1. No category

GLASILO URBANE KULTURE / ZAGREB, STUDENI 2014 / GODIŠTE IV. BROJ 27 / BESPLATNI PRIMJERAK
THE GASLIGHT ANTHEM
STUPOVI AMERIČKOG ROCKA
DETORUR / COMBICHRIST / LOVELY QUINCES
SKINDRED / STIFF LITTLE FINGERS / TEATAR.HR
TRIGGERFINGER / COLIN FIRTH
2
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
VELIKI
POGON
9. 11. 2014.
NEDJELJA
21H
TVORNIČAR
NAJVEĆI AMERIČKI ROCK’N’ ROLL BAND
PUNK VERZIJA
BRUCEA SPRINGSTEENA
K
ada su novinari pitali Briana Fallona,
frontmena grupe The
Gaslight Anthem, koji je ključan trenutak njihove karijere,
on se prisjetio 2009. godine
i nastupa na Glastonburyju.
Fallon se penjao na binu kada
ga je za rame zgrabio Bruce
Springsteen i upitao može li s
njima otpjevati i odsvirati naslovnu pjesmu s njihovog drugog albuma „The ‘59 Sound“.
Fallon se osjećao kao da su ga
SPRINGSTEEN I THE CLASH
INSPIRIRALI SU BRIANA FALLONA I
NJEGOVE THE GASLIGHT ANTHEM,
BEND IZ NEW JERSEYA KOJI JE
VEĆ GODINAMA STUP AMERIČKOG
ROCK’N’ROLLA I KOJI OVOG MJESECA
NASTUPA U TVORNICI KULTURE
u tom trenutku proglasili vitezom, a nakon nastupa rekao
je samom sebi „Nakon ovoga
nitko nas više neće gledati
istim očima“ Slijedeću večer
Springsteen je održao koncert
u londonskom Hyde Parku, te
pozvao Fallona na binu. „Nikada nisam vidio veći osmjeh na
licu Brucea Springsteena dok
pjeva s mladim pjevačem. To
je bilo zato što znao da je Brian Fallon njegov nasljednik“,
izjavio je tim povodom rock
povjesničar Matt Pinfield.
Nakon što su formirani prije osam godna u New Jerseyu, The Gaslight Anthem
su vrlo brzo postali omiljeni
rock’n’roll band iz sjene. Brian
Fallon, Alex Rosamilia (gitara), Alex Levine (bass gitara),
i Benny Horowitz (bubnjevi)
od samog početka bili su nevjerojatno uporni, a kada se
danas prisjećaju prva dva albuma i neprestanih koncerata, kažu kako su dvije godine
živjeli u autobusu, putovali
od jednog američkog grada do
drugog, zaradom od jednog
koncerta pokrivali su troškove odlaska na drugi. Bubnjar
Bernny Horowitz rekao je
kako tada nije želio iznajmiti stan u kojem bi živio jer je
znao da nikada neće biti kod
kuće.
Fallon je jedinac, odrastao uz
majku i očuha, u obitelji koja
je imala tri pravila: idi u crku,
radi naporno, ne psuj. Fallon
se tako i ponašao, a jedini porok bile su mu, kao i danas,
cigarete i Coca-Cola. I danas
je veliki vjernik, iako tvrdi da
ga ljudi oko njega zbog toga
ismijavaju. „A mislio sam da
je današnje društvo tolerantno“, odgovorio je Fallon. Tolerancija je ono što Fallon očekuje od ljudi, njegova (bivša)
supruga Hollie je Židovka iz
Bronxa koja se glasno zauzima za prava homoseksualaca
i prava žena. I tu se Fallon poziva na Brucea Springsteena
i podsjeća na njegovu izjavu
„Nitko ne pobjeđuje dok svi
ne pobjede“.
U skladu sa svojim načinom
odrastanja, Fallon je prije glazbene karijere naporno radio,
bio je građevinac te šljaker na
benzinskoj pumpi koji je slušao Brucea Springsteena. A
onda je sa 26 godine osnovao
The Gaslight Anthem čija su
prva dva albuma sve promijenila u njegovom životu. “Sink
or Swim” (2007) i “The ’59 Sound” (2008) donijeli su im toliki uspjeh da su mu susjedi
u New Jerseyu počeli prigovarati da glumi zvijezdu, zbog
čega se nakratko preselio u
New York, ali je tada shvatio
da to nije okruženje u kojem
želi živjeti. Gotovo nevjerojatan uspjeh za četvoricu
glazbenika koji su prije toga
svirali u raznim bendovima
BROJ 27/ STUDENI 2014
i koji su, zapravo, osnivajući
The Gaslight Anthem rekli
„ako s ovim bendom ne uspijemo, ostaviti ćemo se glazbe
i sviranja“.
Prva dva albuma bili su
smjesa punka, soula, bluesa
i countyja, a kao svoje uzore
Fallon je navodio Milesa Davisa, Brucea Springsteena,
Toma Waitsa i Boba Dylana.
Album „The ‘59 Sound“ prodao se u Americi u 100 tisuća
primjeraka što nije mnogo, ali
je mnogo za album koji se nije
reklamirao i čije se pjesme
nisu previše vrtile na američkim radio postajama.
A onda je došla 2009. godina,
Springsteenova želja da nastupaju s njime, te želja da
zvuk benda postane još dublji.
Fallon je u to vrijeme slušao
stari crnački blues, Rosamilia
je slušao The Cure a Horowitz
je slušao hardoce i metalcore.
Zaključili su da je vrijeme za
novi zvuk. I tako je 2010. godine nastao album „American
Slang“, treći po redu, i najambiciozniji. Fallon je pisao pjesme o vlastitim životnim iskustvima, a ne o tuđima, a na sve
je utjecao i njegovo privremeno preseljenje u New York.
Tri fenomenalna albuma donijela su im, naravno, napuštanje nezavisne scene i potpisivanje ugovora s major label
kompanijom „Mercury“ što je
rezultiralo četvrtim albumom
„Handwritten“ iz 2012. godine.
Kako se to najčešće i događa
s bendovima prilikom potpisa za veliku izdavačku kuću,
The Gaslight Anthem su na
novom albumu pomalo napustili imidž punk-Springsteen
benda u želji da postanu veliki, možda i stadionski bend.
Izlazak albuma donio je zavidne rezultate, na britanskoj
top listi album je debitirao na
2. mjestu, dok je na američkoj
top listi debitirao na 3. mjestu. Očigledno, Fallon je morao napustiti ideju s početka
karijere, onu koju je nazvao
petogodišnjim planom, a to
je da neprestano nastupaju u
rasprodanim dvoranama koje
primaju 500 ljudi. Uostalom, i
sam je rekao „S prva tri albuma ti zapravo želiš biti netko
drugi. Čak i kada se Bruce
Springsteen pojavio, pisalo se
da on želi biti Van Morrison ili
Bob Dylan. A onda u jednom
trenutku raskineš te veze i
shvatiš što je ono što ti stvarno
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
jesi“. Neprestano spominjanje
Brucea Springsteena u kontekstu The Gaslight Anthem
uopće im ne smeta, ali Fallon
ističe još nešto – utjecaj The
Clash. „Dok sam odrastao, The
Clash su bili moji uzori. Kada
sam prvi puta čuo pjesmu
‘White Man in Hammersmith
Palais’, prvi puta sam čuo i
melodiju u punk pjesmi. Tada
sam rekao ‘to je ono što želim raditi’. Bruce Springsteen
je sjajan, ali Joe Strummer je
broj jedan!“. Na prvom albumu Fallon je posvetio jednu
pjesmu Strummeru, onu „I’da
Called You Woody, Joe“, koju
naziva pismom Strummerovoj
udovici Lucindi. „Ne vjerujem
da je ona ikada čula tu pjesmu,
ali time sam joj želio poručiti
da je Joe Strummer promijenio moj život“, objasnio je
Fallon.
Međutim, američka publika
ih toliko uspoređuje sa Springsteenom da je na turneji na
kojoj su promovirali album
„Handwritten“ tražila od benda da sviraju obrade Springsteenovih pjesama. To je došlo do toga da je Fallon na blogu benda napisao „Večeras ste
mi slomili srce. Nemojte dolaziti da bi vidjeli Brucea, on
neće biti tamo. Nemojte dolaziti da bi čuli obrade njegovh
pjesama, to se vjerojatno neće
dogoditi“. Tijekom te turneje
Fallon je razmišljao što i kako
dalje, nije želio snimiti „samo
još jedan novi album“ i radije
bi raspustio bend no što bi
to napravio. Ujedno, nakon
10 godina braka razveo se od
svoje supruge Hollie. U tim
okolnostima nastao je ovogodišnji album „Get hurt“. A
da je razvod utjecao na njega,
vidi se po stihovima poput “I
will love you until I die from
all of this/ And something
tells me I will die alone,” koje
pjeva u pjesmi “Helter Skeleton”. Kritičari nisu oduševljeni s albumom, blago rečeno,
a neki su i vrlo oštri kada ga
kritiziraju. Kritičar Pitchforka upitao se zajebavaju li se
to The Gaslight Anthem s
nama, naročito kada Fallon
kaže da je novi album „potpuno drugačiji od svega što smo
do sada radili“ te da je nastao
inspiriran „brojnom poezijom
i pjesmama Boba Dylana“.
TEXT:
DEAN SINOVČIĆ
3
4
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
NEMA SKRETANJA S PRAVOG PUTA
DETOUR – DOBRO POZ
VELIKI
POGON
7. 11. 2014.
PETAK
21H
MELANKOLIJA
ČAK 5 PJESAMA S NOVOG ALBUMA
“A ŠTO AK’ JA...” VEĆ JE PREMIJERNO
EMITIRANO U HRVATSKOM RADIJSKOM
PROSTORU, A PROŠLI MJESEC DANA
IM SE PRIDRUŽIO I NAJNOVIJI SINGL
“PLEŠEM SAMA”, ŠTO ĆE SVE BITI
PROMOVIRANO NA KONCERTU U
TVORNICI
D
atum 7. 11. ključan je za
grupu DETOUR. Toga
dana objavljuje svoj
novi, treći po redu, studijski
album “A što ak’ ja...”, a izlazak
albuma prati i velika koncertna promocija koja se održava
istog tog petka 7. studenog u
zagrebačkoj Tvornici kulture.
Koncertom stavljaju naglasak
na tri dosadašnja albuma, više
od deset hit singlova i osam godina glazbenog rada pod imenom Detour, a sve kako bi vas
počastili najboljom live izvedbom ikad! Ova electro-acoustic pop skupina predvođena Nenadom
Borgudanom, uz prepoznatljiv baršunasti vokal Maje
Posavec, čine još: Dominik
Žagmešter (klavijature), Alen
Križaj (bas gitara) i Edi Grubišić (bubanj). Kroz godine
postava benda uvelike se mijenjala. Pjevala je Maja Posavec, pjevao je Dario Iričanin,
pjevala je Ines Tričković, a na
kraju je propjevao i Nenad.
Ipak, s tim promjenama nisu
ništa izgubili, već su samo dokazali da igra i mjena mogu
biti nepresušno vrelo inspiracije jer Nenad i Maja su dvoje glazbenih istomišljenika.
Pretapali su se s bendovima
u kojima su nastupali i poslovima koje su obavljali. Nenad
je preko Gramatike grimasa
(za malo bolje poznavatelje taj
bend je nastupao u sklopu festivala „Lagano, lagano“ sredinom 90-tih), Yammata za koje
je među ostalim napisao pjesmu „Tvoje lice se promijenilo“,
svoju čvrsto sidrište pronašao
upravo u Detouru. Paralelno
je radio kao arhitekt, i zaslužan je za prepoznatljivu konstrukciju zagrebačke Arene.
S druge strane imamo Maju
Posavec koja je prvenstveno
glumica i to izuzetnog kazališnog opusa: često viđena u
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
5
MOJ DNK
Nedjeljko Mikac
CAK/Discohernija
ZNATA
produkcijama HNK i kazališta
Ulysses, a odnedavno u stalnoj
postavi Satiričkog kazališta
Kerempuh. Ali, kad ona pusti
glas, većina nas doslovno ostaje bez teksta.
Razlozi razdvajanja Alena Balena, producenta i masterminda u pozadini Yammata, od
grupe predvođene najzastupljenijim autorom na jedinom
Yammatovu albumu ’Plan B’,
gitaristom Nenadom Borduganom, nisu posljedica dramatičnih sukoba da bi ih trebalo
detaljno razmatrati, ali su u
prvim mjesecima izazvali razumljivu medijsku pozornost i
proizveli nedoumice. Slučajem
Yammat/Detour još su se vukli
repovi kontroverze, do svibnja
2006. kada ih je izlazak singla
’Ljeto počinje’ sasvim dokinuo.
Pod primjerenim nazivom za
doba godine u kojem je objavljen, on nije bio samo efektna
najava ljeta nego i rada na
prvom albumu za Aquarius
Records na zvanog „detour“.
„Svih petero ljudi koji danas
sačinjavaju Detour svirali su
pod imenom Yammat. Tada
se od strane menađera rodila
ideja o gašenju projekta što mi
jednostavno nismo prihvatili
pa smo iz (is)pravnih razloga
promjenili ime u Detour i nastavili dalje djelovati“, objasnio
je Nenad Borgudan.
2009. godine pod etiketom
Aquarius Recods izlazi album
„TV“. Album je također pobrao
jako dobre kritike i nominaciju za nagradu Porin te u 6 kategorija za nagradu Zlatna Koogla. „Počelo je od toga da nam
je internetska domena www.
detour.tv. Poslije smo odlučili
da bi to mogao biti koncept
albuma i cijele prezentacije
novih pjesama u medijima, a
šarenilo stilova koje nose pjesme asocira i na različiti svijet
koji nude televizijski programi. Ime albuma “TV” i njegovo
grafičko oblikovanje predstavljaju koncept miješanja triju
boja − crvene, zelene i plave,
poznatije pod engleskom
skraćenicom RGB, kojima se
dobiva slika na TV prijamnicima. Album sadrži dvanaest
pjesama koje su podijeljene
na četiri crvene − energetski
nabijene pjesme, četiri zelene
− pjesme opuštenog ugođaja,
te četiri plave pjesme − sjetna
i elegična ugođaja“, objasnio je
Borgudan.
No, vratimo se malo i temi što
nas to točno očekuje na koncertu u Tvornici. Uz Nenada,
Maju, Dominika, Alena i Edija
na pozonici će nastupiti i proširena postava, sa brass sekcijom, koju čine Jakša Kriletić Jordes na saxofonu te Andrej
Jakuš na trubi. A pridruženi
član Detour tima bit će i VJ
Tomislav Brđanović koji će
vizualni dojam na stageu i oko
njega učiniti nezaboravnim.
‘U Tvornici kulture će biti naš
najveći koncert do sada i dat
ćemo sve od sebe da tako bude
u svakom smislu. Spremni smo
publici pružiti puna dva sata
čistokrvnog glazbenog uzbuđenja i emocija. To je ujedno i
promocija našeg trećeg albuma “A što ak’ ja…” koji izlazi punih 5 godina nakon posljednjeg
albuma “TV”’, izjavio je Nenad
u jednom od intervjua koji su
objavljeni povodom koncerta. Zadnje dvije godine pjesme
Detoura neizostavni su glazbeni sadržaj svih domaćih radio
postaja, a kontinuirano su se
pri vrhu nalazile pjesme ‘Srce
veliko’, ‘Snijeg’ i ‘Daleko’. Čak
5 pjesama s novog albuma “A
što ak’ ja...” već je premijerno
emitirano u hrvatskom radijskom prostoru, a prije par
dana im se pridružio i najnoviji singl “Plešem sama”. Ne zaboravimo ipak da će Vas
na koncertu u Tvornici rasplesati i pjesme starijeg datuma,
ali u novim aranžmanima,
poput: ‘Ljeto počinje’, ‘Mjesec’,
‘Gledano sa strane’ , ‹Prijatelj’...
Pjesme su to s prethodnih studijskih albuma „Detour“ i „TV“.
Osim autorskih pjesama bend
je dao veliki doprinos revitalizaciji popularnih pjesama
iz pjesmarice Zdenka Runjića
(nekoliko godina nastupali su
na „Runjićevim večerima“), a
udahnuli su i novi život evergrinu „Da li znaš da te volim“.
Za rasplesanu i nezaboravnu
večer, ne treba vam ništa drugo
osim ulaznice za koncert 7.11. u
Tvornici!
OMILJENA GLAZBA IZ DJETINJSTVA:
Neosporno,nevjerojatno,dramatičn
o,neponovljivo nekad i danas
Milivoje Mića Marković glazba iz
serije „Otpisani“...kakav funk a tek
verzija u izvedbi filharmonijskog
orkestra,a naravno povezano s tim:
OMILJENA SERIJA IZ DJETINJSTVA:
Svakako serija: „Otpisani“,kakva
ekipa Prle, Tihi, Dragan Nikolić, Voja
Brajović, Pavle Vujisić. Kroz maglu
se sjećam jer je bilo davno ali očito
dosta intenzivno serije „Kuda idu
divlje svinje“ redatelja Ivana Hetricha, a vratit će se Valter jebat ća
vam mater“ (stih pjesme Dubioze
kolektiv) i serija „Valter brani Sarajevo“, a da mi je djetinjstvo bilo prije
nekoliko godina najdraža serija bila
bi mi sigurno „Vratit će se rode“ reditelja Gorana Gajića
STRIP JUNAK: Tko se tog još sijeća to
je uglavnom doba kad je „Politikin
zabavnik“ bio prozor u svijet,a „stripoteka“ bila biblija u svakom pogledu, od novih trendova do praktične škole crtanja po Marvellovom
obrascu:kako kadrirati,kako postići
perspektivu,kako dobiti karakter
lika,dakle prava Ali babina pećina
za žutokljunca željnog svakolikog
znanja i onda naletiš na strip junaka
„Najamnik“(El Marcenario) autora Vincenta Segrellesa gdje crtež,
priča i kreativnost graniči s tehnološkom pervrznošću,to je bio takav
produkcijski pomak od svega da su
ti suze išle na oči.Dobro Vincent je
sigurno učio od najboljih i sigurno
je negdje morao vidjeti rad Don
Lawrencea i Mike Butterwortha
„The Trigan empire“ kod nas prevedeno kao „daleka planeta“ prije
„Najamnika“ svakako na prvom
mjestu
FILM: Ako ne spomenem „Bitku
na Neretvi“ režisera Veljka Bulajića najgledaniji film socijalističke
kinematografije s nizom međunarodnih glumačkih zvijezda i orginalnim plakatom koji je izradio Pablo
Picasso,kao da nisam spomenuo
„Starwars“ Georga Lucasa, ili filmsku trilogiju „The Lord of the Rings“
što se kategorije epičnosti i patosa
tiče.a opet što se tiče prave intimističke drame ne mogu se ne sjetiti
jednog filma:“Pogledaj me nevernice“ režisera Srđana Karanovića.Pa
se onda gledalo svašta dok se nije
dogodilo: „Reservoir dogs“,pa „Pulp
fiction“,pa „Kill Bill“,pa „Ingloriuos
basterds“ Quentina Tarantina, pa
poslije i nisam baš gledao filmove.
Naravno moram spomenuti film „
Mondo Bobo“ Gorana Rušinovića,
no to već spada u kategoriju:
NAJDRAŽI TRENUTAK U KARIJERI: U spomenutom filmu sam
glumio,malo sviruckao na filmskoj
glazbi (tu sam se upoznao i sa Stipom koji je svirao trubu za potrebe
filma) a bome dobio i Zlatnu arenu
za scenografiju, tako da je to bila
jedna jako interesantna priča.Uz to
mi je svakako jedna od dražih stvari bila 10-to minutna reportaža na
MTV-u s rave party-a: “Under city
rave“ gdje sam bio jedan od organizatora, a taj događaj je svakako
bio zaslužan za pokretanje rave i
techno scene u Hrvatskoj
KNJIGA: Odlična knjiga sa zadnjeg
godišnjeg odmora: „Sex, droga,
čokolada“ u podnaslovu „Znanost
užitka“ od Paula Martina,govori o
magičnoj privlačnosti užitka i želje
i kako nešto što nas privlači i što
je ugoda može ubrzo postati put u
pakao i kao postati lukavi hedinist
(ništa nije napisano kako izbjeći
mamurluk). A ima još jedna dobra
od Roberta Twiggera: “Priručnik
za prave muškarce“ ili „94 opasne
stvari za razmatranje“ gdje se spominje niz praktičnih savjeta: kako
udariti šakom a ne slomiti zapešće,
kako plivati u rupi u ledu,kako učiniti da nestane slon,kako izgraditi
samostrijel, kako igrati poker s velikim ulogom i pobijediti,kako izraditi
lovački nož od turpije, kako voziti
tenk t34, kako napraviti dry martini
po metodi Luisa Bunuela i još svašta nešto u tom smislu-obavezna
literatura
KASETA/VINIL/CD: DEVO – „Satisfaction“ najbolji cover ikad,smiješni
likovi s kahlicama na glavi i gitarama koje sami proizvode,
KRAFTWERK - „Ruckzuck“ da li je
netko vidio Ralfa Huttera i Floriana
Schneidera s gugim hipijevskim frizurama kako 1970 u Kolnu izvode
preteču skladbe „Autobahn“ s flautom, BEASTIE BOYS – „Sabotage“
spot je više retro nego autentični
HARBIE HANCKOCK - „hang up your
hang ups“,
FAT FREDDYS DROP - „Shiverman“
najbolja loop live izvedba, možda
jače od DUB FX - „Made
POLITIKA: Ljudi se stalno zavaravaju da stvari evoluiraju i utopijski
vjeruju da će svijest sazrijeti do te
mjere da će politika kao takva izumrijeti što svatko tko je normalan
priželjkuje.Ali nažalost biologija je
neumoljiva i predatori u životinjskom svijetu oduvijek postoje a
tako će i biti.Tako da će takvi odvratni tipovi (političari) uvijek postojati.No time se ne opterećujem
i uvijek mi se drago sjetiti savjeta
starog egzistencijalista Voltaira koji
je samo kratko poručio: “Obrađuj
svoj vrt“
HRVATSKA... je generalno većim
djelom malograđanska i konzervativna nakupina, koja je uvijek negdje na periferiji svjetskih društveno-političkih i kulturno-umjetničkih
zbivanja (jbg tako je bilo kroz čitavu
povijest), gdje se neki nadobudni
likovi diče nacionalnom kulturnom
baštinom koju su ustvari izgradili
Talijani i Austrijanci,ali apsolutno ne
postoji drugo mjesto na svijeu gdje
bih želio živjeti.
6
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
Socrealizam iz Belfasta
Pioniri irskog
punk rocka
VELIKI
POGON
16. 11. 2014.
NEDJELJA
21H
O
vdje smo prvi put, ali
sigurno ne i posljednji.
Sjajna ste publika!”, rekao je pjevač i gitarist Stiff Little
Fingersa Jake Burns oduševljenoj zagrebačkoj publici nakon
koncerta u Tvornici prije četiri
godine i održao obećanje jer se
bend ponovo vraća, u sklopu
turneje na kojoj promoviraju posljednji album “No Going Back“,
objavljen u ožujku ove godine.
Članovi benda borave u četiri različita grada u Engleskoj i Americi. Bubnjar Steve
Grantley jedini je u Velikoj Britaniji. Basist Ali McMordie živi u
New Yorku, Burns je u Chicagu,
a gitarist Ian McCallum u Los
Angelesu. Deseti album snimili
su u Los Angelesu, a Burns je
izjavio da im je tako bilo jeftinije
jer su morali platiti samo jednu
avionsku prekooceansku kartu,
a ne tri.
“No Going Back” je njihov prvi
DIY album objavljen preko
glazbene platforme PledgeMusic, internetske stranice na
kojoj fanovi doniraju novac za
kupnju ploče, a nakon samo
pet sati bend je dobio dovoljno
novca za snimanje. Novi album
objavili su nakon 11 godina i
ploče “Guitar and Drum”, a od
kolovoza može se kupiti i na
njihovom labelu Rigid Digits.
Na glazbenoj listi rock albuma
UK Top 40 BBC Radija 1 “No Going Back” 14. rujna došao je na
prvo mjesto.
Stiff Little Fingers nastali su
1977. iz grupe Highway Star
(ime su uzeli od pjesme Deep
Purplea), u Belfastu, u sjevernoj
Irskoj, a na početku su svirali
obrade rock klasika. “Nismo
bili dobri glazbenici, u smislu
glazbenih mogućnosti bili smo
vrlo ograničeni. Jednostavno
ni u jednom trenutku nismo
zvučali dovoljno slično Lynyrd
Skynyrdu da bismo se nekako
izvukli”, rekao je Burns Philu
Legendarni
politički pankeri
Stiff Little Fingers
predvođeni
pjevačem Jakeom
Burnsom kao
legitimnim
nasljednikom
Joea Strummera
promovirat
će svoj novi
album “No Going
Back” i odsvirati
klasike poput
“Suspect Device”,
“Alternative
Ulster” i “State of
Emergency”
Strongmanu u knjizi o povijesti punka “Pretty Vacant”.
No u Engleskoj se pojavio punk
i njihov ritam gitarist Henry
Cluney je otkrio novu glazbu.
“A onda su se, Bog ih blagoslovio, pojavili The Damned pa se
Henry zainteresirao za pankersku priču, od samog početka.
Ja sam u to vrijeme kupovao
ploče pub-rocka pa smo se
tako obojica počeli odvajati od
uobičajenih glazbenih junaka.
Henry je kupio prve dvije singlice Damneda pa zatim i ploče
Sex Pistolsa. Obojica smo bili
oduševljeni: ‘Ovo je super, trebali bismo svirati upravo tako.’”
Najprije
su
odlučili
da
Highway Star nije pravo ime
za punkerski bend pa su se
prema stihu iz pjesme grupe
Vibrators nazvali Stiff Little
Fingers. Prvu postavu činili
su pjevač i gitarist Jake Burns,
ritam gitarist Henry Cluney,
basist Gordon Blair (vrlo brzo
ga je zamijenio Ali McMordie) i bubnjar Brian Faloon.
No dio benda nije bio oduševljen punkom i novim idejama
koje su dolazile iz Engleske.
“Ostali članovi benda nisu
bili toliko uvjereni, ali prava je
prekretnica bio album Clasha.
Nakon toga jednostavno smo
BROJ 27/ STUDENI 2014
morali otići na šišanje i prestati gubiti vrijeme. Do tada
smo još pjevali o vožnji kalifornijskim autocestama. Meni
to zapravo nije značilo ništa.
Iako su The Damned i Pistolsi
bili sjajni, uzbuđenje je postojalo samo na glazbenoj razini.
U smislu tekstova, jednostavno nisam uspijevao razabrati
mnogo toga. Kako sam točno
skužio Joea Strummera, nikad
mi neće biti jasno, ali nekako
sam uspio. A kad sam uvidio
da zapravo pjevaju o vlastitome životu u zapadnom Londonu… Bilo je to poput groma iz
vedra neba, kužite?”, rekao je
Burns.
Burns je rekao da je irski gitarist Rory Gallagher bio razlog
zbog čega je počeo svirati gitaru jer nikad nije čuo “ništa uzbudljivije u životu prije toga”, a
neposredno prije pojave punka
slušao je Dr. Feelgood, Grahama Parkera i slične bendove.
U nedavnom intervjuu je izjavio da i dalje sluša stvari kao
i 1975./76., primjerice prvi album The Clasha jer je, kako
kaže, opet počeo pisati pjesme
koje zvuče kao “krvavi Joe
Strummer”, a i zbog toga što
mu je to zabavno.
No Stiff Little Fingersi na početku karijere svirali su samo
tuđe stvari. Prvi nastupi sastojali su se od prvog albuma Damneda i svih singlica Pistolsa
do kojih je bend mogao doći.
Svirali su i nekoliko pjesama
Iggyja Popa i Stoogesa, što je
bio utjecaj basiste. McMordie
je upao u bend zato što je jedini imao Marshallovo pojačalo.
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
U to vrijeme na sjeveru Irske
događao se neslužbeni građanski rat između vladajuće protestantske većine i brojne – i
uglavnom nemoćne – katoličke
manjine. Od ljeta 1968. taj rat je
odnosio sve više života i krvavi
obračuni društvenih i vjerskih
skupina bili su uobičajena pojava. Zato su postojala i dva
zasebna plemena mladih jer se
svaka škola dijelila na katolički i protestantski dio (članovi
benda nikad nisu otkrili tko
je katolik, a tko protestant). Ta
ratna situacija imala je prijelomni utjecaj na pjesme Stiff
Little Fingersa, ali poticaj nije
došao iz benda, nego iz novinarstva. Gordon Ogilvy bio je
zaljubljenik u glazbu i honorarni dopisnik Daily Expressa
koji je pisao o krvavim borbama i bombaškim napadima na
ulicama Belfasta. S Burnsom
ga je spojio dolazak Clasha u
Belfast.
“U najavi dolaska Clashovaca
rečeno je da će to biti važan
događaj i da bi trebali doći svi
koji se imalo zanimaju za glazbu. Taj prvi nastup je zapravo
otkazan jer nisu dobili dozvolu za osiguranje koncerta, što
je postala uobičajena reakcija
u Belfastu. Počeli smo divljati
pred ulazom i derao sam se:
‘Kakva jebena sramota, onaj jebeni policajac, zašto ga udara?
Kakvo jebeno pretjerivanje.”
Vikali smo ispred hotela Europa, a onda su izišli Joe i Paul.
Pokušali su sve nekako smiriti,
ali su ih uglavnom dočekale
uvrede.”
Ogilvyja je zanimalo pišu li
autorske pjesme s temama
koje ih potiču i nadahnjuju.
Upitao je Burnsa je li napisao
nešto što ima veze s gradom
u kojem je odrastao, a on mu
je odgovorio da je to “State of
Emergency”. “On je zatim uvukao ruku u unutarnji džep i
upitao: ‘Što kažeš na ovo?’ Dao
mi je dovršeni tekst pjesme
‘Suspect Device’. Čitao sam
i mislio: ‘Ne mogu vjerovati
da netko razmišlja točno kao
ja’. Otišao sam kući, napisao
glazbu i zahvaljujući početku
iste kreativne bujice napisao
‘Wasted Life’”, rekao je Burns
o svojim autorskim počecima.
Izraz “suspect device” odnosio
se na male zapaljive bombe
koje je IRA ugrađivala u kutije
za audiokasete i ostavljala u
džepovima odjeće u prodavaonicama i koje bi onda izazvale eksplozivni požar. Bio je to
smion odabir naslova pjesme, a
snimili su je u studiju lokalnog
radija gdje su se snimali jingleovi, plativši 500 funti. Sami su
tiskali 500 primjeraka i radili
omote.
Ogilvy je singl “Suspect Device”
poslao poznatom DJ-u londonskog Radija 1 Johnu Peelu koji
ga je neprestano puštao.
Singl je bio audiokaseta s naslovnicom na kojoj je bila kaseta-bomba, a ljudi iz jedne
izdavačke kuće su ih nazvali i
zamolili za još jedan primjerak
jer su prvi bacili u kantu vode,
strahujući da se radi o pravoj
bombi.
Stiff Little Fingers sve ove godine nisu prestali pisati politički angažirane pjesme pa su
na novom album objavili “Full
Steam Backwards”, pjesmu
o krizi banaka u Britaniji, a
“Liar’s Club” nastala je nakon
što je Burns slušao vijesti o
Tonyju Blairu, Georgeu Bushu
i ratu u Iraku.
Godine 1978. objavili su singl
“Alternative Ulster” a veljači
1979. prvi album “Inflammable
Material”, koji se prodao u 100
tisuća primjeraka i došao do
14. mjesta britanske top liste
albuma, što je bila prva ploča benda nezavisnog izdavača koja se pojavila na toj listi.
Nakon četvrtog studijskog album “Now then” završila je
prva faza benda koji se raspao
u siječnju 1983. a priča se da je
7
taj kraj obilježila i tučnjava članova.
Na pitanje kojeg bi živog ili mrtvog glazbenika ili bend zaista
volio vidjeti, Burns je odgovorio:
“Ah, toliko je mrtvih koje sam
propustio ili ih nisam mogao
vidjeti. Hank Williams, Howlin’
Wolf, ali ono što me najviše
muči je što nisam gledao Ramonese. Kad bi svirali u Londonu,
uvijek sam bio na turneji. Jednom sam se susreo Joeyem, ali
nikada ih nisam vidio uživo.”
Dakle, da ne biste poslije žalili,
nemojte propustiti Stiff Little
Fingerse.
TEXT:
MILAN PAVLINOVIĆ
8
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
VELIKI
POGON
13. 11. 2014.
ČETVRTAK
21H
TVORNIČAR
PROMIJEŠANI HEAVY METAL, ALTERNATIVE ROCK, REGGAE I PUNK
SKINDRED
GRIZU I UDARAJU
U
Tvornici kulture u četvrtak 13. studenog
nastupit će britanski
rock bend Skindred. Time je
zagrebačka publika ujedno i
jedina u regiji koja će ih imati
priliku čuti uživo u sklopu njihove ‘’Kill the Power’’ europske turneje, na koju su krenuli
povodom izlaska istoimenog
albuma, objavljenog u siječnju
ove godine. To je treći put da
Skindred svira u metropoli –
prvi put su to učinili nastupivši
kao predgrupa američkom folk
punk bendu Gogol Bordello
2008., a dvije godine kasnije zasvirali su na Jarunu u sklopu
INmusic festivala. Skindred je
nastao 1998. godine no bend
koji mu je bio svojevrsna preteča – Dub War, oformljen je još
1993. Međutim, zbog neslaganja
s izdavačkom kućom Earache
Records s kojom su potpisali
ugovor, vokalist Benji Weebe
sastavio je, pet godina kasnije,
novi bend i otad djeluju pod
današnjim imenom.
Ključna figura Skindreda otpočetka je frontmen Clive ‘’Benji’’ Webe, 47-godišnji Velšanin
koji je glazbenu karijeru počeo
u metal bendu Dub War početkom devedesetih. S njima
je izdao dva albuma – ‘’Pain’’ i
‘’Wrogside of Beautiful’’, a za
vrijeme snjimanja trećeg – raspali su se. Naime, Webe je napustio Dub War zbog neslaganja s
matičnom izdavačkom kućom
koja nije pozdravila njegovu
ideju o solo albumu hip hop
žanra. A nakon kratkog projekta s Robertom Agustinom Trujillom, inače basistom američkog benda Metallica s kojim je
napravio jedan studijski i jedan
‘live’ album, Webe je oformio
Skindred, i to s članovima svog
bivšeg benda Dub War.
Glazbeni izričaj Skindreda
obuhvaća čitavu paletu zvukova – od heavy metala i rocka do reggaea i punka. No
često koketiraju drum and
bassom, hip-hopom, ima tu i
ska elemanta pa i dubstepa te
junglea. To je možda i jedna od
tajni dugovječnosti benda poznatog po svojim energičnim
nastupima uživo – glazba im
nikad nije mogla postati dosadna upravo zbog toga što si
nikad nisu dozvolili utapanje
u jednoj žanrovskoj ladici. A
koliko uživaju u ‘live’ svirkama
izjavio je nedavno njihov bubnjar Arya Goggin koji je, govoreći u ime cijelog benda, rekao
da je najveći privilegija glazbenika, nakon što je studijski dio
odrađen, izaći pred publiku i
podijeliti s njom novi materijal. To je, naravno, govorio
povodom odlaska benda na
europsku turneju kojom promoviraju novi album ‘’Kill the
Power’’. A upravo je Goggin
taj koji odlučuje o ‘set-listi’ za
svaki koncert dok je za elektroniku i produkciju zadužen
basist Dan Pugsley. Gitaris Mikeydemus glavni je umjetnički
kreativac u bendu dok najveći
posao na nastupima odrađuje
Webe - rođeni showman koji
publiku magnetno privlači
svojim energičnim izvedbama,
iako je već na pragu pedesetih.
Prvi sing ‘’Kill the Power’’
Skindred je snimio u prilično
bizarnim okolnostima. Naime, kako se izlazak albuma
najavljivao za siječanj, morali
su izdati najavni spot koji bi
GLAZBA SKINDREDA NIKAD NIJE
MOGLA POSTATI
DOSADNA UPRAVO ZATO ŠTO NIKAD NISU DOZVOLILI UTAPANJE U
JEDNOJ ŽANROVSKOJ LADICI, ŠTO
POTVRĐUJU I NA
POSLJEDNJEM
ALBUMU „KILL THE
POWER“
BROJ 27/ STUDENI 2014
bio uvertira u njihov novi studijski uradak. U pauzuama
svirki, svjesni da su im rokovi
za snimanje video materijala
pri kraju, odlučili su napraviti
to u Indiji gdje su tada imali koncert. A da bi sve prošlo
kako treba, morali su podmtiti
taksiste, policajce (koji su bili
neumoljivi) pa čak i slučajne
prolaznike, ne bi li oslobodili
ulice za kadrove u spotu. Naime, za bilo kakvo snimanje
tamo su potrebne dozvole,
koje članovi Skindreda u kratkom roku nisu uspjeli nabaviti, a čiji nedostatak za sobom
povlači drakonske kazne. Čak
je u jednom trenutku vidljiv i
Webeov pogled preko ramena
nakon što je shvatio da moraju pobjeći s mjesta snimanja, a
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
u scenu koja je bila zamišljena
na krovu jedne zgrade upala je gomila prolaznika koja
je to pokušala spriječiti. No
iskustvo kaotične Indije nije
im bilo traumatično iako je
bubnjar skoro pao s vrha nebodera, a kao sljedeće lokacije
za spot sviđaju im se Malezija
i Tajland , gdje je također i britanski rock bend Duran Duran snimio sve video urakte za
album ‘’Rio’’ 1982. godine.
Skindredov
prvijenac
‘’Babylon’’ izašao je 2002. godine, a osim toga, objavljen je
još jednom, dvije godine kasnije, nakon što su promijenili izdavačku kuću i potpisali
ugovor s Bieler Bros. Records.
Promociju albuma odrađivali
su u sklopu turneje američke
metal grupe Korn, a ‘’Babylon’’
je ubrzo došao na prvo mjesto američke Billboard reggae
ljestvice. A da Skindred i
Korn veže nešto osim profesionalnog odnosa pokazali
su 2006. godine kada je Benji
Webe zamijenio Kornovog
frontmena Jonathana Davisa
na britanskom rock festivalu
‘’Download’’, jer je Davis u to
vrijeme bio teško bolestan.
Idući album – ‘’Roots Rock
Riot’’ izdali su 2007. koji je već
u prvom tjednu prodan u gotovo četiri tisuće primjeraka
u Americi, što je bilo neočekivano s obzirom da je riječ o alternativnom bendu koji dolazi
iz Europe. Uslijedio je ‘’Shark
Bites and Dog Fights’’ 2009. godine koji osim autorskih Skin-
dredovih stvari ima i jednu
obradu, i to onu reggae majstora Eddyija Granta, ‘’Electric
Avenue’’. Njihov pretposljednji
studijski uradak izašao je 2011.
godine pod nazivom ‘’Union
Black’’, a karakterizirao ga je
žanrovski zaokret prema hip
hopu, drum and bassu i dubstepu. No iako nisu uspjeli
ostvariti suradnju s vokalom
američkog benda Slipknot Coreyijem Taylorom, umjesto kojeg je uskočio Jacobi Shaddix
iz Papa Roacha, album je postigao sjajan uspjeh.
Premda je na sceni već gotovo
dvadeset godina, Benji Webbe
nije se umorio od pozornice.
Dapače, svakom nastupu veseli se jednako kao na početku
karijere, a tremu prije izlaska
9
pred publiku nikada nije osjetio. „Osjećaj straha prije nastupa potpuno mi je nepoznat
- kod mene tremu zamijenjuju
nervoza i nestrpljivost. Jedva
čekam popesti se na pozornicu, a nije mi bitno gdje sviramo niti zabavljamo li trenutno
tinejdžere ili pripadnike kraljevske obitelji. Siguran sam
u ono što pjevam i kako to radim, a pozitivne reakcije publike su mi omiljena hrana“, izjavio je Benji Webe uoči početka
snimanja njihovog petog studijskog albuma, a kako zvuči
‘’Kill the Power’’ zagrebačka
publike imat će priliku otkriti
iz prve ruke.
TEXT:
DORA IVANOVIĆ
10 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
TKO JE DUNJA ERCEGOVIĆ?
LOVELY QUINCES:
IZ DALMACIJE
S LJUBAVLJU
VELIKI
POGON
22. 11. 2014.
SUBOTA
21H
Pavla Hatza 14
01 48 39 020
P
rošli put kad me netko
pitao ‘tko je Dunja Ercegović’, upala sam u neke
egzistencijalisticke sfere ha, ha.
Studentica sam na odjelu turizma i komunikacijskih znanosti,
bik po horoskopu, podznak vodenjak, bojim se mraka i paukova (tipične ženske fobije), neorganizirana sam i lijena, ne vjerujem
da novac može kupiti sreću, ali
sigurno može kupiti stvari koje
te čine sretnima bar nakratko
(mada je sreću najbolje uzimati
u malim dozama), vjerujem da
sam u prošlim životima bila pametnija (nadam se), mrzim kad
ljudi nemaju smisla za humor i
znam da apsolutno ne znam tko
sam.”
Skromna je Dunja Ercegović,
gotovo pa joj ne biste povjerovali kad vam se tako predstavi.
Tim pristupom dobiva se još
samo razlog više za svratiti na
koncert i uvjeriti se od kud onda
ta suverenost glasa dolazi. Ove
jeseni dolazi sa novim materijalom, podsjeća na stari i sve to
predstavlja 22.11. u Malom pogonu.
Ne tako davno sjedila je u Quasimodu u Splitu gdje se upoznavala sa novim bendovima, u klubu koji ju je gotovo pa i odgajao.
Čak kad i ne bi imala društvo za
izlazak to ju ne bi spriječilo da
dođe, naruči pivo, posluša bend
i vrati se doma u krevet. Dugo
su njena razmišljala išla u smjeru toga da i sama posjeti drugu
stranu, izađe iz publike, dok konačno nije dobila priliku za taj
trenutak.
Jedino što ti trenutci jako brzo
prođu, uopće ne skužiš, tila bi
malo više uživat u tome, da bar
malo više potraju! Skužiš na sekundu “Wow, došla sam do tog
nekog cilja, iako nisam virovala
da ću ikad doć” jer cili sam život imala nade i snove, ali sam
mislila da se nikad neće izrealizirat, nisam imala vjere da ljudi
prate taj kantautorski žanr.
Dijete iz glazbene obitelji u kojoj
otac svira trubu i gitaru a djed
harmoniku (navodno je djed
imao i glasovne sposobnosti
koje su se pokazale nasljednima), gdje od 12 godine svira svoju gitaru koju je dobila na poklon kao i brojne CD-e različitih
žanrova. Prvi nastup bez gitare
bio je na školskoj priredbi gdje
je otpjevala Sinatrinu “I’ve Got
You Under My Skin”.
Sve što je potrebno reći o tome
jest da je prva reakcija stigla od
profesora tjelesnog: : “Vi morate
malu upisat’ u glazbenu školu!”.
I tako je učila svirati saksofon
dok joj kreativna suputanost u
školi nije postala prevelik teret.
Prvi koncerte je odradila sa 14
godinau višeglasnom sastavu
pod vodstvom Teane Kovačević.
Pjevale su su hitove na matricu
u nekoliko blokova – latinoameričke, rock’n’roll, blues, hrvatski blok i country. Svatko bi
imao svoju solo dionicu, ostali
bi bili pratnja. Tada je naučila
što predstavlja izvedba, što znači biti showman na pozornici i
komunicirati s publikom.
A onda, izlazak u javnost. Bila
sam doma, padala je kiša (smijeh), ja po 500. put sviram jednu
te istu svoju pjesmu. Bila sam 2.
godina faksa, razmišljam... dogodine ću bit 3. godina. Razmišljam dalje. Poslije toga ću upisat diplomski, završit ću faks,
pa ću naći posao, recimo bit ću
konobarica jer u ovoj Hrvatskoj
ne možeš naći posao u struci,
a onda ću jednog lipog dana
naći posao u struci, pa ću se
vjenčati, imati djecu... I kako ću
ja pobogu u tom periodu išta
ostvarit?!? I samo me puklo!
Slušala sam neke bendove za
koje sam znala reć “Ajme meni,
ovo je sranje”, i rekla sama sebi
“Jebote Dunja, ti toliko pizdiš,
ali oni se trude, uporni su, žele
karijeru, a što ti radiš?! Uzimaš
si za pravo da iz svoje sobe kritiziraš druge, a nisi ništa napravila!” Nakon toga sam odmah
nazvala prijatelja koji ima kućni studio i koji mi je jednom bio
ponudio da snimim pjesmu, i
snimili smo je.
I tako nastaje nesuđeni Johnny
Panic. Htjela se nazvati prema
BROJ 27/ STUDENI 2014
junaku Sylvie Plath iz jedno njoj
jako drage kratke priče ali ime je
već prisvojio pop punk bend iz
Londona. Profesor iz engleskog
na fakultetu ju je stalno zvao
quince (dunja) pa uz prefiks i
množinu nadimak dobio novo
ruho taman za Dunjin alter ego
Lovley Quinces.
Pod tim umjetničkim imenom
izlazi njen prvi EP “No Room
For Us” u kojem su gitara i vokal
u fokusu stvarajući kvalitetan
zvuk pretresajući cijeli raspon
emocija dok se tužne ljubavne
pjesme tečno preljevaju jedna u
drugu.
YouTube uspješnica ‘Wrong
House’ na kojoj surađuje sa Ivicom Plazonićem (produkcija) i
Hrvojem Alavanjom (bongosi)
pokrenula je val pažnje koji je
doveo do velikih promjena. Ove
godine nastupala je u Sjevernoj
Americi na nekoliko festivala
i klubova uključujući onaj u
Greenwich Villageu gdje su nastupali Bob Dylan i Bruce Springsteen. Pojavila se na naslovnici hrvatskog izdanja časopisa
Rolling Stone te je u listopadu
izbacila posljednji singl “Secret
Smile” objavljujen točno godinu
dana od izlaska prvog EP-a za
čije je snimanje i produkciju zaslužan Mark Mrakovčić. Najvljena je drugačija atmosferičnost
kroz malo sjetniji ton u kojem
punoća njenog glasa dolazi do
najvećeg izražaja.
Odlazak u Ameriku prihvatila
je kao svojevrsnu provjeru svog
znanja engleskog pošto uvijek
stvara na njemu. Tvrdi da su
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
poruke koje odašilje univerzalne te da bi trebalo više ljudi čuti
i razumjeti. Kada nastupa na
domaćem terenu nema problema sa dopiranjem do publike
usprkos ‘jezičnoj barijeri’. To
podvrđuje i jedna simpatičnao
anegdota:
Evo baš na koncertu u Rijeci
nedavno. U Klubu sam imala
koncert i odsviram prvu i drugu
pjesmu i... na 3. pjesmi mi pukne žica! I ajde, dobro, nije tako
strašno, znala sam da će mi se
to dogodit, ali računam pa ne
mogu valjda biti baš takva pegula. Idem svirat dalje, kad pukne mi i druga žica! Što ću sad?
Kažem ljudima “Vjerojatno ćete
me mrzit nakon ovog, ali užasno se osjećam i ne zaslužujem
riječ glazbenik, ali ja stvarno ne
znam promjeniti žice na gitari!”
(smijeh) Uvijek sam se užasavala toga da mi na sceni pukne
žica, svi će me popljuvat. Još u
Rijeci nisam imala ni rezervne
žice. Dobro, nemam dvije žice,
idemo dalje, totalni punk, kad
ono pukne mi i 3. žica, usred
pjesme “Wrong House”! Bilo je
krcato i bila je super atmosfera,
ljudima je bilo toliko žao radi
mene... Ja sam možda izgledala
kul, al najradije bih sama sebe
plesnula. I ništa, što ću, kažem
ljudima “Hvala vam što ste došli, sljedeći koncert je besplatan,
pjevat ću vam od doma ako treba” (smijeh). I silazim ja s pozornice, i kaže mi neki tip “Doć će ti
jedan tip s gitarom za 5 minuta”.
Tip je otišao doma po gitaru. I
mi uključimo gitaru u kabel, kad
OTAC JOJ JE SVIRAO TRUBU I
GITARU, PROFESOR TJELESNOG PRVI
JOJ JE PREPORUČIO UPISIVANJE U
GLAZBENU ŠKOLU, A ONA JE MISLILA
DA ĆE ZAVRŠITI KAO KONOBARICA
KOJA NIKADA NIJE ISKORISTILA
GLAZBENI TALENT
ono ne radi gitara.
Iznimno joj je stalo do svoje publike. Često napominje da joj
nije bitna brojnost kojoj sviira
nego da s njima ostavri povezanost i interakciju te da se svi
užive u taj trenutak dok koncert
traje. Sama sebi je najveći kritičar, čak kad ima tremu i pogriješi u nečemu, najbitnije joj jest
da publika osjeti iskrenost a ne
da poruka bude ‘tehnički savršena’ .
Kantautorstvu posvećuje puno
vremena i pažnje. To je proces
tokom kojega je teško istresti
osjećaje na papir i jednom kad
se to učini pjesma se se stalno
vraća i izlazi iz ladice dok konačno taj emocionalno iscrpljujuči
process nije završen nastupom
kada uslijedi nagrada za trud i
osjećaj oslobođenosti.
Osjećam nekakvu obavezu i odgovornost, kako prema sebi, volim vjerovati i prema drugima.
Osjećam da stalno moram izbacivati nešto novo, i kolikogod da
je taj fenomen strašan toliko me
i oduševljava i figurira mi kao
najveća motivacija.
TEXT:
KRISTINA VRDOLJAK
11
12 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
7. 11.
TVORNIČAR
VELIKI POGON / 21H
DETOUR
STUDENI / 2014
Opširnije na stranicama 4 i 5. Ulaznice 60 kn/ na dan koncerta 80 kn
9. 11.
VELIKI POGON / 21H
THE GASLIGHT ANTHEM
Opširnije na stranicama 2 i 3. Ulaznice 170 kn/ na dan koncerta 190 kn
13. 11.
SKINDRED
Opširnije na stranicama
8 i 9. Ulaznice 80 kn/ na
dan koncerta 100 kn
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
13
14. 11.
VELIKI POGON / 21H
BUĐENJE
Ovi pop-rock romantičari iza
sebe imaju više od desetljeća
rada na sceni te brojne hitove kojima su osvojili domaću publiku i radijske postaje
poput Oprostija bi sve, Nisi
loša, Ljubav nema pravila, Ne
govori više itd. Buđenje čine
iskusni glazbenici koji uživaju
u zajedničkom muziciranju i
stvaranju, a glazbenu produkciju potpisuje sve traženiji Igor
Ivanović, klavijaturist benda.
16. 11.
VELIKI POGON / 21H
STIFF LITTLE FINGERS
Opširnije na stranicama 6 i 7. Ulaznice 100 kn/ na dan koncerta 120 kn
Ulaznice 40 kn/ na dan koncerta 60 kn
20. 11.
MALI POGON / 21H
TRIGGERFINGER
Opširnije na stranicama 16
i 17. Ulaznice 50 kn/ na dan
koncerta 70 kn
15. 11.
VELIKI POGON / 21H
COMBICHRIST
Opširnije na stranicama 14 i 15. Ulaznice 145 kn
22. 11.
VELIKI POGON / 21H
LOVELY QUINCES
Opširnije na stranicama 10 i 11. Ulaznice 25 kn/ na dan koncerta 35 kn
14 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
NORVEŠKO RAZVALJIVANJE
FURIOZNI INDUSTRIAL
RAZBIJAČI
COMBICHRIST
COMBICHRIST NIJE SAMO
JEDNOZNAČNICA ZA SPEKTAKULARNE
NASTUPE UŽIVO, VEĆ OZNAČAVA
PRAVI SUPERSTAR NAČIN ŽIVOTA
PREPUNOG SEKSA, ALKOHOLA
I RAZUZDANOG NEMORALNOG
PONAŠANJA
VELIKI
POGON
15. 11. 2014.
SUBOTA
21H
J
edan od najenergičnijih
sastava današnjice ponovno dolazi u Zagreb, i
to u subotu 15.11.2014. u popularnu Tvornicu Kulture. Nakon
što su razorili jarunski Aquarius, pokorili Arenu Zagreb
s Rammsteinom i opustošili
bivši Boogaloo, zagrebačka publika spremna je za još jednu
dozu moćnih dubokih tonova.
Kako iza većine današnjih pop
zvijezda stoje skandinavski
producenti, ne treba čuditi
da Combichrist svoje korijene
vuče iz Norveške. Upravo su
u gradu Fredrikstadtu udareni temelji za bend koji će
kasnije obilježiti cijelu jednu
underground epohu i naglavačke izokrenuti scenu koja
spaja dark electro, industrial
i srodne alternativne izričaje.
Selidbom u američku Atlantu, Andy LaPlegua (pravim
imenom Ole Anders Olsen)
počinje transformaciju one
man projekta u nezaustavljivo
čudovište koje će nekoliko godina kasnije nastupati ispred
desetina tisuća ljudi.
Iako je svoju glazbenu karijeru započeo projektima koji su
glazbeno bili kudikamo „mekši“, poput primjerice benda
Icon Of Coil, glazbeni obrazac
Combichrista ne čudi ako u
obzir uzmemo sudjelovanje u
sastavima kao što su Panzer
BROJ 27/ STUDENI 2014
AG, Scandy i Scandinavian
Cock.
Prvotno započet kao aggrotech projekt, zvuk Combichrista je s vremenom evoluirao,
iako i dan danas bazu čine
razorni zvučni napadi koji sve
fanove tjeraju na beskompromisno partijanje. Od utjecaja techno, industrial pa čak i
metal glazbe, zvuk koji bend
danas prezentira zanimljiv je
crossover stil koji privlači publiku iz najrazličitijih mogućih glazbenih pravaca. Tome
u prilog idu i brojne kolaboracije, od kojih svakako treba
izdvojiti nekoliko autorskih
soundtrackova za različite
hollywoodske filmove, ali i
suradnje s raznim sastavima i
glazbenicima poput legendardnog Wesa Borlanda iz Limp
Bizkita.
Sedam izdanih albuma od
2003. godine do danas dovoljno govori o snazi samog benda. Osim hitova poput „Get
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
Your Body Beat“, „Blut Royale“,
„Sent To Destroy“, „Throat Full
Of Glass“, ili najnovije uspješnice „Maggots At The Party“,
glavnu snagu Combichrista
čine nastupi uživo koji doslovno metu sve pred sobom.
Godina 2009. označila je prvo
gostovanje ovih industiral terorista u Hrvatskoj, a ova nastup danas se smatra jednim
od najbombastičnijih koncerata u povijesti kultnog jarunskog kluba Aquarius. Sonični
udari proizvedeni tog proljeća
predstavljali su nagovještaj
nečeg posve većeg i polagano
skretanje u mainstream vode.
Već sljedeće godine, Combichrist se ponovno vraća u
Hrvatsku koju je tada obuhvatila jedna od najeksponiranijih i zanimljivijih turneja 2010.
godine - one sa njemačkim gigatnom Rammsteinom. Osobno odabran od strane članova
ove kultne berlinske skupine,
Combichrist je pokorio sve
značajnije arene u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, pritom održavši koncerte
ispred više stotina tisuća ljudi.
Upravo na prvom zagrebačkom gostovanju Rammsteina,
Combichrist razvaljuje velebnu Arenu Zagreb i potvrđuje
svoj status.
Godinu kasnije dečki razvaljuje bivši klub Boogaloo, i ispred
kudikamo većeg broja fanova
cementiraju neraskidivu vezu
s hrvatskom publikom koja još
jednom velikim entuzijazmom
nagrađuje trud ovih istinskih
showmana i proglašava nastup jednim od ponajboljih
klupskih koncerata 2011. godine. Combichrist nije samo jednoznačnica za spektakularne
nastupe uživo, već označava
pravi superstar način života
prepunog seksa, alkohola i razuzdanog nemoralnog ponašanja.
Upravo u periodu 2011 - 2012
zloglasna američka porn re-
venge stranica «Is Anyone
Up?» objavljuje niz provokativnih slika razgolićenih članova
Combichrista prilikom različitih orgija koje su se uglavnom
odvijale tijekom turneja u busevima i sličnim pratećim lokacijama. Nije zgorega napomenuti da su upravo ovakvi i još
mnogi slični slučajevi dodatno
potvrdili činjenicu o kontroverznom životu divljih partijanera koji doslovce žive sve ono
o čemu njihove pjesme govore,
čineći ih autentičnim američkim showbiz fenomenom.
Kako god zaključili ovu priču,
evidentno je da se Combichrist
i Zagreb definitivno vole te, u
tom pogledu, možemo zaključiti da sve potencijalne posjetitelje Tvornice Kulture očekuje
još jedan nezaboravan spektakl.
Iako su Combichrist glavne
zvijezde večeri, kao predgrupa
nastupa američka elektronska atrakcija William Control,
15
osnovana u Seattleu od strane
producenta Williama Francisa.
Za after party zadužene su
poznate snage domaćih Pure
Electro (END, Redlilly) i Camera Obscura (s(k)elector TRASHINGTON, Kalle) DJ timova
koje će upotpuniti nadolazeći
subotnji koncert.
Cijena ulaznice za ovaj spektakl iznose 145 kuna, a moguće ih je kupiti na sljedećim
pretprodajnim mjestima u
Zagrebu - Octopus Studio
(Gundulićeva 37), Dallas Music Shop (Tkalčićeva 7), Dancing Bear Shop (Gundulićeva
7), Dirty Old Shop (Tratinska
18), Rockmark (Berislavićeva
13). Grad Zagreb nije jedino
pretprodajno mjesto, budući
da riječki Dallas Music Shop
(Splitska 2a) također prodaje
ulaznice, dok sve zainteresirane stranke izvan navedenih
gradova karte mogu naručiti
putem adrese [email protected].
16 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
PIVO, ČOKOLADA I TRIGGERFINGER
NAJGLASNIJI
ŠKLJOCAVI
PRSTI
BELGIJE
VELIKI
POGON
20. 11. 2014.
ČETVRTAK
21H
B
elgijski bend Triggerfinger svira blues rock te je
prepoznatljiv po svojim
energičnim live nastupima i
veoma stiliziranoj estetici koja
kao da inspiraciju vuče iz starih kultnih filmova zlatnog
doba Hollywooda pomiješanih
s hard rock scenom New Yorka iz alternativnih časopisa
80-ih. Njihov zvuk pak mnogi
uspoređuju s Led Zeppelinom,
Queens of the Stone Age ili pak
žešćom i malo starijom verzijom The Black Keysa iz Attack
& Release ere, što se mlađe publike tiče.
Formirani u belgijskom gradu
Lieru, Triggerfinger su s manjim ili većim pauzama dugo
vrijeme svirali pred tamošnjom publikom, stvarajući
oko sebe određeni glazbeni
“hype” iako dosta odmaknut
od mainstreama, te skupivši u
to vrijeme umjereno veliku, ali
odanu bazu fanova. No njihov
veći uspjeh došao je tek 2004.
s njihovim debi albumom
nazvanim jednostavno “Trig-
gerfinger” koji je veoma brzo
dobio pohvale rock publike te
stvorio pozitivno ozračje za
predstojeću turneju. Članovi
benda radili su kao session
izvođači s drugim glazbenicima kada su osnovali Triggerfinger, te i dalje nastupaju u
originalnoj postavi koju čine
vokalist i lead gitarist Ruben
Block, basist Paul Van Bruystegem te bubnjar Mario Goossens.
“Priča je počela 1998. godine.
Paul je u to vrijeme bio ugledni
studijski gitarist koji je surađivao s američkom kantautoricom Beverly Jo Scott. Svirao je
u još jednom bendu i dogodilo
mu se da ima dva nastupa u
isto vrijeme. S Beverly je imao
dogovorenu turneju, pa je tražio nekoga tko će ga zamijeniti
u bendu. Pozvao je Rubena,
a onda je taj bend ostao i bez
bubnjara pa su pozvali mene.
Tako sam upoznao Rubena i
neko smo vrijeme skupa svirali. Zatim mi je rekao da ima
bend koji se zove Triggerfinger
i da se zahvalio glazbenicima s
kojima je svirao proteklih 8-9
mjeseci i da bi u tom bendu
htio vidjeti mene. Pitao me
‘Imamo pet nastupa, možeš
li to odraditi?’“, rekao je o formiranju benda bubnjar Mario
Goossens u intervjuu za portal Muzika.hr povodom njihova nastupa na varaždinskom
Špancirfestu prošle godine.
“Pozvao sam prijatelja koji je
svirao bas i zapravo sam od
prve probe Rubenu htio dati
do znanja da želim da ovaj
bend uspije. Govorio sam mu
‘Želim ostati, želim probati
ovo, želim probati ono’, a on me
samo gledao i govorio ‘Cool.
Super’. Isto je govorio i basist
pa smo prve četiri godine nastupali po malim klubovima
i gdje god smo mogli svirati. I
tako smo svirali, svirali, svirali i svirali unedogled, a onda prije nego što smo objavili prvi
album - basist nam je rekao da
mu je iskreno žao, ali da nas
mora napustiti zbog osobnih
razloga. Ruben i ja smo otišli
u studio snimiti album, a ispostavilo se da je vlasnik studija
bio Paul. Ruben mi je rekao
‘Što misliš da ga pozovemo da
svira bas s nama?’. Pitali smo
ga i otad Paul svira bas. Snimali smo album u njegovom studiju i tako je sve počelo. Bilo
je sjajno, čak i danas, nakon
16 godina provedenih skupa,
to su najbolji ljudi s kojima se
može surađivati i svirati. Još
uvijek smo najbolji prijatelji.”
O tome kako se dogodilo da
su toliko dugo, čak šest godina, svirali prije nego li su
uopće išta snimili, Goossens
je odgovorio: “U vrijeme kada
smo počeli svirati skupa još
uvijek smo bili session glaz-
benici, svirali smo i nastupali
s drugim izvođačima tako da
Triggerfinger tada nije uvijek
bio u prvom planu. Od samih
je početaka bio ‘side-project’,
no s vremenom je izrastao u
glavni bend. Da, trebalo nam
je šest godina, ali u međuvremenu smo napredovali i sazrijevali. To je ono što nam je
bilo bitno, nije riječ o tome da
smo spori i da nam je trebalo
dugo vremena, već o tome da
smo išli temeljito i gledali što
sve možemo napraviti. Jasno,
bila nam je bitna i reputacija
benda, osobito smo htjeli izgraditi reputaciju live benda,
stoga smo samo nastupali i
nastupali. Glazbena industri-
ZAGREB - STUDENI
1. 11. Cosmic Vibes / UK funky, garage i bass /
6. 11. Take Me Out
7. 11. Dobra šema / RnB- hip hop /
8. 11. Sextape&Soundrape / indie electro- dance punk - synth /
13. 11. Ti + Dojo + Nadja
14. 11. Krankšvester - promocija albuma
15. 11. Krankšvester - promocija albuma
after In Da Klub
20. 11. Take Me Out rođendaski tulkas
21. 11. Brain Production + Bender
after: Zvuci Seattlea
22. 11. FRüHSTüCK / deep house- bass /
27. 11. Nikki Louder + Rusti
28. 11. Artan Lili
after: Tanceraj / retro čagica - free polaroid /
FREE UPAD
DJ VEČERI
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
17
PRLJAVI HARD ROCK. INTENZIVAN
BLUES. PAMTLJIVE PJESME.
USPOREDBE S LED ZEPPELIN, QUEENS
OF THE STONE AGE I THE BLACK KEYS.
ŠTO VAM VIŠE TREBA?
ja je takva da nikad ne znaš
što donosi sutra... Kada smo
snimili prve demo snimke - nikome nisu bile interesantne,
nitko ih nije htio. Zvuči čudno
ali tako je bilo, naša glazba nije
bila dovoljno ‘hip’, tada je bila
drugačija od svega što je prolazilo. Promijenilo se to sad u
zadnjih 15 godina, danas Jack
White svira roots, The Black
Keys sviraju blues i eto, sad je
popularna...”
Držeći se provjerenog pristupa
detaljnog i dugotrajnog rada
na glazbenom materiju prije
objavljivanja, Triggerfinger su
svoj sljedeći studijski album
“What Grabs Ya?” objavili tek
2008. godine, što im je donijelo još više popularnosti, kako
od novih fanova, tako i od starih koji su cijenili kvalitetu te
vrijeme uloženo u stvaranje
albuma. Dvije godine kasnije,
Triggerfinger izdaje svoj treći
studijski album “All This Dancin’ Around” kojeg su snimili
u Californiji uz dugogodišnjeg
suradnika i producenta Grega
Gordona, te album ubrzo ulazi
na Top 50 ljestvicu albuma u
Belgiji.
“Kod nastupa uživo važne su
nam set-liste, koja pjesma se
dobro nastavlja na prethodnu
i te stvari. Pokušavamo složiti
tri ili četiri pjesme koje mogu
Tel: 01 4839020
SOUND OF GOOD TASTE!
NAJBRŽA DOSTAVA, VELIKE PORCIJE
I PAŽJIVI ODABIR NAJKVALITETNIJIH
NAMIRNICA
funkcionirati u nizu, da to
bude tečno bez nekih ‘rupa’.
Kod snimanja albuma malo je
drugačije, ondje možemo razmotriti koje su nam sve opcije
na raspolaganju. Sve dosadašnje albume snimili smo uživo
u jednoj prostoriji baš poput
nekog staromodnog rock’n’roll
benda i mislim da se to može
osjetiti. Koristimo računala,
naravno, ali računalo nam je
isključivo uređaj za snimanje,
nije uređaj s kojim ćemo poboljšavati snimku. Uglavnom
snimamo na magnetofonske
vrpce koje onda prebacujemo
na računalo. U današnje se vrijeme puno glazbe radi uz pomoć računala pa ona sve manje zvuči poput ljudskog uratka, a sve više poput stroja. Mi
tako ne radimo. Nekad usporimo, nekad ubrzamo, budemo
tiši ili glasniji, uostalom tako i
ljudsko tijelo funkcionira. Ono
može osjetiti sve emocije, može
osjetiti napetost; ni otkucaji
srca nisu uvijek jednaki - to je
ono što mi se sviđa.”, dodao je
Goossens u intervjuu za Muzika.hr objašnjavajući od kuda
dolazi karakteristični glazbeni
potpis benda koji je na tragu
klasičnog rock’n’rolla i bluesa.
Njihov posljednji studijski album By Absence of the Sun,
objavljen 18. travnja ove godine, snimljen je u Sunset Sound
studiju u Los Angelesu, gdje
su nastali i albuma izvođača
poput Rolling Stonesa, The
Doorsa, Milesa Daviesa, Led
Zeppelina, Princea ili Boba
Dylana. Osim četiri studijska
albuma, Triggerfinger imaju i
dva live albuma Faders Up iz
2007. godine, te njegov nastavak Faders Up 2 koji je zabilježio njihov nastup u Amsterda-
mu 2012. godine.
Triggerfinger ovaj puta u Zagreb dolaze povodom turneje
u sklopu promocije njihovog
posljednjeg albuma “By the
Absence of the Sun” iz 2014.,
te će nastupiti u Tvornici Kulture u četvrtak 20. studenog.
Njihov je Zagrebački nastup
jedan od tek 50 koncerata na
turneji, te ujedno njihov prvi
koncert u Zagrebu. Nastup
počinje u 21 sat, a ulaznice za
koncert mogu se kupiti u pretprodaji po cijeni od 70 kuna na
blagajni Tvornice Kulture, na
prodajnim mjestima Entria ili
putem online dućana na web
adresi www.entrio.hr. Cijena
ulaznice će na dan koncerta
iznositi 50 kuna, te će se moći
kupiti na ulazu u Tvornicu.
TEXT:
TEUTA BUTUČI
18 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
VELIKI GLAZBENI OUTLET
OD 25. DO 27. 11.
U TVORNICI!
O
vogodišnji veliki Glazbeni outlet u organizaciji
diskografskih kuća Aquarius i Menart stiže ponovno u
prostor Velikog pogona Tvornice.
Kroz pet godina postojanja
Glazbenim Outletom prodefiliralo je tisuće i tisuće zaljubljenika u domaću i stranu glazbu
te je on postao tradicionalno
okupljalište najvećih ljubitelja
glazbenih knjiga, albuma, majica i memorabilije općenito.
U ponudi će se naći preko
15.000 originalnih izdanja po
iznimno povoljnim cijenama,
koje startaju već od 4,99 kn!
No, ovog puta vas pored velike ponude glazbenih izdanja
čekaju i mnogobrojni filmski
naslovi što će dodatno obogatiti cijeli događaj i, vjerujemo,
privući još širu publiku na ovo
veliko druženje!
Glazbeno-filmski Outlet ove jeseni trajat će tri dana, od utorka 25. do četvrtka 27.11., u Velikom pogonu kluba Tvornica.
Organizatori ovog puta najavljuju još bolji, veći i zanimljiviji Outlet, stoga ne propustite
priliku za dobro druženje, ali i
pokoji dodatni glazbeni i filmski primjerak u svojoj osobnoj
fonoteci!
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
19
MULTIMEDIJALNA PREDSTAVA
TROIA’S DISCOUNT - KLOPKA
GLOBALNOG KONZUMERIZMA
TEKST SLAVNOG TALIJANSKOG DVOJCA
MALI
POGON
29. 11. 2014.
SUBOTA
20.30H
RICCI/FORTE REVIDIRA IX KNJIGU
VERGILIJEVE ‘ENEIDE’
T
ROIA’S DISCOUNT je
multimedijalna predstava - hrvatska praizvedba
teksta slavnog i svjetski nagrađivanog talijanskog dramskog
dvojca Ricci/Forte koja suvremeno i slobodno revidira IX.
knjigu Vergilijeve Eneide - jednog od temelja europske kulturne baštine u formi Mash-up
Theatre-a, propitujući pojedinca i njegovo osciliranje između
konzumenta, konformista i pobunjenika unutar potrošačkog
društva i njegovih manipulativnih strategija
Spomenuta predstava je koprodukcija Umjetničke organizacije SKOP, Zagrebačkog
Kazališta Mladih i Tvornice
Kulture Zagreb, a ostvaruje se
u suradnji s Ensemble Ricci/
Forte iz Rima i znamenitim
kazalištem Teatro Piccolo/Teatro d’Europa iz Milana. Projekt
financira Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH.
Prva faza projekta je ostvarena u Milanu gdje je hrvatska
video instalacija bila ukorporirana u talijansku predstavu,
dok se druga faza nastavlja u
Zagrebu premijerno 29. studenog 2014. godine.
Predstava snažno progovara o
disfunkcionalnoj potrošačkoj
identifikaciji s ulogama koje
nam globalni sustav rafinirano podmeće u kompleksnoj
mreži normativa određujući
naš suvremeni prostor (ne)
slobode. U toj brandiranoj krletki propagandnih apstrakcija, lišenih čovječnosti, otuđeni
Vergilijevi junaci lutaju porobnom diskontu, potrošeni i
rastrojeni u potrazi za novim
“autentičnim” stimulansom.
U klopku globalnog konzumerizma su čudom uhvaćeni
mladi delikventi neodoljivi
Eurijal i hrabri Nis, a zatim i
tri žene Didona, Kreuza i Lavinija povezane nemogućom
ljubavi prema istom čovjeku.
U gerilskom pothvatu da dignu u zrak robni diskont ovi
nemoćni junaci tragično stradavaju, a njihov otpor takvom
sustavu, kojeg su i sami svojim konformizmom izgradili,
se poništava tezom da “vole
samo ono što ne mogu imati”.
Prikaz je to promašenih, bankrotiranih sudbina punih nerealnih očekivanja u zanimljivoj mash-up poetici postmilenijske “copy/paste” kulture.
Atmosfere su trandy, dvosmislene, erotične s mnogo kompulzivnih strasti, a ambijent
vrvi od pop ikona, neoklasika i
nepodnošljive orgijske komercijalizacije.
AUTORSKI TIM
Dramaturgija i tekst: Stefano
Ricci i Gianni Forte, važni europski dramski autori koji su
nedavno u New York Timesu
istaknuti kao kritički duo koji
se bavi globalističkim identitetom i položajem dezorijentiranog pojedinca unutar konzumerističkih manipulativnih
strategija.
Režija, scena i multimedija:
Nenad Glavan, magistrirao
digitalnu režiju na Sapienzi
u Rimu. Režirao i predavao u
Italiji,
Hrvatskoj,Švicarskoj,
Španjolskoj, Srbiji, Crnoj Gori
i NR Kini.
Dizajn zvuka/glazbe: Massimo
(Max) Passante, poznat kao DJ
- suradnik sa Massive Attack,
Roisin Murphy i Scissor Sister,
a surađivao je i na mnogim
kazališnim i filmskim ostvarenjima kao što je “The Beach”
Dannya Boylea.
Koreografija: Almira Osmanović, nacionalna baletna prvakinja školovana na najprestižnijoj ruskoj baletnoj akademiji. Dobitnica je mnogih
nagrada, bila je ravnateljica
baleta HNK u Zagrebu i Splitu, a iza sebe ima suradnje s
najbitnijim inozemnim baletnim institucijama od Amerike
do Japana.
Kostimografija: Matija Čop,
izlagao u svim relevantnim
muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu te je objavljivan u
mnogim inozemnim časopisima, a sudjelovao je i kao
kostimograf na posljednjem
glazbenom videu Lady Gage
“G.U.Y.”
Dizajn svjetla: Vedran Rapo,
nakon diplome na Dramskoj
akademiji u Zagrebu karijeru je nastavio u Hong Kongu
i Singapuru. Sudjelovao je
u brojnim domaćim i inozemnim kazališnim i televizijskim produkcijama.
20 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
cijenama koje ne osiromašuju
uzgajivače kave iz Hondurasa,
Etiopije i Indonezije. To je dio
moje “fair trade” kampanje koja
je počela 2001. na temelju suradnje s organizacijom Oxfam koja
se bori protiv siromaštva diljem
svijeta. Počeli smo surađivati,
jedna stvar vodila je prema drugoj, čemu se ne trebate čuditi jer
sam se 80-ih pridružio Amnesty
Internationalu, shvativši da treba glasno izreći sve probleme
pred kojima ljudi često zatvaraju
oči. Ako ste dio slobodnog društva, plaćate porez i glasujete,
onda ste i dio problema.
C
DRUGAČIJI
COLIN FIRTH
olin Firth, 54-godišnji britanski glumac, glumio
je gospodina Darcyja u
britanskoj mini-seriji “Ponos i
predrasude” i bio proglašen novim seks simbolom. Pet godina
poslije u velikom filmskom hitu
“Dnevnik Bridget Jones” glumio
je Marka Darcyja, kao i u njegovu nastavku. Darcy mu je bio
“suđen”, iako je u međuvremenu
glumio u Oscarom nagrađenim
filmovima “Engleski pacijent” i
“Zaljubljeni Shakespeare” te hitovima “Djevojka s bisernom naušnicom” i “Zapravo ljubav”, da bi
na kraju osvojio Oscara za ulogu
u filmu “Kraljev govor”.
Colin Firth rođen je u 1960.
Hampshireu, ali je prvih nekoliko godina života proveo u Africi
gdje su njegovi roditelji radili
kao profesori. Kad su mu bile
četiri godine, vratili su se u Englesku. Kad mu je bilo 12 godina,
s roditeljima je proveo jednu godinu u Americi.
Nakon buntovnih tinejdžerskih
godina, kad je uživao u glazbi te
ponešto i u alkoholu i marihuani, zainteresirao se za glumu
IAKO POZNAT KAO VRHUNSKI
GLUMAC, COLIN FIRTH UJEDNO JE
POLITIČKI VRLO AKTIVAN, BORAC ZA
LJUDSKA PRAVA I PROTIVNIK VELIKIH
KORPORACIJA
i dobio prve uloge u kazalištu.
Vrlo brzo postao je zapažen, a
u drugoj polovici 80-ih prebacuje se na film i 90-ih postao
jedan od najboljih britanskih
glumaca. Već tada su ga kolege glumci smatrali idealistom
kojem novac i slava nisu bitni,
nego pomoć slabijima i potlačenima. Uključio se u rad Amnesty Internationala, borio se za
prava azilanata, producirao dokumentarni film o članu grupe
Crne pantere koji je bio osumnjičen za ubojstvo policajca,
a kao borac za zaštitu okoliša
lani je otvorio dućan s ekološkim proizvodima, zajedno sa
suprugom Liviom Giuggioli,
podrijetlom Talijankom, njezinim bratom Nicolom te prijate-
ljem Ivom Coulsonom. Firth je
u braku s Liviom od 1997. Imaju
dva sina.
NACIONAL: Prije sedam godina otvorili ste dućan s ekoproizvodima. Jeste li zadovoljni
dućanom?
- Dućan radi jako dobro, hvala
na pitanju. To, zapravo, i nije moj
dućan, nego obiteljski, ali radi
upravo onako dobro kako smo
se i nadali. S jedne strane, želio
sam otvoriti dućan s ekološkim
proizvodima koji vodi brat moje
supruge, a ja sam investitor. To
mi je izgledalo kao dobra ideja i
odlučio sam je financijski podržati. S druge strane, ja sam vlasnik lanca kafeterija “Progresso”
u kojima sam nabavljao kavu po
TVORNIČAR
NACIONAL: Borba protiv siromaštva nije vaš jedini angažman, poznati ste i kao borac
za prava ilegalnih useljenika u
Britaniji.
- Legalni ili ilegalni useljenici,
nije me briga za legalnost, to je
stvar ljudske odgovornosti. Ne
znam zašto bismo pomagali
samo svojim zemljacima, ako se
zna da smo nanijeli štetu drugim zemljama. Uzmite u obzir
samo da kudikamo više Britanaca živi diljem svijeta nego u Britaniji. A u Britaniji postoji tolika
ksenofobija da to zastrašuje. Ne
pripadam nikakvom plemenskom mentalitetu, ne zanima
me ono - moje selo, moj grad,
moja zemlja, moja religija, moje
ovo ili ono. Ako smo civilizirano
društvo, naš je imperativ pomoći
drugim ljudima.
druge ljude, samo zato što sam
glumac. To je zato što postoje ljudi koji će diskvalificirati
moju profesiju tvrdeći kako je
gluma trivijalna profesija pa,
u skladu s tim, trivijalni ljudi
trebaju šutjeti i ostaviti kvalificiranima da govore o tome.
Sjećam se da je bilo glumaca
koji su svojedobno protestirali
protiv rata u Vijetnamu, čak
su i putovali u Vijetnam, pa su
im govorili: “Što radite ovdje, pa
vi niste stručnjaci za ovo.” Njihov je odgovor bio: “Ne postoje
stručnjaci za velike probleme,
nego samo stručnjaci za male
probleme.” Ne možete se školovati za svjetski mir.
Zar su ljudi koji su započeli
rat u Iraku stručnjaci za mir?
Ili oni koji se nalaze na čelu
multinacionalnih
kompanija
i vlada i govore kako će riješiti
problem siromaštva? Ne vidim
stručnjake među njima. Pravi
stručnjaci za određena područja
najsretniji su kad rade s nekim
tko ima pristup medijima. Ako
imate pristup medijima, onda
to i iskoristite. Ja neću nužno
koristiti medije, imam nekoliko
kafeterija s kojima sam se uključio u “fair trade”. Nema potrebe
za pametovanjem, neka ljudi
dođu k meni na kavu i u razgovoru mogu doznati na koji se
način trguje kavom i kako se
proizvođači kave osiromašuju.
Smatram da je to prihvatljiv način borbe.
NACIONAL: Brojne slavne osobe posljednjih godina postupaju kao i vi, uključuju se u borbu
za ljudska prava.
- Mislim da to nema veze s tim
je li netko slavan ili nije. Ja nikomu ne mogu propisati kako
da se ponaša, ne utječem ni na
koga, djelujem u potpunoj privatnosti. Čak nekoliko godina
nisam ni istupao javno govoreći
kako se borim za prava siromašnih. Odbijao sam iskorištavati
svoje odnose s novinarima kako
bih se kroz medije promovirao
kao borac za ljudska prava. Još
uvijek se tako ponašam, ne želim instrumentalizirati medije
u privatne svrhe. Mislim da to
može biti kontraproduktivno
jer nitko ne želi slušati predavanja nekog glumca. Nitko ne
može reći da ja bolje shvaćam
postojeću situaciju od nekog
drugog, imam osobni pogled na
te probleme i to je sve. Jednako
tako, ne želim da me tretiraju
kao signal koji će pokrenuti
NACIONAL: Politički ste istaknuti ljevičar. Jeste li iznenađeni činjenicom da je konzervativac Boris Johnson gradonačelnik Londona?
- Ne, nisam osobito iznenađen
time, sve postaje konzervativno. Njegova pobjeda rezultat je
povećanog utjecaja konzervativaca, a i toga što ljude nije briga
tko će voditi London. Mislim da
moramo biti oprezni s osobom
koja se predstavlja kao prijateljski nastrojena budala, njegove
izjave potiču nas na to da kažemo: “Bože, što je sljedeće?” Nisu
u pitanju samo njegovi rasistički
komentari, pa to je čovjek koji je
otvoreno podržavao Georgea
Busha oko propasti sporazuma
iz Kyota, što znači da gradonačelnika Londona nije briga za
zaštitu okoliša. Zato sam zabrinut zbog gradonačelnika. Mislim da simpatičnu budalu ne
treba birati za gradonačelnika
jer, zapravo, ne postoji budala
koja je simpatična.
POSJETITE NAŠU AKAMARU SUSHI AKADEMIJU
Akademija u trajanju od 4 sata svake subote od 09:00 do 13:00h. Nakon završetka radionice
dobijete i certifikat i poklon – sushi box sa svim sastojcima za pripremu sushija.
Cijena radionice je 300 kn po polazniku, a prijave na telefon 01 5635 483
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
21
PALACH JE PONOVO U IGRI
PLEŠI, PJEVAJ I
RASTURAJ U PALACHU
OD OVOG BROJA TVORNIČAR ĆE
VAS SVAKI MJESEC OBAVJEŠTAVATI
O PROGRAMU RIJEČKOG KLUBA
PALACH
M
jesec otvaramo (subota, 01.11.) s dobro
poznatim kolektivom
KopajOvo! tvorcima mjesečnih
žurki opsesivno kompulzivnih
DJ-eva s teškom dijagnozom
gomilanja raritetnih gramofonskih ploča svih oblika i
glazbenih stilova! KopajOvo!
čine najsvježiji hrvatski gramofonski virtuoz DJ Jopa (Rab),
najtvrđi funk DJ nove generacije Kool S (Pula), i Admiral
liburnijske soul mornarice dr.
Smeđi Šećer.
Plesni podij prvog petka
(07.11.) u studenom zauzima
party pod imenom STEREOTIP. Kako navode organizatori
(LGBTIQ+centar ‘Druga Rijeka’) čeka nas veče trash hitova
od 80-tih pa na ovamo.
U subotu, 08.11. vrata Palacha
otvaramo za finest Psy/Progressive event.Uz domaće
snage dolaze i gosti ASCENT
LIVE (Srbija) & KRISTOF
(Sloebija) a za vizualni dojam
brine se OBLIK3.
Koncertna aktivnost nastavlja se s StoneRizacijom koja je
na rasporedu u srijedu, 12.11.
StoneRIzacija je začudna igra
riječi, tihi šapat kontinuiteta
sporosti i rada na koncertima
koji favoriziraju žanrovsko
podilaženje onome što danas
volimo zvati stoner, doom,
sludge, drone itd. Prvo u nizu
istraživanje nepoznatog s zvucima riječkoga i talijanskoga
podzemlja donosi bendove:
PLATEAU SIGMA & (ECHO)
(Italija) + Summoning MorbidHead (Rijeka)
Ljubitelji malo bržih ritmova
dolaze na svoje u subotu, 15.11.
zahvaljujući
rođendaskom
koncertu Sumoggu recordsa iz
Rijeke. Za opaku feštu pobrinuti će se BOLESNO GRINJE
-Pulski grindcore tornado!
Promoviraju najnoviji album
“Chronicles From The Tomb”.
Nakon nastupa na Obscene
Extreme Festu, Monte Paradisu i mini europske turneje, napokon dolaze u Rijeku. Zatim
PUBLIC DISGRACE - Hardcore punk iz Pule! Iako relativno
novi bend, sastoji se od članova dobro znanih Pasmatersa i
Nulla Oste. Iza sebe imaju dva
izdanja, europsku turneju i
hrpu gigova, te specijalni gosti
iz Zagreba, PONOR- Mračni
hardcore punk metal! Promoviraju svoj prvi album “Ovo je
kraj”.
Zasigurno jedna od najcjenjenijih hrvatskih singer
songwritera mlađe generacije Nina Romić, gošća nam je
u petak, 21.11. Nakon uspješnog ostvarenja sa prvim albumom “Daljine” 2010. sa svojim drugim albumom “Ptice”
(Aquarius Rec.) u produkciji
Miloša Drobnjakovića osvojila je kritiku diljem Hrvatske
i prostora bivše Jugoslavije
i time zasjela na većinu top
lista glazbenih ostvarenja za
2012. Nina nastupa s četveročlanim bendom koji doprinosi
intimnoj atmosferi sa etno/
folk i psihodeličnim utjecajem.Koncert za one koje vole
mirnije tonove, rekli bi.Povod
je jednostavan, promocija nje-
nog trećeg albuma”Stablo”.
Domaća podrška koncertu
dolazi u vidu akustičnog dua
MišAndroid.
Jutarnji sati subote ,22.11.
rezervirani su za novo izdanje Sajma Ploča. Na jednom
mjestu naći će se preko 15tak
izlagača bilo da je riječ o kolekcionarima ili pak službenim
trgovinama a svima njima je
zajedničko ljubav prema glazbi.Sajam je potaknut željom
za okupljenjem zaljubljenike
u gramofonske ploče ali i glazbenu kulturu općenito.
Odmah nakon sajma slijede
tonske pripreme jer nastavak
subote donosi nove zvukove
dub soundsystema u još jednom Teachinzg dub ediciji.
Zadnji vikend studenog zagrijati će nas prvo u petak
hip hop sastav Kiša metaka iz
Splita. Riječka publika ih upoznala pred malo manje od godinu dana uz dva rasprodana
koncerta u Klub.u ispod Beertije na Trsatu Vrijeme je da se
ponovno ukažu u Rijeci i to u
novootvorenom kultnom klubu Palach. A u subotu, 29.11.,
slijedi dugoočekivana promocija abuma riječkog benda Asheraah. Ljubitelji post/rocka s
metal uletima dolaze na svoje.
Posebni gosti promocije su
talijanski The White Mega Giant koji su upravo objavili svoj
drugi album pa im je riječki
koncert ujedno i međunarodna promocija istog.
Više informacija a i moguće
promjene u programu prati na
https://www.facebook.com/
okcpalach
22 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
TEATAR.HR NAGRADE PUBLIKE
VEČER KADA PUBLIKA
NAGRAĐUJE
KAZALIŠTARCE
VELIKI
POGON
21. 11. 2014.
PETAK
21H
TREĆU GODINU ZAREDOM U
TVORNICI KUTURE DIJELITI ĆE SE
KAZALIŠNE TERATAR.HR NAGRADE
PUBLIKE, A SVE GARNIRANO
PJEVAČKIM I SVIRAČKIM IZVEDBAMA
O
riginalni plan glasio je
ovako: napraviti party
na kojem će publika
rame uz rame tulumariti s najvećim domaćim zvijezdama po
vlastitom izboru, a sve to uz
premijerne glazbene brojeve, u
opuštenoj atmosferi i do kasno
u noć.
Ta, naizgled nemoguća misija,
ne samo da se ostvarila, nego
je u protekle dvije godine uz
sjajan soundtrack i još bolju
zabavu, u Tvornici kulture hrvatsko kazalište opet dovela
na dobar glas. Doslovno.
Recimo onaj Nataše Janjić,
koja je u duetu s Damirom
Urbanom otpjevala Brecht /
Weillovu Svodničku baladu
iz Opere za tri groša. Ili onaj
Hane Hegedušić čija je interpretacija hita Što će s nama
biti sutra iz Jalte publiku u Velikom pogon digla na noge.
Riječ je, naravno o dodjeli Teatar.hr Nagrada publike, jedine
domaće nagrade za izvedbene
umjetnosti o kojoj odlučuje isključivo publika, a koju će u jedinstvenoj kombinaciji dobrog
provoda, iznimnih glazbenih
suradnji i odlične atmosfere,
Tvornica kulture 21. studenoga,
ugostiti po treći put.
Večer je to u kojoj publika nagrađuje najbolje kazalištarce
u protekloj sezoni, a zauzvrat
dobiva pregršt iznenađenja, o
kojima se potom još dugo priča, poput primjerice maestralnog bubnjarskog (!) nastupa
glumice - Ksenije Marinković.
Detourova Maja Posavec,
jednako sjajna glumica kao i
pjevačica, zapjevala je tako u
duetu s kolegom kazališnim
redateljem, Darkom Rundekom. Miran Kurspahić postao
je Iggy Pop u ranim Stooges
danima. Mislav Čavajda i Ivana Rushaidat oduševili su
svojom verzijom Walk on the
Wild Side, a Nina Violić i Prlja
natjerali cijelu Tvornicu da
pjeva neočekivani belgijski hit
- Song for Budathon.
Kakva su pak iznenađenja pripremili za ovu godinu, zasad
pomno skrivaju, a sigurno je
tek da ih danima uvježbava
kućni band sastavljen od provjerenih proizvođača dobrih
vibracija, poput Tina Ostreša
(Pips, Chips & Videoclips), Igora Pavlice (Jinx), Duce Vranića
(Rundek Cargo Trio), Nenada
Sinkauza (East Rodeo), Tene
Novak Vincek, Damira Price
Kafke, Dušana i Roka Crnića...
Uzbuđenja, međutim, sigurno
neće nedostajati jer će uz potporu produkcijske kuće Fakat,
dodjela ujedno biti i proslava
15. rođendana portala Teatar.
hr, najstarijeg domaćeg neovisnog on-line medija u kulturi.
Zabava će zato, nakon glavnog
programa dodjele, potrajati do
kasno u noć ili do ranoga jutra
– kako vam je draže.
Želite li biti dio nje, osigurajte
na prodajnim mjestima Tvornice na vrijeme svoje ulaznice
jer je istih ograničen broj. I nikako ne zaboravite glasati za
svoje favorite.
Tko će, naime, dobiti Teatar.
hr Nagrade publike odlučujete
baš vi i to svojim glasovima na
adresi www.teatar.hr/nagrada-publike.
Laureati se biraju u dva kruga
i deset kategorija:
- predstava godine
- izvođač godine
- izvođačica godine
- redatelj / koreograf godine
- najbolji novi tekst
- nezavisno kazalište godine
- festival godine
- osoba godine
- najprecjenjenija produkcija
godine
- skandal godine
Za nagradu konkuriraju predstave premijerno izvedene u
razdoblju od 1. rujna prethodne
do 31. kolovoza tekuće godine,
kojima je producent ili jedan
od koproducenta samostalni
umjetnik ili pravni subjekt upisan u Očevidnik kazališta Ministarstva kulture, osim u slučajevima kad je riječ o plesnim
skupinama i festivalima.
Glasati on-line možete sve do
20. studenog u 12 sati, a potom
vam ostaje taman toliko vremena da ‘napunite baterije’ za
cjelonoćni provod u društvu
najboljih domaćih glazbenika i
kazalištaraca. Vidimo se u Tvornici 21. studenog!
BROJ 27/ STUDENI 2014
WWW.TVORNICAKULTURE.COM
23
IZ PROŠLOG MJESECA U TVORNICI KULTURE
IRENA ŽILIĆ
SEBADOH
VATRA
VATRENI POLJUBAC
VLADO KRESLIN
ŽIVO BLATO
24 WWW.TVORNICAKULTURE.COM
TVORNIČAR
USKORO U TVORNICI
BAMBI MOLESTERS
JOSIPA LISAC
SABATON
LAČNI FRANZ
Uređuje: Dean Sinovčić
MORCHEEBA
Surađivali: Milan Pavlinović, Dora Ivanović, Marta Lučić, Ivan Delić i Lucija
Curavić.
Fotografije: Tomislav Ćurković i Darija Turina
Grafička priprema: Tomislav Ritt
Naklada: 10 000 primjeraka
Izdavač: Raul d.o.o., Preradovićeva 7/1, Zagreb,
OIB: 75413366738 “TVORNICA KULTURE” Ljudevita Posavskog 1,
www.tvornicakulture.com
Direktor Marketinga: Dražen Goreta
[email protected], 017778673
Distribucija Tvorničara: Daily News – ZG, RI, ST, OS; Churchill shops – ZG, RI, ST, OS;
Tvornica kulture, Ljudevita Posavskog 1, ZG; Ribice i tri točkice, Preradovićeva 7;
Palach Rijeka, Kružna 6; ZKM, Teslina 7, Zagreb; Dirty Old Shop, Dancing Bear, The
Beertija i Klub. Zagreb (Pavla Hatza 16), The Beertija i Klub. Rijeka (Slavka Krautzeka
12), Galerija Klovićevi dvori, , MINI ME Preradovićeva 1, AKAMARU Bogovićeva 3,
FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI I NOVINARSTVA, FILOZOFSKI FAKULTET i svi kul
klubovi i barovi
Tisak: Tiskara Zagreb