozitivnih promena.
Naša zemlja je preuzela dalje korake za
približavanje nacionalnog zakonodavstva
sa pravnim tekovinama Evropske Unije
kojima se utvrđuju minimalni standardi
za uslov za prijem azilanata i procedure
za izdavanje i ukidanje statusa izbeglica.
Prvi Zakon o azilu i privremenoj zaštiti
je na snazi od 2004. a menjan je nekoliko
puta kako bi bio u skladu sa EU legislativom. Ipak, jedan od glavnih problema
je nedostatak prevodioca za neke tražioce
azila s obzirom da u Republici Makedoniji zakon zahteva da zvanični prevodioci
budu uključeni u proces intervjuisanja i
saslušanja, a nema pravodica za Paštunski,
Farsi, Urdu, Somalijski.
Republika Makedonija je smeštena na
takvozvanoj Balkanskoj migracionoj ruti
koja ide od Turske, Grčke, Makedonije,
Srbije ka EU zemljama. Ako uzmemo u
obzir najskoriji Fronteksov godišnji izveštaj
možemo da vidimo da je više od 17.000
neregularnih migranata prošlo Balkansku
rutu i države moraju da ulože dodatni napor u zaštiti osnovnih ljudskih prava kao
i odgovarajuću identifikaciju ljudi kojima
treba međunarodna zaštita unutar mešanih
migracionih grupa.
ZORAN DRANGOVSKI I
IRENA ZDRAVKOVA,
MUMP
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
7
BOSNA I HERCEGOVINA
Tražioci
međunarodne zaštite
U avgustu 2014. godine otvoren je novi i savremeni azilantski centar u mestu Delijaš, kod Trnova, koji ima 150 kreveta
P
arlament Bosne i Hercegovine je
1999. godine usvojio prvi zakon iz
oblasti međunarodne zaštite pod nazivom Zakon o imigraciji i azilu. Godine
2003. taj je zakon zamijenjen Zakonom o
kretanju i boravku stranaca i azilu, da bi
već 2008. godine bio donesen novi zakon
istog naziva. Od tada do danas usvojen je
čitav niz pravilnika koji reguliraju oblast
imigracije i azila u BiH. Zakon o kretanju
i boravku stranaca i azilu nije potpuno harmoniziran sa relevantnim zakonodavstvom
Evropske unije, te je u procesu donošenje
novih zakona koji će ujedno zasebno regulisati materiju međunarodne zaštite (azila)
i stranaca općenito.
Izbjeglički status tražiteljima međunarodne zaštite je sve do 30. juna 2004. godine utvrđivao Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), jer
8
Bosna i Hercegovina nije
imala izgrađene kapacitete da
putem svojih organa obavlja
ovu dužnost. Od 1999. do 30.
juna 2006. godine UNHCR
je priznao izbjeglički status
u BiH za ukupno 390 osoba.
Krajem 2004. godine, između UNHCR-a i Ministarstva sigurnosti BiH potpisan
je Protokol o prijenosu određivanja statusa izbjeglice i
drugih odgovornosti vezanih za azil. Broj osoba koje
su zatražile međunarodnu zaštitu u BiH
od 2004. godine je sljedeći: u 2004. – 301
osoba; 2005. – 146 osoba; 2006. – 69 osoba; 2007. – 581 osoba; 2008. – 95 osoba;
2009. – 71 osoba; 2010. – 64 osobe; 2011.
– 46 osoba; 2012. – 53 osobe; 2013. – 100
osoba. U navedenom periodu (2004–2013)
Sektor za azil Ministarstva sigurnosti odobrio je izbjeglički status za 10 osoba a za
57 osoba je odobrena supsidijarna zaštita.
Međunarodna zaštita je, po odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
i azilu, status koji nadležni organ u BiH
priznaje izbjeglici ili strancu koji ispunjava uslove za supsidijarnu zaštitu; ukoliko
se strancu – tražitelju azila – nakon provedenog postupka uvaži zahtjev za međunarodnu zaštitu (azil), takvoj osobi će biti
dodijeljen izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite. U BiH se za tražitelja azila upotrebljava naziv „podnositelj zahtjeva
za međunarodnu zaštitu“. To je stranac za
kojeg se može smatrati da traži izbjeglički status ili supsidijarnu zaštitu u BiH dok
se ne odluči o njegovom zahtjevu u skladu sa ovim Zakonom.
POSTUPAK
Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (azil) iskazuje se Graničnoj policiji ili Službi za poslove sa strancima, odnosno njenom najbližem terenskom
uredu. Nakon toga tražitelju azila izdaje se
potvrda o izraženoj namjeri i određuju mu
se smjer kretanja i rok u kojem mora zahtjev za međunarodnu zaštitu (azil) lično
podnijeti Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti BiH. Sektor za azil Ministarstva
sigurnosti BiH dužan je da obavi registraciju i da izda karton tražitelju azila. Postupak registracije obuhvata: popunjavanje
obrasca za registraciju, fotografisanje tražitelja azila, uzimanje otisaka prstiju, kopiranje ličnih i drugih dokumenata, te izdavanje kartona tražitelja azila podnosiocu zahtjeva za azil. Karton se smatra odobrenjem boravka dok postupak po zahtjevu za azil traje, a važi do tri mjeseca i moguće ga je produžiti.
Nakon registracije Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH zakazuje i održava
intervju. Intervju je detaljan razgovor koji
ujedno predstavlja i najvažniji korak u postupku odlučivanja po zahtjevu za međunarodnu zaštitu. On omogućava tražitelju
azila da iznese razloge podnošenja zahtjeva za azil, te ukoliko je potrebno može se
obaviti više iscrpnih intervjua kako bi se
potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Intervjuu prisustvuju i pravni zastupnici, koji na kraju intervjua imaju pravo dodatno postavljati pitanja tražitelju azila, te
predstavnici UNHCR-a.
Nakon provedenog postupka po zahtjevu
za međunarodnu zaštitu, nadležni Sektor za
azil Ministarstva sigurnosti BiH utvrđuje
da li tražitelj međunarodne zaštite ispunjava uslove za dodjelu izbjegličkog statusa
ili statusa supsidijarne zaštite, kao i da li
postoje uslovi za zaštitu tražitelja u slučaju
kada mu se odbije zahtjev za međunarodnu zaštitu, odnosno da li postoje razlozi za
primjenu principa non-refoulment. Najznačajnije odluke su rješenja kojima se zahtjev
za međunarodnu zaštitu usvaja i strancu
se priznaje izbjeglički status u BiH ili pak
status supsidijarne zaštite. Ministarstvo takođe može u propisanim slučajevima rješenjem odbiti, odnosno zaključkom odbaciti podneseni zahtjev. Zakon propisuje i
mogućnost odbijanja zahtjeva, uz istovremeno određivanje da stranac ne može biti
udaljen iz BiH, jer bi to kršilo princip zabrane vraćanja.
Odluka Sektora za azil Ministarstva sigurnosti BiH je konačna, te nezadovoljan
njome tražitelj azila može iskoristiti pravni lijek, odnosno podnijeti tužbu Sudu Bosne i Hercegovine u roku od 60 dana. Tužba ima odložno dejstvo, te dok Sud BiH o
njoj ne odluči tražitelj azila ne može biti
protjeran iz BiH. U slučaju negativne odluke Suda BiH, tražitelj azila ima mogućnost korištenja vanrednog pravnog lijeka pred Apelacionim vijećem Suda BiH,
može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu
BiH, odnosno aplikaciju Evropskom sudu
za ljudska prava, odnosno pritužbu Komitetu za ljudska prava UN. Naročito značajna u ovom kontekstu jeste mogućnost
podnošenja zahtjeva za privremenu mjeru zabrane protjerivanja Evropskom sudu
za ljudska prava, u skladu sa pravilom 39
Pravila Suda, odnosno istovrsnog zahtjeva
Komitetu za ljudska prava UN u skladu sa
članom 92. Pravila Komiteta. Oba sredstva
su tražitelji azila uspješno koristili u BiH,
preko svojih pravnih zastupnika u Udruženju “Vaša prava BiH”.
PRAVA
Tražitelji azila imaju pravo na: boravak
u BiH dok postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne bude okončan pravomoćnom ili konačnom odlukom; smještaj
u centru za tražitelje međunarodne zaštite,
u skladu s raspoloživim kapacitetima; pristup obrazovnom sistemu; besplatnu pravnu pomoć po pitanjima vezanim za postupak; usluge prevodioca ili tumača; primarnu zdravstvenu zaštitu; socijalnu zaštitu u
smislu obezbjeđenja prava na privremenog
staratelja; te pravo na ishranu kao i sredstva
za higijenu za vrijeme dok su smješteni u
Vaša prava BiH
Udruženje “Vaša prava BiH” sa sjedištem u Sarajevu je vodeća nevladina i neprofitna organizacija koja pruža besplatnu pomoć korisnicima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, te
se u posljednjih petnaest godina razvilo u učinkovitu mrežu centara pravne
i informativne pomoći sa 35 uposlenika u 9 kancelarija i preko 120 mobilnih timova širom BiH. Udruženje je
od 1996. godine do sada pružilo pomoć
za oko 450.000 izbjeglih lica, povratnika, raseljenih lica, manjinskih grupa
i grupa ugrožene domicilne populacije
u pravnim stvarima kao što su: povrat
imovine, socijalna, ekonomska i kulturna prava, diskriminacija u pristupu
zapošljavanju, komunalijama, obrazovanju i socijalnoj pomoći, kao i druga
ljudska prava garantovana Evropskom
konvencijom o zaštiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda ali i drugim međunarodnim pravnim instrumentima. Na
osnovu potpisanog Protokola sa državnim Ministarstvom sigurnosti, udruženje “Vaša prava BiH” pruža besplatnu
pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima, tražiteljima azila u BiH i ostalim
osobama pod međunarodnom zaštitom
u BiH. Osim toga, u skladu sa Protokolom s Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica, pravnu pomoć udruženja
dobijaju i korisnici koji su u nadležnosti ovog Ministarstva.
centru za tražitelje međunarodne zaštite.
Ministarstvo sigurnosti BiH snosi troškove koji nastanu u ostvarivanju ovih prava.
Ovo se odnosi na troškove potrebne za angažovanje prevodioca ili tumača u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, te
troškove u vezi sa pruženim zdravstvenim
uslugama od strane zdravstvenih ustanova u okviru prava na primarnu zdravstvenu zaštitu. Ministarstvo takođe uz pomoć
UNHCR-a finansijski osigurava ostvarivanje prava na smještaj, ishranu i higijenu u Azilantskom centru za tražitelje međunarodne zaštite. U avgustu 2014. godine otvoren je novi i savremeni azilantski
centar u mjestu Delijaš, kod Trnova, koji
ima 150 kreveta.
UDRUŽENJE VAŠA PRAVA BIH
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
9
CRNA GORA
Onemogućena
primena zakona
Prosečan period boravka tražilaca azila u Crnoj Gori je 9,6 dana. Međutim, loši uslovi prijema i nemogućnost integracije
tražilaca azila utiču na njihovo opredeljenje da umesto u Crnoj Gori svoj put nastave i završe u nekoj od zemalja EU
D
anom početka primjene Zakona o
azilu (januar 2007) ustanovljen je
aktuelni sistem azila u Crnoj Gori.
Po podnijetim zahtjevima za dobijanje azila
postupak sprovodi i donosi odluke Direkcija za azil, posebna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Crne
Gore. Postupak po žalbama izjavljenim na
odluke prvostepenog organa vodi Državna
komisija za rješavanje po žalbama za azil.
Od početka primjene zakona zaključno sa
30. junom 2014. godine podnijeta su ukupno 5872 zahtjeva za dobijanje azila u Crnoj
Gori. Broj podnijetih zahtjeva za dobijanje
azila u kontinuitetu raste od 2011. godine,
kada je 235 lica tražilo azil u Crnoj Gori. Već
u 2012. godini evidentiran je 1531 zahtjev
za dobijanje azila, a u 2013. azil su zatražila
3554 lica. Procenat priznavanja izbjegličkog
statusa, odnosno dodjeljivanja dodatne (supsidijarne) zaštite, u odnosu na ukupan broj
podnijetih zahtjeva za azil je izuzetno mali.
Pravni centar
Pravni centar je za sada jedina
specijalizovana organizacija registrovana za pružanje besplatne pravne
pomoći tražiocima azila. Od 2007. godine aktivno je uključena, kroz pružanje
pravne pomoći, u izgradnju sistema
azila u Crnoj Gori. Kroz zastupanje
tražilaca azila Pravni centar ukazuje na
nedostatke u zakonskim rješenjima i na
nemogućnost ostvarivanja zakonom zagarantovanih prava. Sada je i član radne
grupe formirane za izradu novog zakona o azilu. Osim tražiocima azila, Pravni centar pruža besplatnu pravnu pomoć
i raseljenim licima iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, interno raseljenim licima sa Kosova i Metohije i licima bez
državljanstva.
10
Status izbjeglice dobila su četiri lica, dok je sedam lica dobilo dodatnu zaštitu. Trenutno
u Crnoj Gori borave dva lica
sa priznatim statusom izbjeglice i pet lica sa odobrenom dodatnom zaštitom.
ZBRINJAVANJE
Zbrinjavanje lica iz sistema
azila u nadležnosti je Uprave za zbrinjavanje izbjeglica
koja je posebna organizaciona jedinica Ministarstva rada
i socijalnog staranja. Zbrinjavanje obuhvata obezbjeđenje smještaja i odgovarajućeg
standarda života i pomoć u ostvarivanju
prava na: obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, socijalnu zaštitu, rad itd. Uslovi prijema
tražilaca azila sve do početka 2014. godine bili su ispod međunarodnih standarda.
Od 20. februara 2014. počeo je sa radom
novoizgrađeni Centar za smještaj lica koja
traže azil u mjestu Spuž, deset kilometara
udaljenom od Podgorice. Centar može da
primi 65 osoba i ima 27 zaposlenih.
Centar za sad funkcioniše bez jasnih zakonskih procedura koje treba da regulišu prijem azilanata, evidenciju koja treba da se vodi u Centru, prava i obaveze
lica smještenih u centru, postupke u slučaju narušavanja reda i mira u centru itd.
Svakodnevna komunikacija između službenika zaposlenih u Centru i smještenih
tražilaca azila je otežana jer Centar ne zapošljava prevodioce za jezike kojima govori većina azilanata.
ZAKON
Zakon o azilu uglavnom je usklađen sa
evropskim standardima. Na samom startu,
potpuna primjena zakona u praksi nije bila
moguća zbog niza nedostataka. Donošenje
i primjenu zakona nije pratilo i donošenje
podzakonskih akata neophodnih za sprovođenje zakona i pristup pravima. Usklađivanje ostalih zakona koji regulišu pristup
pravima sa Zakonom o azilu još uvijek je
u toku. Pojedina prava koja su garantovana zakonom, kao što su npr. pravo na socijalnu zaštitu i obrazovanje, praktično su
nedostupna tražiocima azila.
Sa povećanjem broja tražilaca azila postali su uočljiviji problemi sa kojima se suočavaju Direkcija za azil kao prvostepeni
organ i Uprava za zbrinjavanje izbjeglica
nadležna za smještaj tražilaca azila. Od šest
predviđenih službeničkih mjesta u Direkciji
za azil su popunjenja trenutno četiri radna
mjesta, što je nedovoljno da se na adekvatan način procesuiraju svi podnijeti zahtjevi
za azil. Direkcija za azil ne zapošljava službenika muškog pola, pa se u praksi javljaju problemi kad tražilac azila zahtijeva da
voditelj postupka bude osoba muškog pola.
Tražiocima azila koji dolaze iz Avganistana, Pakistana, Indije i još nekih zemalja
nije obezbijeđeno adekvatno prevođenje na
njihove maternje jezik. Za plaćanje prevodilačkih usluga nema dovoljno finansijskih
sredstava i kasni se sa isplatama zbog čega
mnogi prevodioci odbijaju da pruže usluge
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
prevođenja. Kancelarija UNHCR-a u Podgorici plaća prevodioca za arapski, francuski i engleski jezik i na taj način pomaže
da barem tražioci azila koji dolaze sa arapskog govornog područja mogu da prate postupak na jeziku kojim govore.
Zakon o azilu je eksplicitno isključio
mogućnost vođenja upravnog spora, odnosno sudsku kontrolu zakonitosti protiv
konačnih odluka, protivno ustavnim odredbama. Odsustvo sudske zaštite, zatim nepoznavanje instituta „sigurne zemlje porijekla“, „prve zemlje azila“, „sigurne treće
zemlje“, uobičajeno se ističu kao ozbiljni
nedostaci zakona. Zakon ne definiše jasno
trenutak od kojeg će se neko lice smatrati
tražiocem azila, što ga u praksi može lišiti
neposrednog pristupa pravima. U postojećim zakonskim odredbama nisu jasno definisani djela progona, razlozi za isključenje,
neprihvatljivi zahtjevi i postupci na granici. Tehnike vođenja intervjua sa tražiocima
azila, analiza razloga za traženje azila, utvrđivanje identiteta i porijekla tražilaca azila,
neadekvatno obrazloženje odluka o odbijanju zahtjeva i odobravanju nekog oblika
zaštite, nijesu usklađeni sa međunarodnim
standardima i utiču na pravednost i pravilnost postupka utvrđivanja izbjegličkog
statusa. Državna komisija za rješavanje po
žalbama za azil, kao drugostepeni organ,
u praksi potvrđuje skoro sve prvostepene
odluke Direkcije za azil.
Povećanje broja tražilaca azila donijelo
je i promjenu u profilu lica koja traže azil.
Povećao se broj žena i maloljetnika, trudnica i čitavih porodica tražilaca azila. Ova
kategorija tražilaca azila u zakonu je prepoznata kao lica sa posebnim potrebama.
Zahtjevi za azil ove kategorije lica imaju
prioritet u rješavanju.
TRANZIT
Postojeće nedostatke sistema azila koristi većina migranata koja ulazi u postupak azila, kao mogućnost da nastavi svoj
put kroz CG do željene destinacije u EU.
Od ukupnog broja zahtjeva u 2013. godini,
oko 90 odsto predmeta je završeno zato što
su tražioci azila napustili zemlju prije zakazanog intervjua. U svega 386 slučajeva
tražioci azila su se odazvali na intervju na
poziv Direkcije za azil, pa su u ovim predmetima odluke donijete u meritumu. Od 11
tražilaca azila, kojima je dodijeljen neki
oblik zaštite, četiri lica su napustila Crnu
Goru upravo zbog oskudnih uslova prijema i nemogućnosti integracije.
Ulazak Republike Hrvatske u EU dodatno je otežao poziciju Crne Gore, koja
je sad postala granična zemlja, pa i u budućnosti se može očekivati povećanje broja tražilaca azila. Prosječan period boravka tražilaca azila u Crnoj Gori je 9,6 dana.
Svi državni izvještaji o sistemu azila i statistički podaci idu u prilog činjenici da je
Crna Gora za sada samo zemlja tranzita, a
ne zemlja krajnjeg odredišta tražilaca azila. Međutim, loši uslovi prijema i nemogućnost integracije tražilaca azila utiču na
njihovo opredjeljenje da umjesto u Crnoj
Gori svoj put nastave i završe u nekoj od
zemalja EU.
Akcionim planom u okviru pregovaračkog poglavlja 24, planirano je donošenje
novog zakona o azilu, koji bi trebalo da
stupi na snagu 2016. godine, pa je za očekivati da će se uočeni nedostaci otkloniti novim zakonskim rješenjima. U martu
2014. formirana je radna grupa za izradu
novog zakona. Rok za izradu nacrta zakona
je kraj 2014. godine. Planirano je da izrada podzakonskih akata za implementaciju novog zakona o azilu bude završena do
30. juna 2015. godine.
LUKA KOVAČEVIĆ,
PRAVNI CENTAR
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
11
KONFERENCIJA: „Sistem azila i migracija: dve priče“
SRBIJA I MEŠOVITI MIGRACIJSKI TOK
Linija razdvajanja
„Vreme“ čitaocima donosi izveštaj sa konferencije „Sistem azila i migracija: dve priče“ na kojoj je 26. septembra
u Beogradu prezentovan i izveštaj „Izazovi sistema azila: odgovor na mešovite migracijske tokove“
I
zveštaj je nastao tokom jednogodišnjeg
rada kompetentnih organizacija za pitanja migracija i bavi se ključnim aspektima sprovođenja migracionih politika,
koji svojim (ne)funkcionisanjem utiču i na
Mešoviti
migracijski tok
Kako je u samom Izveštaju objašnjeno, termin „mešoviti migracijski
tok“ koristi se za ona „kretanja u kojima se osobe motivisane različitim razlozima i okolnostima zajedno kreću,
bilo u okviru ili preko međunarodnih
granica“ i to bez validnih dokumenata
i ne ispunjavajući zakonske uslove za
boravak na teritoriji države kroz koju se
kreću. Tu se pažnja posvećuje i iregularnim/nedozvoljenim migratornim kretanjima različitih kategorija kao što su
izbeglice, tražioci azila, ekonomski migranti, žrtve trgovine ljudima, krijumčareni migranti i druge ranjive kategorije, uključujući žene, decu i maloletnike bez pratnje.
12
sistem azila a postali su vidljivi usled izloženosti mešovitom migracijskom toku.
Izveštaj sadrži čitav niz
preporuka. Kao ključne se izdvajaju uvođenje delotvornijeg mehanizma za prikupljanje i statističko praćenje podataka u oblasti migracija, u
prvom redu uzimanjem otisaka prstiju pri prvom kontaktu sa migrantima, i pospešivanje saradnje i efikasnijeg
sprovođenja Sporazuma o
readmisiji sa zemljama u regionu, posebno sa Makedonijom.
Ovde donosimo izveštaj sa konferencije „Sistem azila i migracija: Dve priče“ na
kojoj je 26. septembra u Beogradu, između ostalog, prezentovan Izveštaj.
IZVEŠTAJ
Miroslava Jelačić, pravna analitičarka
Grupe 484, na početku svoje prezentacije rekla je da je u prethodnih nekoliko godina postupanje većine aktera, pre svega
nadležnih organa, prema migrantima bilo
zasnovano na konceptu „podeljenog sveta“
između tražilaca azila i iregularnih, ekonomskih migranata. „Shodno tome, preduzimani su koraci koji su samo delimično i
kratkoročno davali rezultate i doprineli su
jačanju percepcije da samo izbeglice i bona
fide tražioci azila imaju određena garantovana prava. Često se zanemarivala i zaboravljala činjenica da se osnovna ljudska prava moraju garantovati i iregularnim migrantima“, rekla je Miroslava Jelačić i podsetila
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
da imperativ za svaku državu mora biti da
svakom tražiocu azila i migrantu obezbedi
uživanja osnovnih ljudskih prava, a imajući u vidu razloge zbog kojih oni dolaze
u Srbiju i specifična prava koja garantuju
instrumenti međunarodnog prava i unutrašnjeg pravnog poretka. Takođe, treba imati u vidu da fenomen migracija prati i sve
naglašenije krijumčarenje migranata kao
i iskorišćavanje manjkavosti sistema azila
od strane ekonomskih migranata.
Ono što otežava unapređivanje sistema
jeste neadekvatan mehanizam za prаćеnje i
аnаlizirаnje migracija u Srbiji. Procenu dodatno otežava i činjenica da određeni broj
iregularnih migranata nikada ne bude evidentiran i tako ostaje bez bilo kakve institucionalne podrške, odnosno van sistema.
S druge strane, jedan broj migranata je prošao kroz više različitih institucija u državi, a te institucije nikada nisu razmenile i
uporedile prikupljena dosijea. Problem je
i to što se MUP Srbije nije redovno bavio
utvrđivanjem identiteta. Sa druge strane,
kada je ta radnja i sprovođena, nije sprovođena na način koji obezbeđuje pouzdanost pribavljenih podataka.
„Smatramo da bi, pre svega, pouzdanost
pribavljenih podataka u procesu utvrđivanja identiteta mogla da se osigura predviđanjem obaveze uzimanja otisaka prstiju u prvom kontaktu koji se ostvaruje sa
migrantima u Srbiji. Nadležni organi bi u
svim postupcima/radnjama koje preduzimaju identifikovali migranta po ličnim podacima koje je naveo prilikom prvog kontakta / sprovođenja radnje. To bi značilo uspostavljanje tzv. ’unutrašnjeg / procesnog
identiteta’ migranta. Preduslov je obezbediti sve potrebne infrastrukturne,
rne, matemate
rijalno-tehničke i kadrovske uslove“,
rekla je Miroslava Jelačić.
Kao jedan od dokaza slabosti
osti sadašnjih parametara za praćenje
je migracija u Srbiji, govornica je navela primer da Regionalni
centar prema Hrvatskoj,
koji je u sastavu Uprave
granične policije MUP-a
RS, u statističkim podacima o svom radu sadrži i broj podnetih prekršajnih prijava zbog nezakonitog
prelaska granice, dok u objedinjenoj statistici koju je MUP RS dostavio istraživačkom timu tog podatka nema.
Postoji i problem zloupotrebe potvrda o
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
Readmisija
Izveštaj „Izazovi azilnog sistema: odgovor na mešovite migracijske tokove“ bavi
se i readmisijom državljana trećih država i lica bez državljanstva. Kada je u pitanju
saradnja sa nadležnim organima Republike Mađarske, u situaciji kada je Srbija zemlja prihvata, u toku 2013. godine Mađarska je uputila 2837 zahteva za readmisiju.
Saglasnost je data za 2746 zahteva. Kada je u pitanju skraćena procedura, svi zahtevi koje je Republika Srbija primila došli su od nadležnih organa Hrvatske – 885 zahteva, a na sve zahteve je odgovoreno pozitivno.
Najveći izazov za Srbiju jeste implementacija Sporazuma o readmisiji sa Makedonijom. U 2013. godini upućeno je ukupno 19 zahteva za prihvat, od čega je za 11
data saglasnost. Po skraćenoj proceduri upućeno je 140 zahteva za prihvat, a samo
za devet je data saglasnost.
Ako se ovi podaci dovedu u korelaciju sa podatkom da je tokom 2013. godine
evidentirano 4682 pokušaja nezakonitog prelaska državne granice, može se postaviti pitanje koliko se uspešno primenjuje sporazum sa Makedonijom. Diskutabilan
je i mali broj upućenih zahteva, ali i mali broj datih saglasnosti.
Saradnja koju organi RS imaju sa organima Bugarske jedini je funkcionalan mehanizam vraćanja koji Srbija ima. Specifično je to što se vraćanja sprovode na osnovu sporazuma između SFRJ i Bugarske o načinu ispitivanja i rešavanja graničnih
povreda nastalih na jugoslovensko-bugarskoj granici iako je zaključen sporazum o
vraćanju i prihvatanju lica koja nezakonito borave na teritoriji dveju zemalja, kao i
Jedinstveni sporazum sa EU koji se takođe može primeniti. Međutim, ono što poziva na poseban oprez jeste stav UNHCR-a o sistemu azila u Bugarskoj: prilikom svakog vraćanja države treba da urade individualnu procenu, a posebno ukoliko je reč o
licima sa posebnim potrebama ili posebno ranjivim kategorijama.
„Naročito bismo hteli da istaknemo da jačanje samo pojedinih komponenata sistema azila i sistema upravljanja migracija, a bez istovremenog razvijanja i drugih
komponenti, doprinosi jačanju push and pull faktora koji će podsticati dalja iregularna kretanja. Za Srbiju je najbitnije uspostavljanje mehanizma za sakupljanje i statističko praćenje podataka u oblasti migracija. Sa takvim mehanizmom moći ćemo da
realnije sagledavamo obime ovog fenomena, ali i da na bolji način planiramo mere
i sredstva“, rekla je Miroslava Jelačić iz Grupe 484.
izrečenoj nameri za azil. Naime, zbog činjenice da na samoj potvrdi ne postoji fotografija tražioca azila, papir može nekoliko puta da promeni vlasnika. Odnosno,
postoji prostor da tražioci azila međusob-
no razmenjuju potvrde, koje predstavljaju osnov za prijavu i boravak u nekom od
centara za azil.
Za vezu između kontrolisanog i nekontrolisanog migracijskog toka može se navesti i primer postupanja prema migrantima
koje je nemoguće dobrovoljno vratiti ili
prinudno udaljiti iz Srbije, pa se nakon boravka u Prihvatilištu za strance ili kaznenopopravnim institucijama oni puštaju na slobodu. „Prilikom posete Okružnom zatvoruu u Subotici,
Subotic upravnik zatvora rekao nam
je da ukoliko je grupa migranata manja od 20, automatski se nakon izdržane
kazne zatvora zbog nezakonitog ulaska i/ili boravka – puštaju na slobodu“,
rekla je Miroslava Jelačić i zaključila: „Posledice ovakve prakse jesu: rizik od zloupotrebe sistema
azila time što se ljudi nekoliko puta vraćaju
u sistem; rizik od povreda i gubitka prava,
a najčešće i nemogućnosti da se obezbedi
zaštita temeljnih ljudskih prava, što i Srbiju dovodi u rizik od potencijalnih povreda
opšteprihvaćenih standarda i odgovornosti
►
13
ZAKONODAVSTVO
Izazovi
Prema rečima Miroslave Jelačić,
pravne analitičarke Grupe 484 koja je
rukovodila istraživanjem na osnovu
koga je i nastao izveštaj, glavna teza
istraživanja jeste uticaj mešovitog migracijskog toka na sistem azila u Srbiji.
Istraživači su usmerili pažnju na mesta gde se pravi tzv. linija razdvajanja između tražilaca azila i drugih kategorija
migranata: postupanje prema migrantima na granici, kažnjavanje iregularnih
migranata odnosno poštovanje principa nekažnjavanja tražilaca azila i izbeglica; analizirani su i načini na koje se
pravi razlika između migranata i tražilaca azila tokom boravka u ustanovama
za izvršenje krivičnih sankcija, Prihvatilištu za strance i tokom njihovog boravka u okolini centara za azil; značajan
deo istraživanja je posvećen i sprovođenju sporazuma o readmisiji kada su u pitanju državljani trećih državi i lica bez
državljanstva; posebna pažnja je posvećena trima posebno ranjivim kategorijama među tražiocima azila i migrantima – maloletnicima bez pratnje, žrtvama trgovine ljudima i žrtvama torture.
U izradi izveštaja su učestvovale organizacija civilnog društva ASTRA –
Akcija protiv trgovine ljudima, Balkanski centar za migracije i humanitarne
aktivnosti, Beogradski centar za ljudska
prava, Humanitarni centar za integraciju i toleranciju, Međunarodna mreža
pomoći, Inicijativa za razvoj i saradnju
uz koordinaciju Grupe 484.
Publikacija је dео prојеktа
„Umrеžа-vаnjе i grаđеnjе kаpаcitеtа
zа еfеktivniјu migrаciоnu pоlitiku
u Srbiјi” kојi Grupа 484 sprоvоdi
zаhvаlјuјući pоdršci Аmbа-sаdе
Krаlјеvinе Nоrvеškе u Bеоgrаdu i
Fоndаciје zа оtvоrеnо društvо Srbija.
Prојеkаt sе rеаlizuје u pаrtnеrstvu sа
Bеоgrаdskim cеntrоm zа lјudskа prаvа
i Bеоgrаdskim cеntrоm zа bеzbеdnоsnu
pоlitiku.
pred ESLJP i drugim nadzornim telima;
bezbednosni rizik za Srbiju; finansijski efekat ovakve situacije u kojoj se velika sredstva troše na ovakav sistem.“
M. R.
14
Nedostaci
azilnog sistema
Predlozi za izmene Zakona o azilu
P
ostojeći Zakon o azilu Republike
Srbije donesen je 2008. godine i to
kao jedan od uslova za potpisivanje
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa
Evropskom unijom. Doneseni zakon nije
bio rđav, kako su ga tada svi činioci sistema ocenjivali. Sa druge strane, ni tadašnja
situacija nije bila rđava – 2008. godine u
Srbiji je zabeleženo samo 77 izraženih namera za azil. Postojao je jedan centar za
smeštaj azilanata u Banji Koviljači koji je
imao kapacitete
acitete i veće od potrebnih, procedura za dobijanje azila funkcionisala je
po zakonu...
u... Kako kaže Miroslava Jelačić, pravna
vna analitičarka nevladine
organizacije
ije 484, tada je sve funkcionisalo jer je tadašnji migracijski
tok bio, kolokvijalno
olokvijalno rečeno, dosta
jednostavniji.
niji.
Situacijaa postaje komplikovanija
i složenija od 2010. godine. Do kraja
ove, 2014.. godine, nadležni organi će
imati prekoo 7000 izraženih namera, što
je dakle stoo puta više nego pre šest godina. Zakon,
on, odnosno azilni sistem,
sa druge strane,
trane, ne uspeva da odgovori i da see prilagodi novonastalim promenama
enama i novim potrebama.
bama.
Upravoo su
ove drastične pro-mene ka-rakteristika mi-gracijskogg
toka i nepriprilagodljivost
ost sistema razlozi
lozi što je
počelo da se razmišlja o izmenama zakona. „Ne treba zaboraviti ni
proces usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije“,
kaže Miroslava Jelačić. Treći motiv za
razmišljanje o promenama postojećeg zakona jesu pravne praznine i nedoslednosti
koje su detektovane u samom tekstu zakona, ali i u praksi.
Grupa 484 i Beogradski centar za ljudska prava zbog toga su napisali dokument
„Unapređivanje Zakona o azilu“ u kome su
predstavljeni predlozi izmena postojećeg
zakona. Taj predlog je i svojevrsna slika
manjkavosti sadašnjeg sistema. Dokument
je predstavljen na konferenciji „Sistem azila i migracije: dve priče
priče“ koji je oodržan 26.
septembra u Beogradu.
„U radu na ovom
dokumentu smo
dokum
popre svega
sv
lazili od relevantnih odredvantni
bi međunarodme
nog prava
zaštipr
te ljudskih
ljuds prava
jer one posredno
pružaju zaštitu
tražiocima
azila
tražioci
druge strai, sa dr
ne, u znatnoj
meri ogranimer
čavaju počav
stupanje
stu
države pre
dr
svega kroz
sv
tumačetum
nje njihovih nadzornih tela. U
velikoj meri
vel
smo se oslanjali na odredbe UN konvencik
je o statusu izbeg
izbeglica, kao i
na zaključke Izvršnog komiteta UNHCR-a.
Evropski okvir jeste polazna osnova, ali su
u obzir uzimane i specifičnosti Republike
Srbije, pre svega ustavno-pravni poredak
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
GOVORNICE: Lena Petrović i Miroslava Jelačić
RS, institucionalni i administrativni kapaciteti sa kojima RS raspolaže i ekonomske
i socijalne faktore koji u značajnoj meri utiču na oblikovanje zakona“, rekla je Miroslava Jelačić.
O dokumentu je govorila i Lena Petrović, pravna savetnica Beogradskog centra
za ljudska prava.
PREDLOZI
Određeni pojmovi u sadašnjem zakonu
trebalo bi da se preciznije definišu. Dokumentom su uvedeni neki novi instituti poput
humanitarnog utočišta. Sam pojam „tražilac
azila“ bilo bi lice koje je izrazilo nameru da
traži azil, a ne lice koje je podnelo zahtev.
Pravo na azil je prošireno tako da sada
obuhvata i utočište i supsidijarnu zaštitu. Propisani su viši standardi u načelima
zakona, pre svega načelo rodne osetljivosti koje je do sada bilo definisano kao načelo rodne ravnopravnosti.
Određeni rokovi za preduzimanje službenih radnji u postupku azila (poput roka
za donošenje prvostepene odluke i roka za
ulaganje pravnih lekova) treba da budu precizirani i jasno propisani. Time bi se postupak skratio.
Precizirane su odredbe koje uređuju donošenje odluka u postupku i razloga za donošenje tih odluka, s obzirom na to da se
u dosadašnjem zakonu o azilu ponavljaju
razlozi za uskraćivanje utočišta i odbacivanje. Radi racionalizacije postupka treba
uvesti skraćenu proceduru koja bi se sprovodila bez održavanja usmene rasprave a
u slučaju nedopuštenih ili očigledno neosnovanih/osnovanih zahteva.
„Posebno smo uredili postupanje na granici i u tranzitnoj zoni aerodroma, budući
da to postupanje do sada nije bilo uređeno
zakonom. Beogradski aerodrom je jedan od
retkih aerodroma u Evropi na kome je tako
mali broj ljudi prepoznat kao tražilac azila“, istakla je Lena Petrović. „Redefinisali smo institut ’sigurna treća zemlja’. To bi
bila zemlja koja ispunjava sve dosadašnje
kriterijume uz novi kriterijum da sigurna
treća zemlja jeste ona u kojoj tražilac azila
zaista može da dobije azil i koja prihvata da
odlučuje o konkretnom zahtevu nakon što
se nadležni organi Srbije oglase nenadležnim. Predvideli smo određene kriterijume
za utvrđivanje lista sigurnih trećih zemalja
i sigurnih zemalja porekla. Ti kriterijumi
pre svega treba da budu jasni i transparenti. Uostalom, uveli smo zakonsku obavezu revidiranja tih lista na svakih šest meseci i vanredno revidiranje ukoliko se stanje u zemljama sa lista promeni“, rekla je
Lena Petrović.
Za period nakon usvajanja zahteva za
azil, predlozima izmena je predviđeno
izjednačavanje obima i vrste prava garantovanih licima kojima je dodeljeno utočište i licima kojima je dodeljena supsidijarna zaštita. Takođe, predviđeno je da se
pravo boravka utvrđuje odlukom kojom se
usvaja zahtev za azil kako se ne bi stvarale
nedoumice o ostvarivanju prava lica kome
je priznato pravo na azil. Tu je i olakšan
proces naturalizacije izbeglica. Lena Petrović je na kraju prezentacije napomenula da su to samo najbitniji od predloga sadržanih u dokumentu „Unapređivanje Zakona o azilu“.
„Mi naše predloge pružamo kao polaznu
osnovu za dalju diskusiju, ne pretendujući
da ovaj dokument nazovemo prednacrtom
ili modelom zakona o azilu. Naša je ideja da nam on bude polazna osnova za građenje konsenzusa. Posebno je važno to da
smo težili da dođemo do rešenja koja će u
određenoj meri uvažavati i suprotstavljena
mišljenja o sistemu azila države i onih koji
svoje delovanje pre svega dovode u vezu
sa očuvanjem prava tražilaca azila. Na kraju, naš apel je da u daljem radu na novom
zakonu pokušamo da dođemo do rešenja
koja su sprovodiva u praksi kako se ne bi
desilo da neka od njih ostanu samo slovo
na papiru“, rekla je na kraju izlaganja Miroslava Jelačić.
M. R.
AZIL U REGIONU
oktobar 2014
15
FOTOGRAFIJE: M. Milenković i Ivan Šepić
Projekat “Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti” finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz
program “Jačanje medijske slobode u Srbiji”. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz finansijku pomoć Evropske unije.
Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika “Vreme” i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.
Jačanje medijske slobode
Copyright © NP Vreme, Beograd
Upotreba materijala iz ovog fajla u bilo koje svrhe osim za
ličnu arhivu dozvoljena je samo uz pisano odobrenje NP Vreme
PDF izdanje razvili: Saša Marković i Ivan Hrašovec
Obrada: Marjana Hrašovec