N A R O D N I ZDRAVSTVENI L I
GODINA LI, BROJ 588-589/2009, SIJEČANJ-VELJAČA, CIJENA 7,00 kn, ISSN 0351-9384 • Poštarina plaćena u pošti 51000 Rijeka N A R O D N I ZDRAVSTVENI L I S T odvodnja bez zastoja NARODNI ZDRAVSTVENI LIST N Z A D R L R A O V S I D T V N E I N S Sadržaj I T dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture Izdaje: Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Zavodom za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije i Zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Za izdavača: Prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med. Uređuje: SUSTAV MOKRAĆNIH I SPOLNIH ORGANA...............3 Lijekovi i bubreg NAKON LIJEČENJA BOLESTI – BOLEST. ....................4 Infekcije mokraćnoga sustava SHVATITE IH OZBILJNO................................................6 Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava TABLETE ILI NOŽ. ...........................................................8 Dječja urologija VAŽNOST RANOG PREPOZNAVANJA........................ 10 Odjel socijalne medicine Odsjek za zdravstveni odgoj i promociju zdravlja Inkontinencija mokraće Redakcijski savjet: Benigna hiperplazija prostate Mr.sc. Suzana Janković, dr.med.; prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.; mr.sc. Sanja Musić-Milanović, dr.med.; Ankica Perhat, dipl.oec.; Tibor Santo, dr.med.; Vladimir Smešny, dr.med.; mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med. Urednik: Mr.sc. Suzana Janković, dr.med. Lektor: Vjekoslava Lenac, prof. Grafičko-tehničko uređenje i priprema za tisak: VJESNIK d.d. Zagreb Rješenje naslovne stranice: Doc.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med. Uredništvo: KAD NE SMIJEM KIHNUTI.......................................... 12 ZNAM ZA NJU KAD POČNU SMETNJE...................... 14 Karcinom prostate S KARCINOMOM DO DUBOKE STAROSTI............... 16 Pravilna uporaba antibiotika ČUVAJMO IH, DA BI ONI ČUVALI NAS.................... 19 Psihologija i pedagogija I POVIJEST ODGAJA.................................................... 20 Udomiteljstvo LJUBAV KUĆU ČINI DOMOM...................................... 23 Odnosi između spolova ALKEMIJA LJUBAVI...................................................... 25 Afrodizijaci OD VRAPCA DO ČOKOLADE....................................... 27 Svjetlana Gašparović Babić, dr.med., Radojka Grbac 51 000 Rijeka, Krešimirova 52/a p.p. 382 tel. 21-43-59, 35-87-92 fax 21-39-48 http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.) Brusnica Godišnja pretplata 36,00 kn IZ MORA NA STOL. ...................................................... 30 Žiro račun 2402006-1100369379 Erste&Steiermarkische Bank d.d. »NZL« je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke. MALE CRVENE BOBICE. .............................................. 28 Ljekovito povrće SVETA BILJKA – PERŠIN............................................ 29 Zdrava prehrana Umetak Minerali u prehrani ŽIVOTNE POTREBE NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Sustav mokraćnih i spolnih organa S tručni naziv je »urogenitalan sustav«. Objedinjen je, jer se radi o organima koji su međusobno vezani: razvojem, smještajem i funkcijom. Svoje tijelo bolje poznajemo preko dijelova koji su vidljivi izvana nego od dijelova koji su unutra. Malo razvojne povijesti: do pojave sisavaca, kod gmazova i ptica vanjski je otvor bio zajednički. Zove se kloaka, a uključuje i zadnje crijevo (izmet se izlučuje zajedno s mokraćom, ali i oplodnja te snošenje jaja). Kod sisavaca je došlo do potpunog odvajanja probavnih organa (zadnje crijevo i čmar). Mokraćni organi potpuno su odvojeni kod žena (rodnica i mokraćna cijev), dok je kod muškaraca odvajanje djelomično (sjemenovod se spaja na mokraćnu cijev pa se izbacivanje sjemena i izlučivanje mokraće odvija na zajedničkom otvoru). Kad su bolesti tog sustava u pitanju, medicina je organizirana »slično« razvoju: »urologija« (kirurška grana) – pokriva bolesti mokraćnih organa (bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev) kod oba spola te bolesti muških spolnih organa (unutarnjih i vanjskih); »nefrologija« (internistička grana) – pokriva bolesti mokraćnih organa (pretežno poremećaji funkcije bubrega) kod oba spola; »ginekologija« (kirurška grana) – pokriva bolesti (samo) ženskih spolnih organa, ali i područje »porodiljstva«, grane koja se bavi trudnoćom i porođajem. Nedostaje »andrologija«, grana koja bi se bavila problemima muškog dijela reprodukcije onako sveobuhvatno kao što to čini ginekologija s porodiljstvom kod žena. Ovaj poduži uvod trebao bi pomoći našim korisnicima zdravstvene zaštite da se bolje snađu u rješavanju svojih problema. Prigoda je i podsjetiti da je, kod pojave (novog) zdravstvenog problema, uvijek dobro prvo siječanj - veljača 2009. se javiti svom obiteljskom liječniku (oni se dobro snalaze u labirintu medicinskih organizacijskih oblika). Obiteljski liječnici najbolje znaju i o programima ranog otkrivanja zloćudnih bolesti tog (i drugih) sustava. Svakom prigodom treba naglasiti da, prije ranog otkrivanja pa potom uspješnog liječenja pojedinih bolesti, treba sve učiniti na sprečavanju bolesti i očuvanju zdravlja. Naglasak, među inim, polazi od činjenice da je očuvanje zdravlja pretežno u našim rukama, dok je za bolest nužan oslonac na zdravstvenu profesiju. Očuvati zdravlje znači dosljedno primjenjivati higijenske postupke. Da podsjetimo – »higijena« je skup općih i praktičnih postupaka za čuvanje i poboljšanje zdravlja (grčki hygienos: zdrav). Održavanje čistoće bitan je činitelj, ali ne i jedini, onoga što zovemo dobra higijena. Vodeći računa o navedenoj povezanosti mokraćnih i spolnih organa, ali i o blizini čmara kao anatomskog kraja probavnog sustava, nekoliko praktičnih savjeta koji se odnose na sve uzraste, ali ih treba, u sastavu odgojnog i obrazovnog procesa, što ranije prenijeti na (malu) djecu: Pranje: koristiti, osim mlake vode, posebne (danas dostupne) deterdžente. Kako često? Ne čekati pojavu (neugodnog) mirisa, ali i ne smetnuvši s uma da čovjek nije vodeno biće. Odijevanje: prvi sloj (u dodiru sa spolovilom) komotno krojen, bez stezanja, od pamuka (najbolje bez primjesa), ili vune (čista runska, odnosno »merino«), ili lana (još komotnijeg kroja); poželjno češće presvlačenje. Sljedeći slojevi što komotniji. Pogrešno je djecu navikavati na »uske« hlače (traperice), jer je dokazano da, s obzirom na to da u njima dugo sjede, izazivaju kod djevojčica upale vanjskog spolovila, a kod dječaka (dugoročno) oslabljenje ili gubitak plodnosti (većina »modnih kreatora« o higijeni pojma nema ili ih nije briga za nju). Djevojčice, žene općenito, izlažu se češćim prehladama (»moda u funkciji bolesti«), dok se dječaci, osim pritisku, izlažu pregrijavanju – put u neplodnost. Zaštititi od spolno prenosivih bolesti: pri spolnim odnosima trebala bi prethoditi opća higijena koja sprečava i ostale upalne pojave. Odstranjivanje stidnih dlaka (depilacija) još je jedan prilog onih koji o higijeni pojma nemaju. Dlake pružaju mehaničku zaštitu ženskom (otvorenom) spolovilu i olakšavaju prirodno znojenje (vrlo važno za »hlađenje« mošnji kod muškaraca). Unapređenje, posebice spolnog zdravlja posebna je tema za neku drugu prigodu. Vladimir Smešny, dr. med. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Lijekovi i bubreg Lijekove uzimaju i bolesni i zdravi. Bolesni ih uzimaju u nadi da će im pomoći u njihovom ozdravljenju, a zdravi u uvjerenju da će uz njih dulje ostati zdravi ili da će im uzimanje lijekova odgoditi nastanak nekih bolesti. Bolesni uzimaju lijekove uglavnom pod kontrolom liječnika, a zdravi, u većini slučajeva, bez te kontrole. Uzimanje lijekova bez kontrole liječnika i bez točnog poznavanja bolesti jest samoliječenje ili automedikacija. NAKON LIJEČENJA BOLESTI - BOLEST Bolest može i sama proći U samoliječenju, lijekovi se uzimaju skoro isključivo na usta. Dvije su vrste samoliječenja; jedna je uzimanje lijekova koji se dobivaju u slobodnoj prodaji, dakle bez liječničkog recepta, a druga uzimanje lijekova koje je bolesnik dobio od liječnika ranije, za drugu ili sličnu bolest. Nekada i bolesnici znaju što se krije iza bolova u zglobovima, što je uzrok »curenja« nosa ili povišene tjelesne temperature. Medicinska struka gleda na samoliječenje bez simpatija jer smatra da laik ne može znati o čemu se u konkretnom slučaju radi, da ne može odabrati pravi lijek, odrediti pravu dozu lijeka, duljinu liječenja, a niti prosuditi učinke liječenja. Mnoge su bolesti i inače samoizlječive. Dakle, izlječenje nije uvijek posljedica djelovanja uzetog lijeka, nego prirodnog tijeka bolesti. Svako liječenje ima i »placebo učinak« (djelovanje postupka liječenja koji objektivno nema specifični učinak na stanje za koje se primjenjuje). Pretpostavlja se da najmanje 40% populacije reagira na lijek ili postupak liječenja, na placebo, koji stvarno nema djelovanja. Jetra – žrtva liječenja Svi lijekovi koje uzimamo, nakon dospijeća u krv izlučuju se iz organizma uglavnom preko jetara, preko bubrega ili kombinacijom ta dva puta. Jetrima pripada veća uloga u pretvorbi, odnosno metaboliziranju lijekova, a bubrezima u izlučivanju iz organizma. Zbog toga lijekovi u jetrima i bubrezima postižu najviše koncentracije i često su ta dva organa, i kada su zdrava, nedužne žrtve liječenja niza bolesti. Kada su i sami bolesni, zbog bolesti koja ih pogađa i kada je njihova funkcija smanjena, lijekovi koji se preko njih izlučuju nakupljat će se u organizmu, dostizati više koncentracije u tjelesnim tekućinama i ostajati u organizmu dulje od uobičajenog vremena. Vjerojatnost dodatnih oštećenja tada je još veća. Kao primjer navodim značajan pad šećera u krvi šećernih bolesnika koji uzimaju tablete za sniženje še- ćera, koje se normalno izlučuju putem bubrega, a koje se u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega gomilaju, dostižu visoke koncentracije i, posljedično, dodatno sniženje glukoze u krvi. U biti, posljedica je takva kao da je bolesnik umjesto jedne uzeo tri, četiri ili pet tableta toga lijeka. Liječnici uvijek znaju više o funkciji jetara i bubrega konkretnog bolesnika od njih samih. No, to nije uvijek garancija da ste, uz uzimanje lijekova pod kontrolom liječnika, zaštićeni od svih štetnih posljedica lijekova. Naime, neka oštećenja bubrega moguća su i u bolesnika bez smanjene bubrežne funkcije, a i u zdravih osoba. Velika funkcija malog organa Kada je riječ o ulozi bubrega u izlučivanju lijekova, treba naglasiti da su oni najprokrvljeniji organi u našem organizmu. Svake minute kroz dva bubrega, koja su u osoba siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST teških 75 kg maksimalno teška 300 grama (0,4% tjelesne težine), protekne 1200 ml krvi ili više od petine ukupnog volumena krvi. Kako krv prenosi uzeti lijek, na taj način u bubrege dolazi i velika količina tog lijeka. Posebnim se mehanizmima koncentracija lijeka u pojedinim strukturama bubrega može povećati više od 100 puta. Tako se znatno povećava šansa nastanka njihovog oštećenja. Trajno smanjenu bubrežnu funkciju ima 10% odraslih, ili 500 000 milijuna ljudi. Polovica njih ima takozvano manifestno kronično zatajenje bubrega, s gubitkom više od 50% bubrežnih funkcija. Oni obvezno imaju povišen kreatinin u krvi. Do smanjenja bubrežne funkcije najčešće dovode šećerna bolest i visoki krvni tlak. Ali, zna se da se bubrežna funkcija smanjuje i starenjem. Zbog toga te tri skupine bolesnika moraju biti posebno oprezne i kada uzimaju lijekove pod kontrolom liječnika, a posebno kada se sami liječe. Promislimo prije gutanja Tijekom samoliječenja bolesnici ili zdrave osobe uglavnom uzimaju sredstva protiv bolova (analgetike ili nesteroidne antireumatike), sredstva za spavanje ili smirenje i rijetko antibiotike. Iz prve skupine najčešće je to acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin, Aspirin protect, Cardiopirin), paracetamol (Caffetin, Kofan, Lupocet, Coldrex, Lekadol, Maxflu), metamizol (Analgin, Alkagin, Baralgin), ibuprofen (Brufen, Neofen), diklofenak (Voltaren, Naklofen), iz druge diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam), nitrazepam (Cerson) i oksazepam (Praxiten), a od antibiotika oni iz skupine penicilina (Klavocin, Klavax) ili cefalosporina (Ceporex, Ketocef). Glavni su razlozi za uzimanje tih lijekova glavobolja, bolovi u zglobovima, siječanj - veljača 2009. bolovi u leđima, nesanica i opće loše stanje. Ni jedan od tih lijekova ne izlučuje se dominantno bubrezima. Svejedno, dugotrajna uporaba analgetika i nesteroidnih antireumatika oštećuje bubrežnu funkciju smanjenjem stvaranja tvari koje osiguravaju dovoljan protok krvi kroz bubrege. Te tvari zovu se prostaglandini jer su prvi put otkrivene u prostati. Posebno se to odnosi na prostaglandine koji šire krvne žile. Posljedica je oštećenje bubrežnog tkiva zbog njegove slabe prokrvljenosti, akutno, naglo nastalo ili kronično, nastalo nakon dugotrajne uporabe analgetika. Jedno istraživanje pokazalo je da je 18% hospitaliziranih bolesnika koji su uzimali ibuprofen imalo porast kreatinina u serumu, odnosno akutno zatajenje bubrega. U većini slučajeva to oštećenje bilo je blago, a ozbiljno u samo 0,9% ispitanika. Češće se sretalo u bolesnika starijih od 65 godina i u onih koji su imali značajno zakrečenje krvnih žila u srčanom mišiću. Dugotrajna oštećenja nazivaju se kroničnim intersticijskim nefritisom. Analgetička nefropatija izolirana je kategorija kroničnog intersticijskog nefritisa. Nastaje uzimanjem mješavine analgetika, svaki dan kroz najmanje godinu dana. Češća je kod žena, moguće zbog toga što one češće pate od glavobolje, ali se i češće liječe uzimanjem niza analgetika, uglavnom onih koji sadrže aspirin i fenacetin. No, ostala je poprilično česta i nakon povlačenja fenacetina. Analgetička nefropatija ponekad je uzrok nastanka završnog stadija kroničnog bubrežnog zatajenja, odnosno onog stadija koji zahtijeva liječenje dijalizom, ali u vrlo malom postotku. Najčešće se sreće u Australiji, Švicarskoj i Belgiji. Ne štete, ali… Lijekovi koje bolesnici ili zdravi mogu uzeti u tijeku samoliječenja ne spadaju u skupinu lijekova koji ozbiljno oštećuju funkciju bubrega, odnosno u skupinu nefrotoksičnih lijekova. Nefrotoksični lijekovi daju se uvijek pod kontrolom liječnika, češće u bolničkim uvjetima nego izvan njih. Zbog toga oštećenja bubrega, po prirodi nastanka akutna, nisu tako česta i na vrijeme se prepoznaju. Većina nefrotoksičnih lijekova istovremeno je štetna i za strukture u unutrašnjem uhu i dovodi do istovremenog oštećenja funkcije bubrega i sluha. Vrlo je važno pri uzimanju lijekova znati izlučuje li se lijek putem bubrega, u potpunosti ili djelomično, ili se uopće ne izlučuje putem bubrega. Ako se izlučuje putem bubrega, bolesnik bi morao znati ima li povišen kreatinin u krvi, odnosno normalnu ili smanjenu bubrežnu funkciju. Doze lijekova koji se izlučuju putem bubrega ne smanjuju se ako je kreatinin u krvi normalan, iako to ne znači da je funkcija bubrega normalna. Preporučene doze lijekova iz te skupine za bolesnike koji imaju između 10 i 50% očuvane bubrežne funkcije veće su od doza lijekova za bolesnike koji imaju manje od 10% očuvane bubrežne funkcije. Ako ste stariji, ako godinama imate šećernu bolest ili visok tlak, ili ako ste ranije imali »loš« urin, posavjetujte se s liječnicima prije nego što na svoju ruku uzmete takav lijek. Velika je vjerojatnost da je funkcija vaših bubrega bitno smanjena. Jer, šteta od uzimanja toga lijeka može biti mnogo veća od koristi koju ćete njegovim uzimanjem dobiti. Svejedno, štetne posljedice uzimanja niza lijekova, uzetih po preporuci liječnika ili u svrhu samoliječenja, pa i onih koji se izlučuju iz organizma preko bubrega, ima vrlo mali broj bolesnika. Na njihovu pojavu utječe niz popratnih bolesti i stanja, istovremeno uzimanje i drugih lijekova, ali i nasljedna predispozicija organizma da posebno reagira na uzeti lijek. Prim. mr. sc. Marko Jakić, dr. med. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Infekcije mokraćnoga sustava SHVATITE IH OZBILJNO U zročnici su infekcija mokraćnoga sustava bakterije koje čine fiziološku floru crijeva. Najčešći je uzročnik bakterija Escherichia coli, a rjeđe su to Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i druge bakterije. Bakterije koje se izluče stolicom, preko mokraćne cijevi ulaze u mokraćni mjehur i dalje mogu napredovati prema bubrezima. Podjela infekcija mokraćnoga sustava Infekcije mokraćnoga sustava možemo podijeliti na: akutnu upalu mokraćnog mjehura (cistitis), akutnu upalu bubrega (pijelonefritis), infekcije bez smetnji (asimptomatska bakteriurija), ponavljajuće infekcije i komplicirane infekcije. Akutna upala mjehura (cistitis) Akutna upala mokraćnog mjehura izrazito je česta bolest i najčešće se javlja u žena. Žene najčešće pogađa iz anatomskih razloga (kratka mokraćna cijev). Kod muškaraca je cistitis rijetka pojava te u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu. Smetnje koje se javljaju jesu: bolno mokrenje, pečenje prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina mokraće, jak nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv u mokraći. Mokraća je često tamna, gusta, neugodna mirisa. U pravilu nema temperature. Dijagnoza uroinfekcija, pa i cistitisa, potvrđuje se analizom urina. Analizira se sediment (talog) urina, urinokultura i urin pomoću test-trake. Uzorak urina za analizu uzima se od prvog jutarnjeg urina ili nakon što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom srednjeg mlaza. Srednji mlaz mokraće uzima se nakon uobičajene toalete spolovila. Prvim mlazom mokraće »ispere« se mokraćna cijev, a nakon toga slijedi srednji mlaz mokraće koji predstavlja reprezentativni urin iz mjehura. Urin treba nasaditi na hranjivu podlogu, a ako to nije moguće, uzorak urina može stajati na +4 ºC do 24 sata. Na urinarnu infekciju upućuje nalaz bakterija u urinu (bakteriurija) i leukocita (obrambene stanice) u urinu (leukociturija). Urin je normalno sterilan (bez bakterija), osim u završnom dijelu mokraćne cijevi. Budući da se tijekom mokrenja urinom može izbaciti i dio tih bakterija, smatra se da nalaz bakterija u izmokrenom urinu (srednjim mlazom) veći od 105 po 1 mililitru urina govori u prilog infekcije, a manji broj bakterija najčešće znači kontaminaciju. Liječenje se provodi antibioticima, kroz 3-7 dana. Iako se smetnje mogu jako smanjiti pa i nestati za dan ili dva od početka terapije, bakterije mogu biti prisutne i dalje te će se ponovno razmnožiti. Iz toga razloga terapiju treba provesti do kraja. Uz antibiotsku terapiju, bitno je piti dosta tekućine te izbjegavati hladnoću. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Akutna upala bubrega (pijelonefritis) Akutna upala bubrega najčešće započinje kao upala mokraćnog mjehura koja se proširi prema bubregu. Osim smetnji cistitisa, javlja se i bol u leđima, povišena tjelesna temperatura. Treba napraviti analizu urina, ali i krvi, kako bi se vidjela bubrežna funkcija (urea, kreatinin) i vidjeli pokazatelji upale (leukociti, sedimentacija). Liječenje se sastoji od mirovanja, dobre hidracije, skidanja temperature i antibiotske terapije. Bolesnici s blažom kliničkom slikom mogu se liječiti kod kuće, dok se ostali liječe u bolnici. Antibiotsko liječenje traje 10-14 dana. Kontrolnu urinokulturu treba napraviti 14 dana po završetku antibiotske terapije. Asimptomatska bakteriurija O asimptomatskoj bakteriuriji govorimo kada se u urinu nalaze bakterije, ali osoba nema nikakve smetnje. Nju nije potrebno liječiti, osim u posebnim slučajevima. Ona se liječi samo kod trudnica i bolesnika koji moraju na neku od uroloških operacija. Prema tome, sve ostale ljude ne treba liječiti. Primjerice, ljudi koji imaju urinski kateter, koji redovito mijenjaju svakih 3-6 tjedana, ne trebaju uzimati antibiotike. U tih ljudi kateter je, kao strano tijelo, sredstvo trajnog prijenosa bakterija u mjehur i stoga nikakva antibiotska terapija nije potrebna (osim u slučaju smetnji). Dakle, prisustvo kvatnom obradom treba otkloniti moInfekcije mokraćnoga gućnost postojanja ozbiljnije bolesti sustava najčešće su (kamenac, tumor, suženje...). Bitno bakterijske infekcije je naglasiti da se radi o infekcijama u ljudi te jedan od koje se mogu ponavljati i do kraja žinajčešćih razloga posjeta vota. One mogu djelomično smanjiti kvalitetu života, ali ne predstavljaju obiteljskom liječniku. ozbiljniju prijetnju za zdravlje. Javljaju se mnogo češće u žena nego kod muškaraca. Iako su velika Komplicirane infekcije većina njih, pogotovo u mokraćnoga sustava žena, bezazlene infekcije, Komplicirane infekcije mokraćnoone mogu govoriti i u ga sustava infekcije su u osoba koje prilog težeg oboljenja. imaju bolest ili stanje koje omoguPonekad mogu dovesti i ćuje lakši nastanak bolesti, a otežado različitih komplikacija. va njezino izlječenje. Čimbenici koji bakterija u urinu nije odmah i znak bolesti. Ponavljajuće infekcije mokraćnoga sustava Radi se o infekcijama koje se javljaju uzastopno (2 ili više puta u 6 mjeseci, odnosno 3 ili više puta u godinu dana). U pravilu se javljaju kod žena, i to najčešće u obliku cistitisa. Budući da se radi o ponavljajućim infekcijama, moraju se isključiti neke druge bolesti ili malformacije koje mogu biti pravi uzrok pojavi mokraćnih infekcija (urološka i/ili nefrološka obrada). Liječenje se sastoji od medikamentoznog dijela te primjene pravila zdravog života (vidi higijenske mjere). Medikamentozno liječenje provodi se u dogovoru s obiteljskim liječnikom i sastoji se u uzimanju antibiotika, najčešće jedne tablete navečer, kroz duže vrijeme (6-12 mjeseci). Ade- NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Ako se želite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da nazovete telefonski broj 21-43-59, 35-87-92 ili pošaljite dopisnicu sa svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Odjel socijalne medicine, 51 000 Rijeka, Krešimirova 52a. siječanj - veljača 2009. kompliciraju uroinfekcije jesu: muški spol, trudnoća, uroinfekcije stečene u bolnici, prisutnost urinarnog katetera, prisutnost uroloških abnormalnosti, prisutnost kamenaca ili tumora mokraćnoga sustava, transplantacija, oslabljeni rad bubrega, šećerna bolest. U tih bolesnika liječenje se provodi antibioticima, uz kontrolu čimbenika koji kompliciraju uroinfekt. Takvi bolesnici, osim pregleda obiteljskoga liječnika, zahtijevaju i pregled urologa ili nefrologa i često se liječe u bolnici. Infekcije mokraćnoga sustava i trudnoća Mokraćne infekcije javljaju se u 10% trudnica. Ako se ne liječe, može se razviti upala bubrega, što povećava rizik od prijevremenog porođaja, povećava perinatalnu smrtnost i rizik od zastoja u rastu fetusa. Iz toga se razloga u trudnica liječi i asimptomatska bakteriurija. Trudnice moraju uzimati antibiotike koji ne djeluju štetno na plod. Higijenske mjere Preporučuje se piti što više tekućine, često mokriti i ne zadržavati mokraću, mokriti nakon spolnog odnosa, pravilno prati spolovilo (od naprijed prema natrag), tuširati se, a ne namakati u kadi, izbjegavati uske hlače. Dnevni unos tekućine trebao bi biti takav da dnevno bude izlučeno više od 2 litre mokraće. Mr. sc. Dean Markić, dr. med. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava TABLETE ILI NOŽ Mokraćno-spolni sustav čovjeka sastoji se od dva bubrega (lat. ren), dva mokraćovoda (lat. ureter), mokraćnog mjehura (lat. vesica urinaria), mokraćne cijevi (lat. urethra) i spolnih organa (lat. genitalia). U dobi od 6 do 8 tjedana razvoja zametka (fetusa) mogu se pojaviti poremećaji u razvoju svakog navedenog dijela mokraćnospolnog sustava, što može rezultirati pojavom anomalija (nepravilnosti, mana). Takve se anomalije nazivaju prirođenim (kongenitalnim) anomalijama. P rirođene anomalije rijetko neposredno ugrožavaju život djeteta, osim ako nije riječ o anomalijama koje su nespojive sa životom (npr. obostrani nedostatak bubrega), ali mogu biti uzrokom trajnih oštećenja bubrežne funkcije. Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava mogu se podijeliti u dvije velike skupine: morfološke anomalije, odnosno anomalije oblika i građe organa (dijelimo ih prema broju, veličini, položaju, spojenosti itd.) i strukturne anomalije, odnosno anomalije sastava (postojanje cista i sl.). Iako se većina tih anomalija može dijagnosticirati ultrazvučnim pregledom već u fetusa starog 20 tjedana, kirurško liječenje tih anomalija u fetalnoj dobi kod nas je iznimno rijetko. Kako prepoznati Anomalija se može manifestirati klinički jasnom slikom (promjena boje i mirisa mokraće, plač djeteta pri mokrenju, nalaz bakterija u urinu i sl.), klinički nejasnom slikom (povraćanje, dugotrajan, naizgled bezrazložan plač djeteta, povišena temperatura bez drugih simptoma, zastoj rasta i razvoja djeteta i sl.) ili pak dramatičnom slikom (vidljiva krv u mokraći, opažanje kuglaste tvorbe u trbuhu dojenčeta). Zajednička je značajka tih stanja da prognoza bolesti i očuvanost funkcije mokraćno-spolnog sustava umnogome ovise o ranom otkrivanju i ranom liječenju. U mnoštvu anomalija mokraćno-spolnog sustava navest ćemo one koje su posebno značajne ili učestale. Od značajnih anomalija navodimo dvostruki bubreg (ren duplex), dvostruki mokraćovod (ureter duplex), nedostatak jednog bubrega (agenesio renis), slabo razvijene i male bubrege (hypoplasio renis), bubrege smještene u zdjelici, oba bubrega smještena na istoj strani ili bubrege čiji se donji polovi spajaju, tzv. potkovičasti bubreg (ren arcuatus). Neke od tih anomalija izazivaju tegobe, a druge ih ne izazivaju ili se manifestiraju siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST relativno kasno i podmuklo, kad je bubrežna funkcija već trajno oštećena. Primjerice, prirođeno manji bubreg može uzrokovati visok arterijski tlak. U slučaju nedostatka jednog bubrega, drugi preuzima njegovu funkciju, ali ako taj bubreg zataji (npr. trauma ili stečena bolest), bit će nužna hemodijaliza (pročišćavanje krvi pomoću aparata – dijalizatora), odnosno presađivanje (transplantacija) bubrega. Osobit problem predstavljaju policistični bubrezi (ren cysticus), prirođena anomalija u kojoj je zdravo bubrežno tkivo zamijenjeno vodenastim cistama. Takvi bubrezi rade slabo ili nikako, bolest prati mokrenje velikih količina slabo koncentrirane mokraće, visok arterijski tlak, gubitak teka i zaostajanje u rastu i razvoju. Iako izlječenja nema, potrebni su redoviti liječnički pregledi i uzimanje lijekova, dijeta, strogo kontroliranje unosa tekućine, a sve radi odgađanja potpunog zatajivanja bubrega. »Vodeni« bubreg Kongenitalna hidronefroza (hydronephrosis congenita) prirođeno je stanje koje obuhvaća proširenje kanalnog sustava bubrega (nakapnice i čašice bubrega) s različitim stupnjem propadanja bubrežnog tkiva. Učestalost joj je 1:600 novorođenčadi. Češće je jednostrana nego obostrana. Najčešće je uzrokovana prirođenim suženjem (stenozom) pijeloureteralnog vrata (veza između nakapnice bubrega i mokraćovoda). U pravilu je udružena s pijelonefritisom (bakterijska infekcija bubrežnog tkiva), koji se manifestira bolovima u leđima i trbuhu, povišenom temperaturom, zimicom, drhtavicom, povraćanjem, čestim mokrenjem mokraće promijenjenog izgleda i mirisa (zamućena, tamna, ponekad sukrvava mokraća neugodnog mirisa). Hidronefroza se dijagnosticira na temelju laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda te složenijih dijagnostičkih pretraga (mikcijska cistoureterografija i diuretska renografija). Razlikujemo četiri stupnja hidronefroze. Prva dva stupnja liječe se konzervativno (antibiotskom Promidžbeni prostor u NARODNOM ZDRAVSTVENOM LISTU Ako želite oglašavati u našem listu, javite se na telefone: Uredništvo 051/35 87 92, 051/ 21 43 59 siječanj - veljača 2009. zaštitom, uz redovite kontrole mokraće), dok treći i četvrti stupanj hidronefroze zahtijevaju kirurško liječenje. Vezikoureteralni refluks (VUR) VUR je osobito važan zbog svoje učestalosti, a poznat je i pod nazivom cistoureteralni refluks. VUR predstavlja vraćanje mokraće iz mjehura u mokraćovod, cijev koja spaja bubreg s mokraćnim mjehurom. Protok mokraće mora biti jednosmjeran, odnosno mokraća mora otjecati prema mokraćnom mjehuru, dok kod VUR-a mokraća otječe obrnuto, prema bubregu. VUR može biti jednostran ili obostran. Uzrok je VUR-a prirođena anomalija građe mokraćovoda ili mokraćnog mjehura, a može nastati i zbog privremene nezrelosti mehanizma otjecanja mokraće. Mokraća koja se vraća prema bubregu oštećuje bubreg, a predstavlja i podlogu za bakterijsku infekciju, pa su kod VUR-a česte ponavljane upale bubrega i mokraćnog mjehura. Smatra se da svako treće dijete s mokraćnom infekcijom ima određeni stupanj VUR-a. Sam VUR uglavnom nema simptoma, a obično se otkrije kad dijete dobije prvu mokraćnu infekciju ili kad se laboratorijskom pretragom mokraće slučajno nađe velik broj bakterija. Zbog toga svakoj mokraćnoj infekciji u ranoj životnoj dobi treba dati veliku pozornost i napraviti sve pretrage kako bi se utvrdio ili isključio VUR. Dijagnoza VUR-a postavlja se na temelju laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda i mikcijske cistoureterografije (pretraga kod koje se u mokraćni mjehur uštrca kontrast, a onda se promatra protok mokraće), čime se ujedno i određuje stupanj VUR-a. Oštećenje bubrežne funkcije dokazuje se drugim, složenijim dijagnostičkim pretragama. Prvi i drugi stupanj VUR-a uz normalnu bubrežnu funkciju liječe se konzervativno, odnosno dijete mora uzimati zaštitne doze antibiotika te redovito kontrolirati mokraću. Prva dva stupnja VUR-a uglavnom spontano nestaju tijekom rasta i razvoja djeteta. Treći i četvrti stupanj VUR-a zahtijevaju kirurško liječenje. Kongenitalni (primarni) megaureter (megaureter congenita) prirođena je anomalija nepoznatog uzroka kod koje su jedan ili oba mokraćovoda proširena, zbog poremećaja u otjecanju mokraće u završnom dijelu mokraćovoda. Kongenitalni megaureter često je udružen s vezikoureteralnim refluksom i hidronefrozom. Simptomi nastaju tek kad se pojave komplikacije (mokraćna infekcija, oštećenje bubrežnog tkiva te, posljedično, manje ili veće oštećenje bubrežne funkcije). Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda, mikcijske cistoureterografije, cistoskopije i drugih pretraga. Liječenje je isključivo kirurško. Ekstrofija mokraćnog mjehura (extrophio vesicae urinariae) prirođena je anomalija kod koje nije došlo do zatvaranja prednje stijenke mokraćnog mjehura i trbušne stijenke, tako da je mokraćni mjehur otvoren prema vani. To je vrlo rijetka anomalija (1:10 000 do 1: 20 000 novorođenčadi), a obično je udružena s drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava (epispadija, vezikoureteralni refluks, kriptorhizam itd.), kao i s anomalijama drugih organskih sustava (npr. probavni sustav i mišićno-koštani sustav). Liječenje te anomalije isključivo je kirurško. Ivana Bočina, dr. med. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Dječja urologija VAŽNOST RANOG PREPOZNAVANJA U prirođene anomalije mokraćnospolnog sustava ubrajaju se i anomalije spolnih organa, koje su osobito važne u dječaka jer su relativno česte, a mogu imati teške posljedice po zdravlje i psihu odrasle osobe. Anomalije spolnih organa predstavljaju razvojni poremećaj tzv. urogenitalnog sinusa. U tijeku razvoja zametka (fetusa), urogenitalni sinus predstavlja osnovu iz koje se Fimoza (phymosis) F imoza (grč., sputanost) predstavlja suženje kožice (prepucija) penisa, zbog čega se kožica ne može prevući preko glavića (glansa) penisa. Osim »prave«, prirođene fimoze, koju ima približno 2% muškaraca, postoje još i relativna fimoza, kod koje je prevlačenje kožice moguće, ali ote10 razvijaju i nastaju mokraćni mjehur, mokraćna cijev i spolni organi. Uzroci tog razvojnog poremećaja još uvijek nisu do kraja razjašnjeni, a smatra se da je riječ o udruženim nasljednim čimbenicima i čimbenicima okoline. Anomalije spolnih organa variraju po značajnosti i ozbiljnosti, a navodimo najučestalije i one koje mogu uzrokovati teže posljedice (smanjenu plodnost ili neplodnost). žano, te stečena fimoza, nastala kao posljedica kronične upale ili traume. Važno je znati da postoji i tzv. fiziološka fimoza, koja može trajati sve do treće godine života (dok god dijete koristi pelene) i koja predstavlja zaštitu od utjecaja amonijaka iz mokraće. Prilikom održavanja higijene muškog dojenčeta, odnosno kupanja u toploj vodi, potrebno je svaki put lagano povući kožicu preko glavića, kako bismo potpomogli prirodan proces odvajanja kožice od glavića. Osobitu pozornost treba posvetiti dječjim kupkama i sapunima koji se koriste u održavanju higijene, jer neka od tih sredstava mogu iritirati kožicu, što se dodatno komplicira upalom i dovodi do stvaranja priraslica između kožice i glavića, odnosno uzrokuje stečenu fimozu. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST U trećoj godini života približno 50% dječaka još uvijek ima fiziološku fimozu, ali ako ona ostane i nakon te dobi, potrebno se posavjetovati s dječjim urologom. Međutim, ako se primijeti da dijete otežano mokri, mokri u tankom mlazu te ako se pri mokrenju stvara balončić ispod kože na glaviću penisa, nužno je hitno se javiti dječjem urologu. Dosadašnja istraživanja pokazala su da kožica (prepucij) glavića olabavi s vremenom te da se tijekom puberteta i kasnije spontano širi, tako da fimozu nije nužno odmah rješavati kirurškim zahvatom, a pri svakom tuširanju preporučuje se nastaviti s laganim prevlačenjem kožice preko glavića penisa. U slučaju da se fimoza dodatno komplicira čestim upalama (balanitis) te ako ona postoji i nakon 18. godine, potrebno je napraviti kirurški zahvat koji može biti poštedan, tako da se prepucij sačuva u cijelosti ili djelomično (tzv. prepucioplastika), ili radikalan (obrezivanje ili cirkumcizija). Nasilno prevlačenje kožice preko glavića nije dopušteno jer se kožica može »zaglaviti«, što izaziva pritiskanje krvnih žila te dolazi do oticanja glavića i kožice, odnosno nastaje parafimoza. Parafimoza je stanje koje zahtijeva hitnu urološku intervenciju! Hipospadija (hypospadia) Hipospadija je prirođena anomalija u kojoj ušće mokraćne cijevi ne završava na vrhu penisa, nego na bilo kojem mjestu od baze do vrha penisa. Anomalija je relativno česta, nasljeđuje se i javlja kod 1:300 do 1:500 muške novorođenčadi. Osim hipospadije, često je prisutna i zakrivljenost penisa (curvatura penis), kao i druge anomalije mokraćno-spolnog sustava (npr. dvostruki bubreg, nepotpuno spušten testis i sl.). Razlikujemo prednju hipospadiju, u kojoj ušće mokraćne cijevi može biti smješteno na glaviću ili na prvoj trećini penisa, srednju hipospadiju, u kojoj je ušće na srednjoj trećini penisa, i stražnju hipospadiju, u kojoj je ušće na stražnjoj trećini penisa, bazi penisa, na mošnjama ili međici. Hipospadija se opaža odmah nakon rođenja. Ako je ušće mokraćne cijevi na glaviću penisa ili naboru između glavića i tijela siječanj - veljača 2009. penisa, kirurško se liječenje ne provodi (osim zbog estetskih razloga), a ako je ušće na nekom drugom mjestu, nužan je kirurški zahvat zbog omogućavanja pravilnog mokrenja (u stojećem položaju), kao i ostvarivanja normalnog spolnog odnosa. Liječenje se provodi u dobi 6-18 mjeseci (zbog psiholoških razloga), različitim tehnikama rekonstruktivne kirurgije (uretroplastika). Epispadija (epispadia) Epispadija je prirođena anomalija mokraćne cijevi, pri čemu se ušće mokraćne cijevi otvara na dorzalnoj strani penisa i straga, prema području stidne kosti. Ta je anomalija dosta rijetka, a često je udružena s drugim anomalijama (preponska kila, nepotpuno spušteni testisi itd.). Dijagnosticira se odmah po rođenju, a penis je karakterističnog izgleda, kratak, u obliku ploče. Liječi se kirurški. Nepotpuno spušteni testisi ili kriptorhizam (cryptorchismus) predstavlja anomaliju u kojoj se jedan ili oba testisa (sjemenika) nalaze izvan mošnja (skrotuma), na putu njihovog spuštanja ili izvan tog puta. Tijekom razvoja muškog fetusa (7.-9. mjesec trudnoće) testisi se spuštaju kroz trbušnu šupljinu u preponski kanal do mošnja. U određenom broju slučajeva testisi se mogu spustiti u mošnju i nakon rođenja (obično u 3. ili 4. mjesecu života, kasnije rijetko), pa se kriptorhizmom smatra stanje tek nakon dobi od 12 mjeseci. Kriptorhizam se javlja kod 3% dječaka, a češće se nalazi u prijevremeno rođenih dječaka. Uzroci te anomalije mogu biti hormonalni i mehanički. Stanje se dijagnosticira kliničkim pregledom (u mošnji se ne može napipati testis), ultrazvučnim pregledom, ispitivanjem hormonalnog statusa i drugim potrebnim pretragama (kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonanca, laparoskopija i sl.). Liječenje je ovisno o dijagnozi, a najčešće se provodi kirurškim zahvatom. Ponekad se koristi i liječenje hormonima (HCG – humani korionski gonadotropin ili GnRH – hormon koji potiče lučenje gonadotropina). Međutim, ono se preporučuje samo kad je testis vrlo blizu mošnje. Ako nepotpuno spušteni testis nije zamijećen na vrijeme te nije provedeno adekvatno liječenje, javljaju se problemi s plodnošću u odrasloj dobi. Također je poznato da se zloćudni karcinom na nepotpuno spuštenom testisu javlja deset puta češće nego na normalno smještenom testisu. Naravno, ne smiju se zanemariti ni emocionalnopsihološke posljedice koje mogu nastati u odrasloj dobi. Tzv. »pomični« testis, poznat i pod nazivom retraktilni testis, označava stanje u kojem se testis može manualno napipati i spustiti u mošnju. To je stanje potrebno razlikovati od kriptorhizma, jer nema nikakvih posljedica i ne liječi se zato što se najkasnije u razdoblju adolescencije takvi testisi spontano spuštaju u mošnju. Anorhija (anorchio) ili agenezija testisa (agenesio testis) prirođeni je nedostatak razvoja testisa, tako da testis nedostaje u potpunosti na jednoj strani (češće desno), ili obostrano. Anomalija je vrlo rijetka, a može biti udružena s nedostatkom bubrega na istoj strani ili drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava. Ako je jednostrana, kirurškim zahvatom može se staviti implantat u praznu mošnju, a kod obostrane stavljaju se dva implantata. Obostrana anorhija zahtijeva endokrinološko (hormonalno) liječenje. Ivana Bočina, dr. med. 11 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Inkontinencija mokraće KAD NE SMIJEM KIHNUTI Inkontinencijom mokraće označava se nemogućnost kontroliranja mokrenja, koja se očituje u rasponu od povremenog »bježanja« mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće. I nkontinencija se češće javlja u osoba u šestom desetljeću života i starijih, pretežno u žena, te se smatra da u gotovo 20% žena postoji neki tip inkontinencije urina. Iako inkontinencija obično ne predstavlja hitno stanje, zbog izraženih psihogeno-higijenskih razloga potrebna je procjena obiteljskog liječnika i ginekologa, urologa, neurologa i gerontologa, koji će preporučiti oblike terapije. Fiziologija Proces mokrenja uključuje dvije faze: 1.fazu punjenja i spremanja, kada se mjehur puni mokraćom iz bubrega 2.fazu pražnjenja, odnosno mokrenja. Istezanjem stijenke, mokraćni mjehur prilagođava se volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prvi osjećaj nagona na mokrenje nastaje uz količinu od oko 150-200 ml mokraće u mjehuru. Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 ml mokraće. Pražnjenje mjehura ovisno je o sposobnosti mišića mjehura (detruzora) da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbaci mokraću iz mjehura. 12 Tipovi inkontinencije Najčešći tipovi inkontinencije, s obzirom na uzrok, jesu: • stres (statička) inkontinencija – nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice i povećane mobilnosti zapornog mehanizma mokraćne cijevi • urgentna inkontinencija – nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće uzrokovane infekcijom • »overflow« inkontinencija – nastaje u osoba s opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom, u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura • neuropatska inkontinencija – nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće zbog kombinacije tih stanja. Najčešći uzroci • slabost zdjelične muskulature u žena koje su imale višebrojne trudnoće • slabost sfinktera nakon vaginalnih ili prostatičnih kirurških zahvata • prolaps zdjelice u žena • oštećenja živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježničke moždine) • mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest, depresija), karcinom mokraćnog mjehura • ozljede živaca ili mišića nakon kirurških zahvata ili iradijacije zdjelice. UPITNIK: Koliko često mokraća bježi? nikad 1 put tjedno 2-3 puta tjedno 1 put dnevno nekoliko puta dnevno stalno Kolika je količina mokraće? ne bježi mala srednja velika Koliko to utječe na kvalitetu života? 0 -- - - - - - 5 - - - - - 10 Kada vam mokraća bježi? nikad neposredno prije dolaska u WC kada se zakašljem ili kihnem kada spavam kada sam fizički aktivna/an neposredno nakon mokrenja neovisno o uzroku bježi stalno Potrebne pretrage Po uzetoj anamnezi i fizikalnom pregledu obavljenom od obiteljskog liječnika i navedenih specijalista, slijede dalje dijagnostičke pretrage: • biokemijski pregled mokraće • urinokultura • cistoskopija (pregled unutrašnjosti mjehura) • urodinamske studije (testovi mjerenja tlakova i protoka urina) • uroflow (testovi mjerenja brzine protoka urina kroz mokraćnu cijev) • rezidualni urin (mjerenje količine urina u mjehuru nakon mokrenja). Vrlo je korisno ispuniti prikazani upitnik, koji služi za procjenu početnog stanja i u praćenju djelovanja terapije. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Liječenje Vježbe su važan dio terapije, a moguće ih je izvoditi svako dnevno, neograničen broj puta i bez tuđe pomoći. Njihov je cilj učvrstiti muskulaturu dna zdjelice, a time i mišić zadužen za kontrolu ispuštanja mokraće (sfinkter): Jednu nogu podignuti od poda dok je druga pritisnuta uz pod. Noge prekrižiti jednu preko druge Prilikom izdisanja povući čmar, rodnicu i mokraćnu cijev prema unutra i... ...stisnite prekrižene natkoljenice jednu prema drugoj. Jednu nogu podignuti i povući prema sebi. Stopala prema van. Stopala prema unutra. Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju napetost mišića mjehura, ojačavaju sfinkter ili opuštaju područje tzv. vrata mjehura, olakšavajući izmokravanje. Najčešći su: alfa1 selektivni blokatori (Tamosin®, Omnic®, Tanyz®, Tonocardin®) antikolinergici, antimuskarinski mišićni relaksansi (Detrunorm®, Emselex®) hormonski preparati. Ako medikamentozna terapija ne dovodi do uspjeha, moguća je uporaba sljedećih pomagala: električni stimulatori kolagen, botulin urinski kateter upijajući–higijenski ulošci. Operacije postaju metodom izbora u liječenju ako niti jedna od navedenih metoda ne postigne zadovoljavajući rezultat. Zaključak Nevoljni bijeg mokraće predstavlja ozbiljan psihološko-higijenski problem, koji izrazito remeti kvalitetu života, pa se preporučuje pravovremeno javljanje liječniku radi što ranijeg započinjanja terapije, jer su tada rezultati, a time i zadovoljstvo, puno bolji i veći. Dr. sc. Vladimir Mozetič, dr. med. siječanj - veljača 2009. 13 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Benigna hiperplazija prostate ZNAM ZA NJU KAD POČNU SMETNJE Benigna hiperplazija prostate (BHP) označava stanje bujanja (povećanja) žljezdanog tkiva prostate, koje se u svih muškaraca počinje zbivati negdje oko 40. godine života, kao posljedica hormonskih promjena. Sinonim koji se najčešće upotrebljava u označavanju BHP-a je adenom prostate, a to je izraz koji ćete najčešće naći i kao dijagnozu nakon pregleda kod urologa. P odaci Svjetske zdravstvene organizacije tvrde da samo tri od deset muškaraca znaju čemu služi prostata. Najčešće je postanu svjesni tek kad osjete smetnje s mokrenjem. Upravo stoga je Američka zaklada za urološke bolesti proglasila rujan »Mjesecom svjesnosti o zdravlju prostate«. Njihova je namjera da time potaknu muškarce da se bez neugode i straha jave liječniku, ne samo kada nastupe problemi s tom žlijezdom, nego i zbog redovitih godišnjih pregleda. Kontrola i zaštita Prostata je muška spolna žlijezda koja je veličinom i izgledom najsličnija kestenu te se u hrvatskom jeziku često naziva »kestenjača« (iako se upotrebljava i naziv »predstojna žlijezda«). Smještena je ispod mokraćnog mjehura i obuhvaća (okružuje) početni dio mokraćne cijevi. Građena je od mišićnog i žljezdanog tkiva. Prostata ima dvostruku 14 ulogu: mišićno tkivo prostate, koje se nalazi oko mokraćne cijevi, svojim blagim kontrakcijama kontrolira izlazni mlaz mokraće. S druge strane, kanali njezinih žlijezda ulijevaju se u mokraćnu cijev. Prostata izlučuje bjelkast, blago lužnat sekret, u kojem se nalaze mnoge aktivne tvari čija je svrha da štite spermije, održavaju ih pokretnima i omogućuju im preživljavanje. Sekret prostate također štiti muški reproduktivni sustav od patogenih bakterija koje se mogu širiti kroz mokraćnu cijev. Prostata prolazi mnoge promjene tijekom života. Normalna prostata odraslog muškarca teži oko 20 grama, a promjera je tri i pol centimetra. Tu veličinu zadržava do sredine četvrtog desetljeća života, kada se ponovo počinje povećavati zbog umnožavanja stanica, koje se naziva adenom, benigna hiperplazija ili pak dobroćudno povećanje prostate. Do 80. godine, oko 80 posto muškaraca ima znakove toga stanja. Dobroćudno povećanje prostate najčešći je oblik pretjeranog dobroćudnog rasta stanica kod muškaraca. Dobroćudno, ali smeta Uzroci dobroćudnog povećanja prostate nisu razjašnjeni. Smatra se da su u podlozi hormonske promjene povezane sa starenjem, tako da učestalost bolesti raste s godinama života. Jedna od teorija usmjerena je na stanice u nekim dijelovima prostate, koje se aktiviraju kasnije u životu i tako signaliziraju drugim stanicama prostate da se umnožavaju ili ih čine osjetljivijima na hormone koji potiču rast. Povećanje prostate kod starijih muškaraca može izazvati različite simptome. Žlijezda obavijena oko mokraćne cijevi počinje je stezati poput šake i djelomično blokirati protok mokraće. Problemi zbog dobroćudnog povećanja prostate mogu biti vrlo neugodni i ozbiljno umanjiti siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST kvalitetu života. Povećanje prostate može ometati mokrenje na mnogo načina. Primjeri su: potreba za mokrenjem, slab ili prekinut mlaz mokraće, osjećaj da se mjehur nije potpuno ispraznio, često mokrenje, neodgodiva potreba za mokrenjem, bol tijekom mokrenja. Ozbiljnost simptoma subjektivna je, neki muškarci mogu podnijeti vrlo neugodne osjete otežanog mokrenja, dok drugi traže pomoć već kod blagih simptoma. Ispitivanja pokazuju da muškarci lakše podnose smetnje tipa prekinutog toka mokraće, oklijevanje prije mokrenja, a pomoć traže kod smetnji tipa čestog mokrenja te mokrenja noću. Navedeni simptomi mogu biti znakovi potencijalno mnogo ozbiljnijeg stanja, koje može nanijeti štetu bubrezima i mjehuru ako se ne liječi. Mehanizam oštećenja je sljedeći: ako se mokraća ne izbacuje potpuno, ostaci se talože u mjehuru, stvarajući idealnu podlogu za razvoj mikroorganizama; lakše i češće nastaju infekcije mokraćnih putova i prostate, a u mokraćnom mjehuru može se stvoriti i kamenac. Pregled koji će urolog obaviti nakon razgovora s pacijentom je digitorektalni pregled (pregled prostate prstom kroz debelo crijevo, kako bi se utvrdila veličina i otkrili čvorići ili otvrdnuća). Pregled je brz i bezbolan, no mnogima neugodan. Bolesniku se radi i ultrazvučni pregled, kojim se mjeri veličina prostate te se određuje količina mokraće koja zaostaje u mjehuru nakon mokrenja. Istodobno se ultrazvukom pregledavaju i bubrezi kako bi se provjerilo njihovo stanje. Može se također raditi i urodinamski pregled (»uroflow«), kojim se mjeri protok urina izražen u mililitrima urina koji prolaze u sekundi. Vrhunac protočnosti koristi se za određivanje ozbiljnosti zaprečenja. Bezbolno, ali neugodno Povećanu prostatu treba uvijek kontrolirati jer su mnogi od simptoma slični simptomima drugih bolesti, uključujući i rak. Muškarcima koji imaju dobroćudno povećanje prostate ne prijeti veći rizik za razvoj raka prostate; provedena istraživanja ne potvrđuju povezanost te dvije bolesti. Razlog je u tome što se razvijaju u različitim dijelovima prostate – dobroćudno povećanje u unutrašnjosti, a rak na vanjskom dijelu žlijezde. Koja je bolest prostate posrijedi može se ispitati mnogim testovima, a oni osnovni jednaki su za sve probleme. Detaljna medicinska povijest i razgovor s pacijentom liječniku će pomoći da utvrdi probleme, odnosno druge bolesti ili lijekove koji bi mogli uzrokovati smetnje slične onima kod bolesti prostate. Za procjenu bolesnikovih tegoba koriste se razni upitnici kao npr. »IPSS« – međunarodna bodovna lista za smetnje mokrenja uzrokovane uvećanom prostatom. siječanj - veljača 2009. Ponekad se primjenjuje i intravenska urografija, kontrastno snimanje bubrega i mokraćnog mjehura (bolesnici koji imaju krv u mokraći). Planira li se operacija, nužna je i cistoskopija, pregled kod kojeg se optičkim instrumentom (cistoskopom) gleda mokraćna cijev, dio prostate kroz koji ona prolazi te mokraćni mjehur. Dijagnostički postupak također uključuje analizu PSA te analizu urina i krvi (kreatinin kao procjena funkcije bubrega). Prostata specifični antigen (PSA) prostatični je enzim čija se koncentracija može mjeriti u perifernoj krvi. Umjereno je povišen u 40-50% bolesnika s BHP-om (ovisno o veličini prostate i stupnju opstrukcije). PSA je bitan kod evaluacije rizika raka prostate budući da je to osnovno diferencijalno dijagnostičko pitanje. Može i bez lijekova Probleme s povećanom prostatom muškarci najčešće prihvaćaju kao neizbježnu posljedicu starenja, smetnju s kojom moraju naučiti živjeti. U onih koji se žele liječiti, kao cilj liječenja ističemo olakšavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života bolesnika, kao i prevenciju komplikacija vezanih uz BHP. Oni koji se ne žele liječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom, trebali bi barem pokušati izmijeniti način života: što više izbjegavati alkohol, oštre začine, a kavu i druge tekućine ne piti nakon večere. Boravak na hladnom i nekretanje također povećavaju rizik razvoja smetnji mokrenja. U dogovoru s bolesnikom, moguće je promatranje/praćenje ili tzv. »watchful waiting (WW)«, a preporučuje se kod blagih oblika bolesti ili kod pojave simptoma koji ne utječu toliko na kvalitetu života. Dvije su osnove skupine lijekova u uporabi za liječenje smetnji mokrenja uzrokovanih uvećanom prostatom: alfa-blokatori i antiandrogeni. Opuštajući mišiće oko prostate i u njoj, alfa-blokatori povećavaju protok mokraće i olakšavaju simtome. Poboljšanje se osjeća nakon nekoliko dana. Riječ je o lijekovima koji se često koriste za reguliranje visokog krvnog tlaka te su stoga idealan izbor za muškarce koji imaju povećanu prostatu i povišen krvni tlak. Najčešće korišteni alfa-blokatori za liječenje BHP-a jesu alfuzosin, doksazosin, tamsulosin i terazosin. Iako brzo dovode do popuštanja simptoma, učinak na smanjenje volumena prostate izostaje. Druga su skupina lijekova antiandrogeni, lijekovi koji blokiraju androgene (muške spolne hormone), a koriste se kako bi smanjili veličinu prostate. U rastu prostate najvažniju ulogu ima hormon dihidrotestosteron (DHT). Velika koncentracija DHTa dovodi do povećanja prostate, a glavna je uloga u liječenju spriječiti 15 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST stvaranje DHT-a. Lijekovi te vrste, dostupni bolesnicima u Hrvatskoj, jesu finasterid i dutasterid. Terapija se provodi najmanje 6 mjeseci i koristi kod umjerenih do teških simptoma BHP-a. Antiandrogeni su korisni kod muškaraca s izrazito uvećanom prostatom, kada je stanje povezano, prije svega, s hormonima koji potiču rast tkiva. Antiandrogeni ne umanjuju samo simptome bolesti, već i značajno povećavaju protok mokraće i smanjuju veličinu prostate. Kod trećine bolesnika smanjuju potrebu za kiruškim zahvatom. Nedostatak je tog lijeka što kod nekih bolesnika smanjuje libido i uzrokuje impotenciju. Kad je nož neizbježan Mnogi bolesnici pokušavaju s alternativnim pripravcima i metodama. Najčešće uzimaju biljne pripravke u čajevima i kapsulama, poput pripravaka bobica male palme i pripravaka koprive. Neka istraživanja pokazala su da liječenje biljem nekim bolesnicima smanjuje simptome. No, kad su ti bolesnici ponovili pretrage, utvrđeno je da se nije ni poboljšao protok mokraće niti se smanjila veličina prostate. U svakom slučaju, bolesnici uvijek trebaju biti oprezni kada se odlučuju na takav tretman. Najbolje je posavjetovati se s liječnikom. Razvojem terapije lijekovima smanjio se broj kirurških zahvata, iako kod muškaraca s ozbiljnim simpto16 mima lijekovi mogu odgoditi, ali ne i spriječiti potrebu za kirurgijom. Dakle, ako se uklanjanje simptoma ne uspije postići lijekovima, konačno je liječenje kirurško. Više je operativnih zahvata koji se primjenjuju u liječenju povećane prostate. Najvažniji među njima je TURP (transuretralna elektroresekcija prostate). Pod kontrolom endoskopskog instrumenta, koji se kroz mokraćnu cijev uvodi do prostate, izreže se dio tkiva električnim rezom. Zahvat se izvodi u općoj ili spinalnoj anesteziji. Kod suprapubične prostatektomije, klasičnog kirurškog zahvata, povećana se prostata odstranjuje kroz prednju trbušnu stijenku između pupka i stidne kosti i kroz mokraćni mjehur. Zahvat se također izvodi u općoj ili spinalnoj anesteziji. Taj se zahvat primjenjuje isključivo kod bolesnika s izrazito velikim povećanjem prostate. U rizičnih bolesnika (onih s izraženim srčanim, plućnim ili neurološkim zdravstvenim smetnjama) koristimo minimalno invazivne kirurške metode. Kao primjere navodimo transuretralnu ablaciju iglom, inciziju vrata mokraćnog mjehura, lasersku ablaciju i mikrovalnu termoterapiju. Činjenica je da 7 od 10 muškaraca u dobi iznad 45 godina ima neki od oblika smetnji mokrenja, ali samo trojica to priznaju. Ako vas tegobe počinju ometati u svakodnevnim aktivnostima, javite se obiteljskom liječniku zbog prvog pregleda i procjene stanja. Po potrebi će vam biti učinjene i laboratorijske analize krvi i mokraće. Ako obiteljski liječnik procijeni da je potreban specijalistički pregled, uputit će vas urologu. Mr. sc. Kristian Krpina, dr. med. Karcinom prostate S KARCINO Karcinom (rak) prostate jedan je od najčešćih zloćudnih tumora u muškaraca. U svijetu je na četvrtom mjestu po učestalosti, odmah iza karcinoma pluća, želuca i debelog crijeva, dok se u razvijenim zemljama nalazi na drugom mjestu. R ak prostate po mnogočemu je neobična bolest, nepredvidivog tijeka. U nekih bolesnika gotovo je stacionarna bolest, sa sporim napredovanjem, a kod drugih ima brz tijek, praćen metastatskim rasapom i ranom smrću. Karcinom prostate dijagnosticiran u ranijoj životnoj dobi u pravilu ima agresivniji tijek, i obrnuto. Iznad 50. godine života 40% muškaraca prilikom obdukcije ima karcinom prostate, čija incidencija raste s godinama, tako da iznad 90. godine života gotovo 100% muškaraca ima rak prostate. S obzirom na stariju životnu dob, možemo reći da će velik dio muškaraca umrijeti s karcinomom prostate, ali ne od karcinoma prostate, kao i da će svaki muškarac oboljeti od karcinoma prostate ako živi dovoljno dugo. Razlike u svijetu U etiologiji bolesti važnu ulogu imaju dob, rasa i obiteljska anamneza. Najznačajnija je prisutnost androgena (muških spolnih hormona), točnije testosterona i njegovog siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST OMOM DO DUBOKE STAROSTI aktivnog oblika dihidrotestosterona, bez kojeg nema rasta i razvoja prostate kao žlijezde, a samim tim ni nastanka karcinoma prostate. U prilog toj teoriji govori i nepostojanje raka prostate u eunuha. Karcinom prostate rijedak je u mlađoj životnoj dobi, incidencija mu raste s godinama, tako da ga možemo okarakterizirati kao »karcinom starosti«. Incidencija raka prostate najzastupljenija je u Afroamerikanaca, dok je najniža u Skandinavaca i Azijaca na Dalekom istoku. Migracijom Azijaca u SAD raste i učestalost te bolesti, što se može tumačiti novostečenim prehrambenim navikama te novonastalim faktorima okoline. Prehrana s mnogo masne hrane i velikom koncentracijom proteina povećava incidenciju raka prostate. Nasuprot tome, selen, vitamin B, likopen, kojeg ima u rajčicama predstavljaju zaštitni faktor za karcinom prostate. Važnu ulogu u nastanku ima i genetska predispozicija, kao i vrijeme začeća muškog potomka. Tako možemo reći da sin oboljelog od karcinoma prostate, i još ako je oboljeli otac imao potomka u svojoj starijoj dobi, ima veću mogućnost da oboli od iste bolesti. Ostali faktori rizika poput pušenja, alkohola, virusne infekcije, izloženosti zračenju, seksualne aktivnosti, vazektomije, nisu još uvijek dovoljno razjašnjeni i postoje različita mišljenja. patohistološkog stajališta, najčešći je adenokarcinom (karcinom žljezdanog tkiva), koji je zastupljen u više od 95% oboljelih. Klinička slika raka prostate varira od asimptomatske do diseminirane metastatske bolesti. Budući da je rak prostate »karcinom starosti«, u toj dobi obično postoje iritativnoopstruktivne smetnje mokrenja, karakteristične za benignu prostatičnu hiperplaziju, iako ima i bolesnika koji se prvi put javljaju urologu sa simptomima udaljenih metastaza, npr. kostoboljom, patološkim prijelomima kralježaka ili dugih kostiju ekstremiteta, otokom donjih ekstremiteta, kao posljedicom otežane zdjelične limfne drenaže. Dijagnostiku karcinoma prostate možemo podijeliti na ranu i definitivnu. Rana dijagnostika temelji se na trijadi: digitorektalni pregled, PSA i transrektalni ultrazvuk prostate (TRUS). Karakterističan nalaz za karcinom prostate kod digitorektalnog nalaza jest tvrd opipljiv čvor u perifernoj zoni prostate, gdje je u 70-75% oboljelih i ishodište karcinoma. Sa simptomima siječanj - veljača 2009. Stage 3 Stage 4 Stupanj proširenosti karcinoma prostate rak prostate ili bez njih Karcinom prostate možemo podijeliti na latentni i manifestni oblik. Latentni, tzv. karcinom u mirovanju, 3 – 8 puta je učestaliji od klinički manifestnog i otkriva se slučajno, u bolesnika nakon prostatektomije ili obdukcije. Manifestni ili klinički aktivni karcinom zahtijeva aktivno liječenje. S Stage 2 Digitorektalni pregled prostate Veličina tumora prostate i mogućnost njegove palpacije 17 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST U ostalom broju, karcinom je smješten u prijelaznoj ili centralnoj zoni prostate, gdje je njegova palpacija otežana ili nemoguća. Digitorektalni pregled mora biti upotpunjen vrijednošću PSA. PSA (Prostatični Specifični Antigen) je glikoprotein koji se normalno nalazi u stanicama prostate i njegove vrijednosti rastu kod karcinoma prostate. Važno je istaći da je PSA organ – specifični, a ne tumor – specifični antigen, tako da njegove vrijednosti mogu biti povišene i u drugim stanjima, npr. povećan volumen prostate, starija životna dob, masaža prostate, ejakulacija, akutna retencija urina, prisustvo katetera u mokraćnom mjehuru, upala prostate, biopsija prostate. Normalna je vrijednost PSA do 4 ng/ml, a vrijednosti 4 – 10 ng/ml predstavljaju tzv. sivu zonu, koja zahtijeva pregled urologa. Osim mjerenja vrijednosti PSA, u novije vrijeme mjeri se i omjer tzv. f/t PSA koji daje još točniji uvid u bolesti prostate. U ranu dijagnostiku raka prostate, pored opisanih, uključena je i transrektalna sonografija (TRUS). Transrektalni nalaz hipoehogene lezije koja odgovara karcinomu prostate Bilo kakvo odstupanje od normale, opisane trijade rane dijagnostike karcinoma prostate, zahtijeva biopsiju prostate, koja se najčešće radi transrektalnim putem (kroz debelo crijevo), pod kontrolom ultrazvuka. Uzme se 6 do 8 cilindara prostatičnog tkiva koji se pošalju na histološku analizu. Ako se radi o karcinomu, određuje se stupanj njegove stanične diferencijacije, temeljem 18 kojeg rak prostate dijelimo u dobro, umjereno ili slabo diferencirani karcinom prostate. S obzirom na stupanj diferencijacije stanica i dob bolesnika, planira se dalje liječenje. Stupanj proširenosti bolesti (staging) određuje se kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancom (MR) ili ultrazvukom (UTZ). U procjeni metastaza u kostima važnu ulogu ima scintigram kostiju. Godine određuju postupak Liječenje karcinoma prostate ovisi o stupnju stanične diferencijacije, stupnju proširenosti bolesti te o dobi i kliničkom stanju bolesnika. U mlađih bolesnika, u kojih očekujemo dulje trajanje života, primjenjuju se radikalni zahvati tipa radikalne prostatektomije (kirurško odstranjenje prostate) ili radikalnog zračenja, dok se u starijih bolesnika, s očekivanim kraćim trajanjem života, zbog opasnosti od komplikacija agresivnijeg liječenja, primjenjuju palijativni terapijski postupci. Radikalna prostatektomija predstavlja prvi izbor liječenja u mlađih bolesnika s dobro do umjereno diferenciranim karcinomom prostate koji je ograničen na sam organ. Ako je rak dijagnosticiran na vrijeme, izlječenje je potpuno. Nakon operacije obično je prisutna komplikacija – inkontinencija stresnog tipa (nevoljno otjecanje mokraće prilikom naprezanja), ili erektilna disfunkcija, koje zahtijevaju strpljenje pacijenta, a ako potraju, i aktivan oblik liječenja. Ako se radi o pacijentima starije životne dobi, u kojih je očekivano trajanje života manje od 10 godina, ili pak o bolesnicima s visokim vrijednostima PSA i onima koji nemaju rak ograničen na samu prostatu, primjenjuje se palijativni oblik liječenja. Palijativni oblik predstavlja androgenu blokadu, tj. potpuno uklanjanje muškog spolnog hormona – testosterona i njegovog aktivnog oblika dihidrotestosterona. Time se zaustavlja rast i dalje napredovanje karcinoma te se sprječavaju komplikacije lokalnog širenja i metastaza, ponajprije u kosti. Androgena blokada postiže se kastracijom, koja može biti farmakološka ili kirurška. Nakon kirurške kastracije, zbog manje količine cirkulirajućih androgena koje luči nadbubrežna žlijezda, rabe se antiandrogeni, lijekovi koji blokiraju djelovanje androgena na stanicama prostate. Farmakološka kastracija (pomoću lijekova) zahtijeva periodičnu aplikaciju injekcija. Svi oblici liječenja zahtijevaju periodično praćenje bolesnika, obično 3 – 4 puta godišnje. Prilikom svake kontrole bolesnik je dužan, ovisno o primijenjenom načinu liječenja, donijeti odgovarajuće laboratorijske nalaze. Ponajprije tu mislimo na PSA, čije vrijednosti nakon radikalne prostatektomije moraju biti na 0 ili manje od 0,1 ng/ml. Ako vrijednosti PSA rastu nakon radikalne operacije, radi se o recidivu osnovne bolesti ili o udaljenoj metastazi pa to zahtijeva dalje urološko liječenje. Ako je bolesnik palijativno liječen, vrijednosti PSA padaju na vrijednosti blizu 0. Na temelju postoperacijske vrijednosti PSA određujemo količinu antiandrogena. Karcinom prostate obično dobro reagira u prvih godinu-dvije na takav tip terapije, ali nakon nekog vremena može prijeći u tzv. »hormon refraktorni karcinom prostate« koji zahtijeva ili promjenu antiandrogene terapije, ili liječenje metastaza kemoterapijom i/ili radioterapijom. Osim postoperacijskih vrijednosti PSA, važno je pratiti i vrijednosti jetrenih proba, koje govore o stupnju oštećenja jetara antiandrogenima, vrijednosti alkalne fosfataze koja upućuje na prisustvo metastaza u kosti. Prilikom svakog pregleda urolog je dužan učiniti UTZ bubrega, kako bi se na vrijeme dijagnosticirala eventualna blokada mokraćovoda malignom bolešću. Prevencija karcinoma prostate postiže se skriningom, tj. redovitim i periodičnim praćenjem muškaraca. Svaki muškarac nakon 50. godine života morao bi jednom godišnje obaviti urološki pregled, koji podrazumijeva digitorektalni pregled upotpunjen vrijednostima PSA. Na temelju toga određuju se dalje dijagnostičke i terapijske mjere. Mr. sc. Stanislav Sotošek, dr. med. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Pravilna uporaba antibiotika ČUVAJMO IH, DA BI ONI ČUVALI NAS Antibiotici su djelotvorni lijekovi koji mogu izliječiti brojne infekcije uzrokovane bakterijama i spasiti život. Ali, kada se uzimaju na neispravan način, mogu uzrokovati više štete nego koristi. Postoji mnogo različitih vrsta antibiotika, a svaki od njih djeluje različito i na različite bakterije. V ećinu infekcija uzrokuju dvije vrste mikroorganizama: bakterije ili virusi. Antibiotici djeluju samo na infekcije uzrokovane bakterijama, a uopće ne djeluju na one uzrokovane virusima. Infekcije zbog kojih se bolesnik obraća liječniku najčešće uzrokuju upravo virusi. To su npr. prehlada, gripa, grlobolja, kašalj. Ako se uzima antibiotik za virusnu infekciju (»virozu«), on je ne može izliječiti, ali će zato djelovati na bakterije koje se inače nalaze u našem organizmu. Otporne na sve nepogode Bakterije se nalaze posvuda u okolini i u ljudskom organizmu. U normalnim uvjetima one ne moraju uzrokovati infekcije. Antibiotici ubijaju bakterije ili zaustavljaju njihov rast, bez obzira uzrokuju li one bolest ili ne. Neke bakterije mogu biti prirodno otporne na određene antibiotike, pa se oni ne mogu koristiti u infekcijama uzrokovanim tim bakterijama. Osjetljive bakterije u prisustvu antibiotika postaju otporne na njih. Tako bakterije opstaju. One su jedna od najprilagodljivijih vrsta na siječanj - veljača 2009. Zemlji. Žive na Zemlji 3,5 milijardi godina prilagođavajući se visokim temperaturama, ledenom dobu, sušama i ostalim nepogodama koje su s lica Zemlje izbrisale mnoge druge oblike života. Imaju ogromnu moć koju ne smijemo podcijeniti. Čine 60% ukupne biomase na Zemlji. U ljudskom organizmu ih ima 5-10 puta više nego ljudskih stanica, a za razmnožavanje im je potrebno 20-30 minuta (ljudima 2030 godina!). Kada se uzme antibiotik, osjetljive bakterije ugibaju, a one otporne nastavljaju rasti i razmnožavati se. Ponavljana i nepotrebna uporaba antibiotika osnovni je uzrok razvoju otpornosti bakterija. Infekcije otpornim bakterijama vrlo su opasne, jer je sve manji broj djelotvornih antibiotika koje imamo na raspolaganju za njihovo liječenje. Do nedavno je problem rastuće otpornosti bakterija bio rješavan dolaskom na tržište novih, djelotvornih antibiotika. Međutim, u posljednja dva desetljeća sve je manje novih antibiotika dostupno za uporabu jer farmaceutske tvrtke sve manje sredstava ulažu u njihovo istraživanje. Naime, puno je isplativije ulagati u lijekove koji se koriste doživotno, a ne kratkotrajno, kao što su to antibiotici. Na žalost, danas već postoje bakterije koje su otporne na sve poznate antibiotike. Valjda ja znam kad mi trebaju! Antibiotike moramo koristiti razumno i vrlo disciplinirano kako bismo sačuvali njihovu sadašnju djelotvornost i tako im produžili vijek. Antibiotici su lijekovi koji se ne smiju izdavati u ljekarnama bez liječničkog recepta. Unatoč vrlo jasnim pravilnicima, bolesnici često na vlastiti zahtjev dobiju antibiotik u ljekarni i koriste ga na vlastitu ruku. U jednom istraživanju, provedenom prošle godine, o stavovima bolesnika prema antibioticima, ustanovljeno je da trećina ispitanika, laika, u Hrvatskoj smatra da sami znaju kada im treba antibiotik i očekuju da im ga liječnik propiše. Oko 20% ih smatra da je uzimanje antibiotika na svoju ruku opravdano. U Sloveniji, na primjer, samo 3% ispitanika to smatra opravdanim. Jedna petina do jedna četvrtina ispitanika u Hrvatskoj pogrešno smatra da su antibiotici lijekovi za liječenje povišene tjelesne temperature, viroze i gripe. Čak 18% ispitanika u Hrvatskoj kupilo je bar jednom antibiotik u ljekarni bez recepta! U Sloveniji taj postotak iznosi 1%. U kućnim se ljekarnama nalazi antibiotik kod 23% ispitanika u Hrvatskoj. Reci »ne« antibioticima Prehlada, gripa ili tzv. »viroze« nisu uzrokovane bakterijama, pa na njih antibiotici ne djeluju. Kašalj ili bronhitis rijetko zahtijevaju primjenu antibiotika, kao i većina upala grla (osim gnojne angine!). Ponekad 19 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST se za upalu uha ili težu upalu sinusa propisuju antibiotici, ali o tome odlučuje liječnik. Ukoliko je antibiotik propisan, treba ga uzimati točno onako kako je liječnik preporučio. Liječenje antibioticima ne treba prekidati prije nego što to liječnik savjetuje, čak i ako su simptomi bolesti nestali. Ako se liječenje prerano prekine, bakterije koje su još preostale u organizmu nastavit će se razmnožavati i mogu opet izazvati bolest! Antibiotik ne treba čuvati u kući »za svaki slučaj«. Kada je on potreban, liječnik će propisati njegovu vrstu i količinu! Ako je iz brisa grla ili nosa izolirana bakterija i učinjen nalaz antibiograma (nalaz testa osjetljivosti bakterije prema antibioticima) prema kojemu su djelotvorni različiti antibiotici, to ne znači da je potrebno uzimati antibiotik! U usnoj šupljini (i grlu) i nosu nalaze se brojne bakterije koje u normalnim uvjetima ne uzrokuju bolest i ne liječe se. Liječnik, na temelju detaljnog pregleda, kliničke slike i nalaza antibiograma, procjenjuje da li je potreban antibiotik. Uzimanje antibiotika »na svoju ruku« nosi više štete nego koristi. U razvijenim zemljama svijeta već je prije desetak godina uočen problem porasta otpornosti bakterija, uz istovremeno sve manji broj djelotvornih antibiotika. Stoga je počelo provođenje javnih edukativnih kampanja kojima se šira javnost upoznaje s tim problemom i educira čemu služe antibiotici te kako liječiti upale gornjih dišnih putova. Osnovni je cilj tih nastojanja održavanje djelotvornosti antibiotika njihovim korištenjem tamo gdje su zaista potrebni. Ove godine, tijekom veljače, prvi će se put takva javna kampanja provesti i u Hrvatskoj i to u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Prof. dr. sc. Vera Vlahović Palčevski, dr. med. 20 Psihologija i pedagogija I POVIJEST ODGAJA Lako je dijete ćuškati – teško ga je dobro odgojiti K ad se Gabrijelov stric vratio iz Amerike, nije donio samo puno dolara, nego i dobrote, ljubavi i priča o američkoj kulturi, civilizaciji, demokraciji, istinoljublju i drugim etičkim vrlinama ljudi. Sve oči bile su usmjerene prema stricu iz Amerike, kako su u selu zvali starog Nikolu Peranovića. Djeca, a njih je bilo 15-ero iz tri obitelji njegove mlađe braće, kovala su planove što će kupiti za dobivene dolare i nestrpljivo čekala čas kada će on »odriješiti kesu«. Braća i snahe iskreno su ga voljeli i sve činili da se on osjeća ugodno i zadovoljno. Njegovu povratku radovalo se cijelo selo. Svi su željeli popričati s njime, čuti neku zgodu ili nezgodu koju je doživio u toj dalekoj zemlji, a on je ljubazno odgovarao i pitao za vršnjake s kojima je proveo djetinjstvo. Mnogi nisu među živima, a stasali su njihovi potomci. Osim smrti i rađanja, ništa se nije mijenjalo u njegovu selu, koje je bilo Bogu iza leđa, daleko od civilizacije. Ako riječima ne tučeš, nećeš ni štapom. Sokrat Rasadnik naprednih ideja Odlučio Nikola uvesti promjene, prvo u životu obitelji braće, a onda u selu. Mudro je okupio sve članove obitelji trojice braće, od domaćina do unuka Gabrijela. Ponedjeljkom se okupljaju u kući jednog, srijedom drugog, petkom trećeg brata, a ostale večeri posjećivao je rodbinu i prijatelje. Razgovor na sastancima nazvao je čavrljanje iako je to bilo spontano i pravo učenje. Pričao im je o kulturi, demokraciji, životu i odnosima u američkoj obitelji; oni su njemu opisivali zbivanja u vrijeme njegove odsutnosti. Američko iskustvo, napredne ideje o obitelji, siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST odgoju i pravima djece pokušao je ucijepiti svojim najdražima te mijenjati njihov život i obiteljske odnose. Prvo ih je upoznao s dječjim pravima, prikazao kako to funkcionira kod njih, uveo načelo da u čavrljanju svi slobodno iznose mišljenja, prijedloge, primjedbe, stavove, a da ostali kulturno slušaju, uvažavaju ih kao ličnosti, ozbiljno razmotre to što su govorili. Mudro je propovijedao jedinstvo, jednakost, ravnopravnost svih članova obitelji, a roditeljsko ponašanje, ljubav i odnos prema djeci želio učiniti boljim, humanim, dobrostivim, zdravim… Kad su u praksi profunkcionirala ta načela, prelazi na priče koje se odnose na higijenske, kulturne, radne i druge korisne navike. Tjednima su razgovarali, a priča, ideja i tema nije nedostajalo. Znalački ih je motivirao i poticao da raspravljaju, pričaju, predlažu, pitaju, iskažu mišljenja, donose zaključke… Postali su aktivni sudionici, a svaku su njegovu riječ naprosto upijali i u praksi koristili. Kuća je bila kao apoteka čista, oko nje zasađeno cvijeće i mlade sadnice svih vrsta voća, a u vrtu svakojako povrće. Svi su se kulturno ponašali, bili uredni, ošišani, umiveni, lijepo počešljani, a zube su prali nekoliko puta dnevno. I mnogi su ih mještani u tome slijedili. Znalački, postupno i nenametljivo ostvario je velik uspjeh u kvalitativnim promjenama na planu razvitka navika, ponašanja te značajnim pozitivnim pomacima i postignućima u svim segmentima njihova života, i to ne samo kod djece, nego i kod roditelja. Kroz okupljanje i večernje razgovore gradio je slobodnu komunikaciju i ravnopravne dijaloge, stvarao humane odnose, međusobno poštivanje i uvažavanje mišljenja, prijedloga, individualnih razlika i potreba svih, a poglavito djece, koju je neizmjerno volio. Stvarao je ugodno obiteljsko ozračje, trudio se da budu sretni i zadovoljni sobom i svojim životom. Zračio je dobrotom, optimizmom, i ne samo zračio, već ih prenosio na njih i u dušu im ucijepio. Hvalio ih, isticao njihove uspjehe i napredak, govorio da se ne bi sramili ni u Amesiječanj - veljača 2009. rici živjeti jer neke stvari rade i bolje od njih. Nije zaboravio svoje i njihove prijatelje. S njima se družio u slobodno vrijeme, a rodbinu je posjećivao nedjeljom. To su bili dani u kojima se svatko posvećivao sebi i svom društvu. Djecu učite uzorom Roditeljima je zamjerio na krutosti prema djeci i oštro osudio tjelesno kažnjavanje. Jednom zgodom čuo je zapomaganje djevojčice koju je tukao otac, uskočio je u sobu, zgrabio djevojčicu i na svojoj glavi osjetio snagu njegove ruke, koja se svom silinom spuštala prema njezinoj glavi. Nakon što je umirio djevojčicu i pružio šansu najmlađem bratu da razmisli, ušao je u sobu i zatekao ga suznih očiju, u velikom grču i očaju. Nije ga tješio, niti dopustio ispriku i objašnjenje, nego je kratko rekao: »Znam da si ljut jer je bila s dečkom i nije se na vrijeme vratila kući. Pa njoj je 18 godina i posve je prirodno da ima dečka. Nenormalan je tvoj postupak, tući nemoćno dijete. Umjesto da je odgajaš uzorom, ti to činiš pesnicom. Vidiš li plavicu ispod moga oka, a nikad nećeš vidjeti ožiljke na njezinoj duši. Ja ti opraštam, a njezin oprost ćeš dobiti ako odmah odeš u njenu sobu, gdje plače, ne zbog boli, već što se razočarala u tebe. Zagrli je i poljubi. Time ćeš joj pokazati koliko se kaješ. Ona te silno voli i oprostit će ti, a nisi to zaslužio. I ubuduće, kad god se naljutiš na dijete, zagrli ga i poljubi. Djeca su pametna i shvatit će da su pogriješila. Ljubavlju se rješavaju problemi, a ne šakom, dragi brate!« Učinio je tako i nikad više s kćerkom nije imao problema. Bila mu je miljenica. Kad su došli na sastanak, svi su očekivali oštru kritiku, a on se nasmiješi i reče: »Mogli bismo razgovarati o laganju i istinoljublju.« Svima je laknulo i bili su aktivni u raspravi, samo je Gabrijel šutio i mislio kako izbjeći laž pred stricem, jer čim zine, laž mu sleti s jezika. Išao je u prvi razred osnovne škole i svima pričao o stricu iz Amerike u kojoj ljudi rade ovo…, rade ono… i tako je svakodnevno prepričavao stričeve priče, dodajući i poneku maštom stvorenu poluistinu i neistinu. Kod kuće je strogo pazio da mu se slučajno ne omakne neka laž. No, kad se vratio iz škole, djed ga je pitao kako je bilo na nastavi, je li što odgovarao. Dobio je jedinicu na testu i taman da slaže da je četvorka, a stric reče: »Zašto pitaš, brate, a znaš da je odlikaš?!« Malac je zastao, preznojavao se, ali nije izgovorio »četvorku« jer je stric strogo osuđivao lažljivce, a da kaže trojku, razočarao bi ga. Stric je prethodne večeri govorio o lažima i laganju i rekao da najviše na svijetu mrzi i osuđuje lažljivce, da čovjeku može sve oprostiti, ali laž ne može. Sjetio se Gabrijel tih riječi, pa reče: »Keca!« Djed ga oštro ukori i zaprijeti mu šibom. Stric pogleda bratovo namršteno lice, ustade i priđe Gabrijelu, zagrli ga i poljubi. Svi su bili začuđeni i šokirani, a najviše Gabrijel. Tek kada se obratio bratu, shvatili su zašto je tako postupio. Gabrijel je bio ponosan i sretan što je dobro prošao. »E, moj brate, tako ne postupaju s djecom ni zaostala plemena, a da te čuo Amerikanac, rekao bi da si divljak, a ne civiliziran čovjek. A sada dobro poslušaj kako s djecom postupaju istinoljubivi Amerikanci. Upravo ovako kao ja s Gabrijelom. Mogao je slagati da je dobio peticu i svi bismo mu pljeskali, ali nije lažov, već istinoljubivo dijete, koje ni po cijenu da ga izmlatiš nije lagalo. Rekao nam je istinu i to je ono što najviše cijenim 21 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST kod ljudi. Upravo je tako postupio George Washington kad je bio mali kao Gabrijel. Budi sretan i ponosan što se ugledao na tog velikana, a ne na tebe. Evo kako se to dogodilo: njegov otac uzgajao je u dvorištu predivnu mladu višnju. Pazio je na nju kao na malo dijete. A kad se jednog dana vratio s farme i vidio da je njegovu predivnu višnju netko posjekao, toliko se ražalostio da su mu suze tekle niz obraze. Ušao je u kuću i upitao zna li netko tog drznika koji je posjekao stablo njegove mlade višnje. Svi su zašutjeli jer su znali koliko je truda i ljubavi posvetio uzgoju te biljke. Mali George tek je tada shvatio što je učinio i koliku je bol zadao djedu, ali ni na trenutak nije pomišljao lagati. Nitko nije vidio kad je to učinio i mogao je mirne duše prešutjeti, ali istinoljublje je bilo jače od straha. Nošen neizrecivom snagom istine, pogleda tužnog oca i odlučno reče: »Oprosti, oče, ja sam posjekao!« I kad su svi očeki- liko se prijatelja dogovorio da i oni to učine pa će postati veliki i slavni kao što je bio George Washington. Kada su se navečer okupili da čuju stričevu novu priču, u kuću je sav izvan sebe dojurio djed i proderao se: »Tko je posjekao mojih deset mladih stabala, koje sam prošle godine posadio?« Sav sretan skočio je Gabrijel pa glasno i ponosno uzviknuo; »Ja, djede!« Djed ga je premlatio i poslao na spavanje. Svi su šutke nestali iz dnevnog boravka i otišli svojoj kući. Ležeći u krevetu i analizirajući događaje, stric je shvatio da je, iako dobronamjerno i iskreno, pogrešnom interpretacijom istinite priče, koju je mnogo puta čuo tijekom boravka u Americi, posebno ističući sječu stabla i veličinu čovjeka koji je to učinio, usmjerio dijete u pogrešnom pravcu. I sam ponesen tom čarobnom pričom i istinoljubljem, u Gabrijelu je razvio zaluđenost, fanatično zanesenjaštvo, slije- vali pljusak batina, grdnji i prijetnji, očevo lice se razvedrilo, radosno je raširio ruke i uzviknuo: ’Dođi, voljeni sine, da te zagrlim. Nemaš pojma koliko sam sretan što si baš ti posjekao moju višnju, jer istina koju si priznao, a mogao si prešutjeti, neusporedivo je dragocjenija od višnje, čitavog voćnjaka i svega blaga na svijetu. Ti ćeš biti velik i slavan čovjek’. Nije se prevario. Kad je porastao, postao je prvim predsjednikom SAD-a.« po vjerovanje da će sječom djedovih sadnica raznog voća postati velik i slavan poput Georga Washingtona. A poanta priče bila je na istinoljublju kao ljudskoj vrijednosti i poruka djeci da se ne plaše roditeljima uvijek reći istinu, ma kakva bila, jer istina jača roditeljsku ljubav i povjerenje prema njima, a laž ih razgrađuje i narušava. Taj fanatizam dječak je prenio i na trojicu lakovjernih i sugestibilnih vršnjaka, uvjerio ih da i oni to čine ako žele postati slavnima. Učinili su to što i on, a zbog počinjene štete zaradili su batine, osudu… Njihovi Dijete shvaća doslovno Sutradan je Gabrijel tu priču ponosno ispričao svima u školi i s neko22 očevi nazvali su Gabrijelova djeda i žestoko se posvadili zbog toga što je njegov unuk njihovoj djeci nametnuo lude ideje. Prepirke, prijetnje i svađe čuo je stric, doživio težak stres, osjetio očajan sram, napisao bratu pismo isprike, a Gabrijelu izrazio žaljenje što je do toga došlo. Pogrešno ga je shvatio jer se sječom mladih stabala ne postaje velik čovjek, već štetočina. Zamolio ga je da ostane istinoljubiv i shvati da se velik i slavan postaje samo radom i poštenjem. Na stolu je ostavio pismo isprike i 10.000 dolara da brat zasadi nove sadnice i mještanima namiri štetu, a duboko posramljen vratio se u Ameriku i ne oprostivši se od njih. Tako je tužno i neslavno završio stric iz Amerike, ali njegove prosvjetiteljske i napredne ideje, kulturne, higijenske, radne i druge navike bile su njegov velik poklon, trajne vrijednosti. Priča o dječaku, posječenoj mladoj višnji ili trešnji, ne sjećam se više, stvarno je u biografiji prvog predsjednika SAD-a, Georga Washingtona, autorskom djelu protestantskog pastora Masona Lockea Weemsa. Osim te, o tom velikom i mudrom čovjeku, političaru, domoljubu, izuzetno popularnoj, istinoljubivoj i cijenjenoj osobi, kruže brojne mudrosti na koje su Amerikanci vrlo ponosni, prepričavaju ih djeci i odgajaju ih na njegovim svijetlim uzorima, mudrim mislima i velikim djelima, ističući istinoljublje i Georgeovu veličinu, a ne štetu počinjenu sječom mlade višnje. Stric je to previdio, a Gabrijel bukvalno shvatio. Dakle, namjere su plemenite, ali u provedbi zamisli ima nekoliko nenamjernih grešaka, od kojih je najveća usiljeno nametanje istinoljublja kao jedinog mjerila vrijednosti ljudi, zatim stavljanje naglaska na sječu stabala i veličinu Georga, a ne na istinoljublje i Georga na temelju čega je Gabrijel bukvalno zaključio da će postati slavan ako posiječe mlada stabla. Tako je priznanje štetočinstva proglašeno istinoljubljem. A treće, s problemom se morao suočiti jer se oni ne rješavaju bijegom. I četvrto, na greškama se uči, a on je propustio i to djecu dobro naučiti. Mr. sc. Ivica Stanić, pedagog i defektolog siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Udomiteljstvo LJUBAV KUĆU ČINI DOMOM Davanje prioriteta djeci dobiva sve više pozornosti i postaje obveza sve većeg broja društava širom svijeta. I sami smo svjedoci sve češćih rasprava o zaštiti dječjih interesa, kršenju njihovih prava, izmjenama zakonske regulative na tom području, udomiteljstvu, posvojenju, deinstitucionalizaciji pa sve do savjeta za djelotvornije roditeljstvo i tomu slično. T emeljni uzroci te pojačane aktivnosti leže u povećanju svijesti o dječjim i ljudskim pravima svakog pojedinca, kao i u suvremenim znanstvenim spoznajama i rastu stručnih znanja o razvojnim potrebama djece, isto kao i o posljedicama institucionalne skrbi. Jedan od tri osnovna cilja tekuće reforme sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj jest upravo deinstitucionalizacija. Privrženost je početak priče Da je obiteljsko okružje prirodna sredina za razvoj djeteta i njegovu dobrobit te da je utjecaj obitelji od iznimne važnosti za formiranje osobnosti djeteta, svima nam je već dobro poznato. I Konvencija o pravima djeteta, kao temeljni međunarodni dokument koji pokriva područje zaštite djece, ističe da dijete, kako bi potpuno i skladno razvilo svoju osobnost, treba rasti u krugu obitelji i u ozračju zadovoljstva, ljubavi i razumijevanja. siječanj - veljača 2009. Velikim je dijelom za to zasigurno zaslužna poznata Bowlbyjeva teorija o attachmentu (privrženost, odanost, veza). Intenzivna i trajna emocionalna veza između djeteta i roditelja, odnosno davatelja skrbi, tijekom prvih nekoliko godina života, naziva se privrženost i značajno utječe na sve komponente ljudskog postojanja – um, tijelo, emocije, odnose i vrijednosti. Tu govorimo o učestaloj jedan-na-jedan interakciji između djeteta i jednog do dva, uvijek ista, davatelja skrbi (briga, pažnja, dodir, pogled, fizička blizina te pažljivo odgovaranje na specifične, individualne potrebe djeteta i sl.). Brojne studije pokazuju da djeca koja imaju formiranu privrženost uspijevaju bolje u: izgradnji samosvijesti i samopouzdanja; otporu prema onome što im nije na dobrobit; sposobnosti da upravljaju impulsima i osjećajima; u trajnim prijateljstvima; odnosima s roditeljima, skrbnicima i drugim autoritetima; u prosocijalnim vještinama nošenja s poteškoćama; u pozitivnom i optimističnom pogledu na sebe, obitelj i društvo; u empatiji, suosjećanju i svjesnosti; u ponašanju i postignuću u školi; u stvaranju sigurne veze sa svojom djecom kada odrastu. Djeca s poremećajem privrženosti često su agresivna, ometajuća i antisocijalna, ali osim na planu ponašanja, simptomi tog poremećaja odražavaju se i na sve ostale aspekte funkcioniranja: emocije (bijes, napetost, tuga, beznađe, iritabilnost...), misli (negativna vjerovanja, poremećaji pažnje i učenja...), odnosi (nedostatak povjerenja, manipulativna ponašanja, viktimiziranje drugih, nestabilne veze...), fizički (loša higijena, otpor prema dodirivanju, noćno mokrenje, visoka tolerancija na bol...) te moralni/spiritualni (nedostatak povjerenja, smisla, identifikacija s lošom i tamnom stranom života). Institucija – posljednji izbor U situacijama kada dijete nema uvjete za stabilno i zdravo odrasta23 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST nje u vlastitoj obitelji, odnosno kada određene intervencije za osnaživanje roditeljstva i raspoložive državne mjere koje bi trebale prevenirati izdvajanje djeteta iz biološke obitelji, ne daju zadovoljavajuće rezultate pa su interesi djeteta ozbiljno ugroženi, nužno je dijete izdvojiti i osigurati mu zamjensku skrb. UN-ov Odbor za prava djeteta naglašava da institucionalni smještaj treba biti posljednji izbor, kada nisu moguće druge opcije, što je stav i našeg resornog Ministarstva. Posebno se moramo zabrinuti za djecu mlađu od 3 godine koja provode dulje periode u domovima, jer su najranije godine ključne za razvoj mozga. Naime, briga o bebama u institucijama ne može biti zadovoljavajuća već zbog same prirode njihovog ustrojstva i organizacije (grupni pristup, smjenski rad više osoba koje skrbe, serijsko hranjenje i presvlačenje, dugi boravak u krevetićima, neodgovaranje na individualne potrebe i pozive djeteta). Nažalost, propuštene prilike za razvoj sposobnosti ne mogu se kasnije nadomjestiti, jer se dječji mozak razvija burno u prvim godinama života. Upravo na istraživanju te populacije, u okviru projekta »Daphne«, odnosno na saznanjima o negativnim posljedicama institucionalne skrbi, koje uključuju poremećaj privrženosti, razvojne zaostatke i prepreke razvoju mozga, počiva preporuka Europske komisije i Svjetske zdravstvene organizacije da »niti jedno dijete mlađe od 3 godine ne smije biti smješteno u instituciju za stalni smještaj bez svog roditelja/primarnog skrbnika«. Premalo udomitelja Sada se već sam po sebi nameće zaključak da je udomiteljska obitelj prirodnije okruženje za dijete i poželjniji oblik smještaja djeteta koje ne odrasta u vlastitoj obitelji (ako posvojenje nije moguće). Unatoč tome, još uvijek živimo u procijepu i nemogućnosti da udovoljimo naj24 boljem interesu svakog djeteta. Naime, udomiteljstvo u Hrvatskoj nije ravnomjerno rasprostranjeno, a na našem je području nedovoljno razvijeno. U Primorsko-goranskoj županiji danas imamo čak tri doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a tek tridesetak udomiteljskih obitelji za djecu te određen broj djece koja su morala biti zbrinuta izvan naše regije. O tzv. matchingu, odnosno dobrom spoju određene udomiteljske obitelji, s obzirom na niz njenih značajki, s karakteristikama i potrebama određenog djeteta, a što bi osiguralo lakšu i bržu adaptaciju i uspješan dalji zajednički život, jednostavno je nemoguće i prerano govoriti u takvim okolnostima. Ipak, samo osiguranje dovoljnog broja udomiteljskih obitelji nije rješenje ni za koga, već je imperativ kvalitetno i odgovorno udomiteljstvo. Jedino ona udomiteljska obitelj koja je pažljivo odabrana, educirana, podržavana, praćena i pravilno vrednovana (prepoznata) u društvu, može trajati i biti od najboljeg interesa za dijete, pa tako i za zajednicu. Čini se da nas ovdje sve zajedno još uvijek čeka velik zadatak da osvijestimo stanje i potrebe u našoj lokalnoj sredini, kao i vlastite resurse i potencijale kojima bismo možda mogli pridonijeti boljoj sadašnjosti i budućnosti. Treba napomenuti da će za određen broj djece uvijek biti potrebna i institucionalna skrb, npr. kod većeg broja braće i sestara koji se ne žele odvajati, kod starije djece koja se bliže samostalnosti i najčešće ne žele biti udomljena, kod djece s iskustvom višebrojnih selidbi i premještaja ili možda djece kojoj je neophodna specijalizirana pomoć različitih stručnjaka. Obogaćivanje obitelji Udomiteljstvo nije samo alternativa institucionalnom smještaju, već često i dopuna roditeljskoj skrbi. Osim tog izazova, dolazak djeteta u obitelj mijenja cjelokupnu dinamiku obitelji, koja dalje prolazi kroz razli- čite faze koje često od ukućana traže velik angažman, strpljenje, odricanje, prihvaćanje, ljubav i još puno toga o čemu bi oni sami najbolje mogli govoriti. Ogromna je važnost, utjecaj i odgovornost udomitelja i njegove obitelji. A što im sve to skupa znači, što ih motivira? Niz svakodnevnih sitnica koje govore u prilog djetetovog napretka i zdravog odrastanja! Zagrljaj. Obogaćivanje obitelji. »Pomlađivanje« svoga osobnog života kroz odgoj te djece, kažu. Kroz udomiteljstvo razvijaju ljubav prema sebi i samoaktualizaciju te njeguju osjećaj vlastite vrijednosti i smisla života. Velika je razlika posjetiti dijete u dječjem domu i ono koje živi kod udomitelja. Ponekad ih djeca zovu »mama i tata«, ponekad »stric i teta« ili jednostavno imenom, ovisno o potrebama djeteta i okolnostima ili čak o trenutnoj situaciji. Često se djeca hvale da imaju i dvije mame ili dva oca, ali to možda i nije toliko važno koliko druge sitnice koje život znače: djevojčica sa zdjelicama i kuhačom trči po kući za majkom, imitirajući je u pravljenju kolača. Dječak u automobilu sjedi u krilu udomitelja, na vozačevom sjedištu, držeći volan i glumeći vožnju automobila po dvorištu. Puše svjećice na torti okružen prijateljima, braćom, užom i širom rodbinom. Vere se po smokvi s malim susjedom. Radost i slavlje nastaju u kući kad se prvi put vozi bicikl bez pomoćnih kotača, ili kod prvog uspješnog izgovaranja slova »R«. Praznici kod »bake« na selu ili u drugom gradu, odlazak u kino s nekim od stričeva čiji je mezimac, kampiranje ljeti ili skijanje zimi, roštilj u vrtu iza kuće s društvom, dugo pričanje priče za laku noć, spavanje u krevetu udomitelja kad grmi i sijeva itd., itd... Nisu li to sve stvari koje potkrepljuju naslov? Rekla bih da, unatoč nesebičnom trudu, ljubavi prema djeci, znanju i iskustvu i onih najtoplijih i najdražih odgajatelja i drugih stručnjaka u dječjim domovima, iskustvo odrastanja u obiteljskom okruženju ne može se ničim zamijeniti. Rajka Papić, dipl. soc. radnica siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Odnosi između spolova ALKEMIJA LJUBAVI P o nekima, tu je presudna uloga dopamina, hormona euforije i genetski uvjetovanog psihofizičkog stanja. Po drugima, zaljubljenost je stvar evolucijskog imperativa pa bi se zaljubljivanje svelo na komunikaciju feromonima. Ljubav je sklop više faktora, među kojima posebnu ulogu imaju i ljudski osjećaji povezani s bliskošću i seksualnom privlačnošću. Klasična podjela ljubavi Klasičari su ljubav dijelili na: 1. eros – ljubav koja označava čežnju za nekim, a okrenuta je svijetu percepcije 2. philija – prijateljska ljubav koja označava želju da pomognemo drugima 3. agape – milosrdna ljubav koja označava potpunu posvećenost dobru drugih, i po cijenu vlastitog života. Je li ljubav uzvišeno stanje duha ili prosta biokemija opstanka, pitanje je na koje sva znanost svijeta još nije dala odgovor, mada svako srce ima svoju istinu. Ljubav motivira i uzdiže, ključna je i s aspekta produženja vrste, sadrži u osnovi pojavu ovisnosti. Prva komponenta ljubavi je bliskost, a označava prijateljstvo, sviđanje i poštivanje, stvaranje međusobnog povjerenja i poštivanja; slijedi strast, koja je najintenzivnija na početku, dok s vremenom slabi, a označava tjelesnu i seksualnu privlačnost. Istraživači su razvili teoriju o pet stilova ljubavi: 1. strastvena ljubav – bazirana na fizičkom izgledu 2. ljubav shvaćena kao igra 3. nježna ljubav koja se razvija na sličnostima 4. visoko emocionalna ljubav – najčešće poistovjećena s romantikom 5. pragmatična ljubav. Neosporna je činjenica da fizički izgled igra značajnu ulogu u odabiru partnera. Po nekim psiholozima, biramo partnere fizički slične roditelju suprotnog spola, a po drugima siječanj - veljača 2009. Mladi ljudi vjeruju kako je ljubav nešto uzvišeno, a učenjaci tvrde da je samo riječ o složenoj biokemiji, o vještoj igri hormona, koja čovjekovo psihofizičko stanje na određeno vrijeme podiže na viši »nivo pripravnosti«. partnere fizički slične sebi. Kod zaljubljenih je uočen višak serotonina, što odgovara osobama koje boluju od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Znanstvenici vjeruju da to objašnjava početnu opsjednutost partnerom. Hormon vazopresin zaslužan je za stvaranje dugotrajne i monogamne veze. Dopamin i norepinefrin mogu kod nekih ljudi stvarati osjećaj ovisnosti, pa oni idu iz veze u vezu, jer im tijelo postaje sve tolerantnije na te kemikalije i potrebna im je sve veća doza ne bi li uspjeli postići taj osjećaj. Serotonin daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti. Manjak izaziva depresiju, a višak euforiju. Kod seksa, tijelo emitira hormon oksitocin, koji stvara osjećaj povezanosti. Što se više oksitocina luči, to povezanost postaje veća. Posljednjih godina naglašava se uloga feromona, karakterističnih tragova mirisa pronađenih u urinu i znoju, po kojima se jedinke prepoznaju. Leptiri u trbuhu Najpoznatiji simptomi zaljubljenosti jesu: lupanje srca, »leptirići« u trbuhu, znojenje dlanova i rumenilo obraza. Te reakcije pripisuju se prije svega dopaminu i norepinefrinu, koji u međusobnim kombinacijama uzrokuju osjećaj sreće, energije, elana, gubitka apetita, čežnje i dekoncentracije. Poznato je da određene tvari pospješuju osjećaj zaljubljenosti. Najprirodniji stimulansi jesu: 1. šparoga – vitamin E u toj biljci stimulira hormone povezane sa seksom 2. ljute papričice – oslobađaju endorfin 3. čokolada – pospješuje lučenje feniletamina koji se prirodno emitira tijekom zaljubljenosti 25 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST 4. plodovi mora – bogati su cinkom, koji potiče stvaranje testosterona, zaslužnog za podizanje libida. Prirodni afrodizijaci Ljudi pokušavaju na različite načine podići svoj seksualni život na viši nivo. U tome im mogu pomoći prirodni afrodizijaci, kojih ima gotovo svuda oko nas. Kava-kava Ona potječe s polinezijskih otoka. Koristi se u duhovnim ritualima. Um i tijelo dovodi u stanje euforičnog zadovoljstva, što se prenosi i na spolni nagon. Sadrži fitoestrogene, koji snažno utječu na povećanje seksualne želje, posebno kod žena. Hren Afrodizijačko djelovanje sušija, tradicionalnog japanskog jela, potječe od hrena, koji se kao glavni začin dodaje sirovoj ribi. Celer Sadrži androsteron, muški hormon, koji seksualno uzbuđuje žene, a pojačano djelovanje na libido postiže u kombinaciji s mrkvom, komoračem i lukom. Čili i kari Ti »vreli začini« povećavaju potenciju, ljubavni žar i zanos. Treba ih koristiti kao dodatak hrani, ali prije ljubavnog čina. Plodovi mora Plodovi mora (posebno školjke) povećavaju seksualnu želju i donose produžen ljubavni užitak. Izuzetno su zdravi i preporučuje se njihova stalna upotreba. Kavijar Riblja ikra sadrži veliku količinu fosfora koji direktno stimulira nervne završetke. 26 Vanilija Zbog slatkastog mirisa i arome, u mozgu stvara osjećaj euforije, otklanja seksualnu pasivnost i jača centralni nervni sustav; podjednako stimulira muškarce i žene. Pačuli Svojim mirisom pobuđuje i podiže nivo seksualne energije. Učinkovit je začin seksualnom životu. Banana Izuzetno je hranjiva, sadrži bromelain, enzim koji povećava libido kod muškaraca. Najbolje rezultate daje u kombinaciji s prirodnim šlagom od vanilije. Ginko Njegovi plodovi pojačavaju cirkulaciju, čime se povećava seksualna želja i potencija. Začini Začini (bosiljak, kardamon, klinčić, papar i đumbir) snažni su seksualni stimulatori. Sami i u međusobnim kombinacijama podižu ljubavni žar, želju i snagu. Seks u klimakteriju Gubitkom mjesečnog ciklusa znatan broj žena osjeća se manje vrijednima. Ako je taj period praćen valunzima i raznim psihičkim problemima (depresija, anksioznost, razdražljivost, gubitak koncentracije i libida), mnoge se povlače i ponašaju kao da je seksualni život poslije 50. godine »bespotreban, suvišan i nenormalan«. Žene bi trebale i poslije gubitka menstruacije uživati u seksualnim odnosima. Klimakterij je period koji kod žene počinje oko 45. godine, završava se oko 65. godine i dijeli se na nekoliko faza. Poslije menopauze, jajnici ne prestaju u potpunosti proizvoditi hormone, ali nedostatak estrogena uvjetuje atrofiju svih genitalnih organa. Vagina zbog toga postaje uža, glatkih zidova, suha i nastupa preosjetljivost na povrede i infekcije pa često dolazi do dispareunije, tj. seksualni odnosi postaju bolni ili čak nemogući zbog suhe vagine. Estrogen se može nadoknaditi oralno ili specijalnim flasterom i na taj način se ublažava atrofiranje vulve i vagine, suhoća i glatkoća zidova i time se otklanjaju fizičke barijere koje otežavaju seksualni odnos. Žene trebaju biti dobro informirane i nemati predrasuda prema terapiji nadoknade hormona u klimakteriju, kao ni prema seksualnim odnosima u godinama koje slijede poslije gubitka menstruacije. Trebaju osluškivati tijelo, pratiti svoje želje i želje partnera i u svemu se s njim dogovarati kao kad su imale mjesečni ciklus. Iznenađenje čini čuda Za parove koji su dugo u braku problem je da vođenje ljubavi ne postane rutina. Psiholozi predlažu da barem jedan od partnera priredi neko iznenađenje, čime se postižu uvjeti da ljubavna igra izađe iz ustaljenih klišea. – Netko od partnera (bolje da to učini muškarac) trebao bi pripremiti večeru i servirati je na neuobičajen način, npr. na podu dnevne sobe, prigušiti svjetlo i upaliti mirisave svijeće, a poslije toga bi ono što slijedi trebalo biti mnogo uzbudljivije. – Iznenadite partnericu ili partnera odmorom za dvoje u obližnjem odmaralištu. Izaberite mjesto gdje postoji bazen, sauna ili masaža. – U slučaju da nemate previše novca, pripremite partnerici ili partneru toplu kupku s mirisavom soli i upalite svijeće. Takva kupka potiče intimnost i ruši barijere. – Predložite partneru ili partnerici da prošećete, pa svratite u restoran u koji ste kao mladi svraćali, ili u neki sličan, popijte piće-dva, uz priču o romantičnoj fazi veze ili o periodu dok ste oboje bili mladi. Ne pretjerujte u detaljima jer, umjesto uzbudljivih intimnosti, po povratku kući možete završiti u suzama zbog žaljenja za vremenima koja su neumitno prošla. Petar Radaković, dr. med. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Afrodizijaci Od vrapca do čokolade A ko smo zdravi, sretni i zadovoljni, imat ćemo i jači spolni nagon. Za potpun doživljaj ljubavi važni su svi naši osjeti: vid, sluh, miris, okus i opip. Međutim, najvažniji seksualni organ je mozak! Liječnici, seksolozi i psiholozi tvrde da afrodizijaci ne djeluju ako osoba nije i psihički zdrava. Velik dio stručnjaka smatra da su priče o afrodizijačkom djelovanju običan placebo učinak. Drugi pak smatraju da afrodizijaci imaju svoju ulogu. Proučite, probajte i prosudite sami! Od svih afrodizijaka, posebno mjesto zauzima čokolada U današnje doba, afrodizijakom se smatra svaka tvar ili namirnica koja potiče spolnu želju Afrodizijaci su dobili ime po Afroditi, grčkoj božici ljepote i ljubavi. Prema legendi, ona je smatrala vrapce vrhunskom delikatesom i afrodizijakom te su tako i Europljani, prema vjerovanju starih Grka, izrazito cijenili vrapce i konzumirali njihov mozak kao afrodizijak. U Europi su sve do 18. stoljeća prokušavani recepti rimskog liječnika Galena koji je u svojim napisima tvrdio da hrana sa svojstvima afrodizijaka mora biti »topla i vlažna« te »vjetrovita« (hrana koja uzrokuje nadutost). U njegovim receptima važnu su ulogu imali začini, posebice feferoni i ljute paprike, mrkva, šparoge, anis, gorušica i grašak. U današnje doba, afrodizijakom se smatra svaka tvar ili namirnica koja potiče spolnu želju. Iako Food and Drug Administration, krovna organizacija koja procjenjuje svojstva hrane i lijekova, nikada nije dodijelila službenu potvrdu za afrodizijačko djelovanje pojedine namirnice ili dodatka prehrani, velik dio populacije još je traži. Od hrane, afrodizijakom se smatraju čokolada, kamenice, feferoni i ostala ljuta hrana, tartufi, šparoge, hrana bogata aminokiselinom argininom (goveđa jetra, sjemenke bundeve i sezama, čokolada, bademi), od pića vino, od bilja ginseng, ginkgo biloba, johimbin, od začina korijandar, bosiljak, anis, vanilija, cimet i đumbir. Španjolska mušica (Cantharis vesicatoria ili Lytta vesicatoria) najlegendarniji je od svih ljubavnih pripravaka. Pripravak se dobiva postupkom ekstrakcije sušene bube, a vjeruje se da aktivna tvar, kantaridin, potiče širenje krvnih žila i dotok krvi u urogenitalni trakt. Od svih afrodizijaka, posebno mjesto zauzima čokolada, kao najkonzumiraniji od nabrojenih proizvoda. Mr. sc. Sanja Musić Milanović, dr. med. siječanj - veljača 2009. 27 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Brusnica P Male crvene bobice roizvođači u Francuskoj sada smiju navoditi tu tvrdnju na svojim napitcima ili dodacima prehrani te je koristiti u reklamne svrhe, tako da se očekuje porast potrošnje proizvoda od brusnice. Već je 1920. godine primijećen pozitivan učinak brusnice na sprečavanje razvoja mokraćnih infekcija i od tada je prevencija mokraćnih infekcija postala najistraživanije i najpoznatije svojstvo brusnice, što je i potvrđeno priznanjem francuske Agencije za zdravstvenu sigurnost prehrambenih proizvoda. Brusnica se ubraja u skupinu bobičastog voća. Uspijeva na pješčanim, suhim i tresetnim terenima gorskih područja, većinom crnogoričnih šuma, u hladnijim područjima Sjeverne Amerike (veće bobice) i Sjevernoj Europi (manje bobice), kao nizak zimzeleni grm koji cvate od svibnja do srpnja. Plod čine crvene kiselkaste bobice trpkog okusa, koje se beru u jesen, od kraja kolovoza do listopada. Brusnica je zdravo, niskokalorično voće koje u 100 grama oslobađa energiju od samo 15 kilokalorija, a obiluje vitaminima skupine B i vitaminom C te mineralima kalijem, kalcijem, magnezijem, željezom, bakrom, manganom i fluorom. Osim toga, u sastavu brusnice, sa zdravstvenog aspekta, neobična je važnost visokog udjela proantocijanida i antioksidansa bioflavonida i polifenola, koji je viši u usporedbi s ostalim voćem. Zahvaljujući takvom sastavu, brusnica ima znanstveno dokazanu ulogu u prevenciji infekcija mokraćnog sustava, zaštiti srca i krvožilja sprečavanjem oksidacije LDL kolesterola, u sprečavanju čira na želucu uzrokovanog Helicobacter pylori. Uza sve navedeno, djeluje 28 Nema dugo da je francuska »Agence française de securite sanitaire des aliments« potvrdila da sok od sjevernoameričke brusnice (Vaccinium macrocarpon) pomaže u smanjenju prianjanja određenih Escherichia coli bakterija za stijenke mokraćovoda. kao prirodni probiotik, sprečavajući rast loših i potičući rast dobrih bakterija, a istražuje se njezin antikancerogeni učinak, kao i uloga u prevenciji karijesa. Rezultati najnovijih istraživanja istraživača Sveučilišta u Massachusettsu, za sada provedenih samo u laboratorijskim uvjetima na miševima, sugeriraju da ekstrakt brusnice može smanjiti smrt moždanih stanica nakon moždanog udara i pomoći u oporavku od moždanog udara, posebice u ranom stadiju, u kojemu se javlja najviše oštećenja. Kako brusnice štite od infekcije urinarnog trakta Mokraćna infekcija označava prisutnost bakterija i drugih mikroorga- nizama u mokraćnom sustavu. Najčešći su uzročnik infekcije Escherichia coli (80%), Pseudomonas (10%), Proteus (10%) i ostali. Klinički se razlikuje infekcija gornjeg (bubrezi i ureteri) i donjeg dijela urotrakta (mjehur i uretra). Bolesnici s upalom gornjeg dijela urotrakta imaju simptome i znakove pijelonefritisa (upale bubrega), dok kod infekcija donjeg dijela urotrakta dominiraju simptomi cistitisa (upale mokraćnog mjehura). Najčešći su simptomi često i bolno mokrenje te krv u urinu. Takvo stanje liječi se antibioticima, ali s recidivom (ponovnim javljanjem) u 25% slučajeva. Zbog činjenice da je sve veći broj različitih sojeva E. coli otporan na antibiotike, znanstvenici traže alternativna rješenja u prevenciji i liječenju uroinfekcija tom bakterijom koja pogađa sve više ljudi, tako da danas svaka četvrta žena ima uroinfekciju uzrokovanu E. coli. Istraživanja su pokazala da svakodnevna konzumacija prirodnog, nezaslađenog soka od brusnice, ili brusnica u obliku kapsula ili tableta, smanjuje mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Pokazalo se da 300 ml soka od brusnice dnevno smanjuje vraćanje uroinfekta za 80%. Sok brusnice počinje djelovati dva sata nakon unosa, a učinak traje deset sati pa se preporučuje uzimati ga ujutro i navečer, ali samo kao preventivno sredstvo, a ne kao lijek kod uroinfekcije. Brusnica zakiseljuje urin, čemu se još donedavno pripisivala njezina zaštitna uloga od razvoja uroinfekcija. Međutim, novija istraživanja pokazala su da je ključ u antiadhezijskom utjecaju, dok svojstvo brusnice da zakiseli urin ublažuje miris urina i može smanjiti pojavu nekih vrsta bubrežnih kamenaca (kiseli medij smanjuje kalcij u urinu). Kako je brusnica učinkovita i kod otežanog pražnjenja mjehura, preporučuje se i muškarcima s povećanom prostatom. Mr. sc. Sanja Musić Milanović, dr. med. siječanj - veljača 2009. NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Ljekovito povrće Sveta biljka – peršin P eršin je podrijetlom iz mediteranskih zemalja, odakle se proširio u sve zemlje južne Europe. Prirodoslovci su utvrdili da je pradomovina peršina – Sardinija. U mnogim zemljama juga Europe peršin raste kao divlja ili poludivlja biljka, za što su zaslužne ptice koje raznose njegovo sjeme. Stari Grci poznavali su peršin, ali ga nisu rabili za jelo. Držali su ga svetom biljkom. Od peršina su pravili vijence koje su nosili na svečanim gozbama. Njime su, također, ovjenčavali svoje heroje i kitili pobjednike Istmijskih igara. Peršin se nosio na grobove – za pokoj i slavu umrlih. Međutim, stari Rimljani peršin su jeli. Gladijatori su prije borbi jeli peršin – vjerujući da im daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavijima. Do kraja srednjeg vijeka peršin je bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama. Danas je peršin nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja. Mineralna i vitaminska bomba Kod peršina je jednako koristan i korijen i list. U peršinu ima najviše kalija te kalcija, fosfora, željeza, magnezija, mangana, bakra i drugih mikroelemenata važnih za ljudski organizam. Peršin je izrazit diuretik pa pospješuje mokrenje. Pogodan je za liječenje anemije jer je bogat željezom (8,1 miligrama posto). Koliko je peršin važan izvor vitamina C, najbolje pokazuje njegova usporedba s limunom. Naime, u limunu ima 65 miligrama posto vitamina C, a u peršinovom lišću čak 166 miligrama posto. Pojedine vrste peršina u lišću mogu imati i do 323 miligrama posto vitamina C! Ipak, valja reći, peršinov korijen ima četiri puta manje vitamina C nego list. Osim vitamina C, u peršinovom listu ima i karotena (provitamina A) te vitamina B1, B2 i B6. Peršin za zdravlje Poznato je da su još stari Egipćani koristili divlji peršin kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih putova. Također je znano da peršin pomaže kod upale prostate, pri otežanom mokrenju te u slučajevima naticanja nogu, reumatizma, gihta i debljine. Fitoterapeuti pripominju da se peršin ne smije koristiti ako postoji upala bubrega. To se naročito odnosi na peršinovo sjeme koje djeluje znatno jače od korijena i lista. Peršin povoljno utječe na rad jetara pa se preporučuje kod žutice i drugih oboljenja jetara. Koristan je i u prehrani dijabetičara. Njegovu ljekovitost mogu osjetiti žene koje imaju problema s bolnom ili neredovitom menstruacijom. Dosiječanj - veljača 2009. jiljama se ne preporučuje uzimanje peršina u vrijeme dojenja jer on može smanjiti, a ponekad i potpuno zaustaviti izlučivanje mlijeka. Protiv celulita Šest šaka narezanog peršinova lista kuhajte dvije minute u dvije litre vode. Zatim procijedite i kad je čaj mlak, njime (15 do 30 minuta) masirajte dijelove tijela s celulitom. Celulitna mjesta masirajte (najbolje navečer, prije spavanja) pamučnom krpom namočenom u peršinov odvar, a zatim krpu namočenu u peršinov čaj ostavite da stoji preko noći na masiranom mjestu. Mokru krpu prekrijte plastičnom folijom i zamotajte suhom pamučnom krpom. Uklonite bore Dva dekagrama isjeckanog peršinova lista stavite u dva decilitra hladne vode i poslije 24 sata procijedite. Natopite vatu dobivenom tekućinom i lagano premažite dio oko očiju, usta i vrat. Ostavite da se osuši, bez brisanja. Tretman ponovite nekoliko puta u vremenu od pola sata. Što ranije započnete ublažavati bore peršinovom vodom, učinak će biti bolji. Kod zapuštenih bora neće vam pomoći ni kilogrami peršina ni litre tekućine u kojoj se on močio. Čaj od peršinova lista Pet dekagrama svježeg peršinova lista prelijte jednom litrom proključale vode. Poklopite i ostavite da odstoji 10 minuta. Pijte 3 – 4 šalice (po 2,5 decilitra) tijekom dana. Čaj od peršinova lista pomaže kod groznice, poboljšava izlučivanje mokraće i regulira menstruacijski ciklus. Peršin – za pjevače i pjevačice U dva decilitra vode kuhajte dvije minute jednu jušnu žlicu iscjeckana peršinova lista. Procijedite kad je čaj mlak i dodajte malo limunova soka i čajnu žlicu meda. Taj se čaj preporučuje pjevačima i pjevačicama, govornicima i prosvjetnim djelatnicima jer poboljšava glas (djelujući na glasnice). Navedeni čaj pije se u gutljajima, sat vremena prije nastupa. Za natečene kapke Dva dekagrama sitno narezana peršinova lista prelijte jednim decilitrom proključale vode, poklopite i nakon 15 minuta procijedite. Ujutro i navečer stavljajte obloge (pamučnu krpu namočenu u čaj) od tog peršinova odvara pa ćete postići iznenađujuće rezultate kod natečenih očnih kapaka. Borislav Ostojić 29 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Iz mora na stol Zdrava prehrana Damir Tonc Raža kuhana – Raža, maslinovo ulje, limunov sok, kapula, peršin, sol, papar. U padelu uliti maslinovo ulje i poslagati komade raže. Nabaciti kapulu krupnije narezanu na listiće, krupnije sjeckani peršin, posoliti, popapriti i poškropiti s dosta limunovog soka. KUHATI POKLOPLJENO, U VLASTITOJ PARI, BEZ VODE! Ugor u pećnici, s porilukom i crnim maslinama Na dno nauljene posude za pećnicu posložite sloj poriluka narezanog na tanke kolutiće. Pospite sjeckanim češnjakom i peršinom. Dodajte 20-ak crnih maslina bez koštica, zalijte s 2 dl bijelog vina. Na to položite jedan veći komad ugora, posolite i popap rite, ili par manjih. Pospite sve krušnim mrvicama i pecite u pećnici oko jedan sat. OVO JE PUNO BOLJE S JEGULJAMA, A U NEKIM KRAJEVIMA MEDITERANA TO JE RUČAK ZA BADNJAK, KOJI ZASLUŽUJE DA SE SKUHA i PAMTI. ALI, TKO ĆE DATI JEGULJE?! Brasirani ugor Nauljiti maslinovim uljem dno ovalne posude koja može stati u pećnicu. Dodati par žlica sitno sjeckane kapule i mrkve. Na jačoj vatri dobro zagrijati i propirjati, pa na to položiti jedan komad većeg ugora (1-1,5 kg), najbolje od prednjeg dijela, prema glavi, s manje kosti. Posoliti, popapriti, dodati par grančica divljeg koromača, naribati malo muškatnog oraščića i po volji ubaciti desetakak malih friških kapulica. Zaliti sve s 2 dl bijelog vina. Kada vino zavrije, prebaciti posudu u srednje zagrijanu pećnicu i pustiti 40-50 minuta, dok ugor postane sočno mekan. Često, tijekom pečenja, polijevati sokom od pečenja. Prije posluživanja posuti sitno sjeckanim peršinom. 30 Marinada od landovine – 2 kg miješane landovine (raža, pas, mačka, golub) – 1 dl maslinovog ulja + 2 dl sjem. ulja – 3 kapule + 4 češnja češnjaka – 2 dl bijelog vina + 2 dl octa – 3 lista lovora, 4 manje grančice ružmarina, papar u zrnu – 4 klinčića, 1 limun, sol. Ribu očistiti, narezati na komade, posoliti, pobrašniti i ispržiti u mješavini ulja. Friganu ribu staviti u posebnu padelu. U isto ulje ubaciti kapulu narezanu na listiće, pa kada zastakli, dodati češnjak, krupnije narezan, podliti vinom i octom, dodati lovor, ružmarin, klinčiće, papar u zrnu i sol. Kuhati to 5 minuta i time odmah preliti isprženu ribu. Preko ribe poslagati fetice od limuna i sve skupa lagano prokuhati još 2-3 minute. Kad se marinada potpuno ohladi, poklopiti padelu. Tako pripremljena marinada može trajati na hladnom mjestu 15 dana (bez hladnjaka). Odresci grdobine u bijelom vinu (za 6 osoba) – 1,5 kg repa od grdobine, narezano na odreske (fete) – 3 žumanca tvrdo kuhana – 40 g maslaca, 40 g brašna – kapula, peršin, peperoncini, papar u zrnu, sol, 1 limun – 0,5 l bijelog vina. Odreske grdobine posoliti, popapriti pa složiti u široku padelu, prethodno namazanu maslacem. Posuti nasjeckanom kapulom i peršinom, dodati papar u zrnu i jedan zdrobljeni peperoncino. Zaliti sve vinom i kuhati poklopljeno 15 minuta. Ne otvarati poklopac, samo povremeno protresti, da se riba ne ulovi. Ribu izvaditi i složiti na pladanj za posluživanje. Na malo maslaca lagano zažutiti brašno, pa ga dodati umaku od kuhanja grdobine i sve dobro prokuhati da zgusne. Dodati tvrdo kuhana žumanca i sok 1 limuna. Sve dobro propasirati, začiniti po ukusu i takav umak preliti preko odrezaka ribe. Umak bi trebao biti srednje gustoće i zlatnožute boje. siječanj - veljača 2009. Grdobina s krumpirom Odreske grdobine posoliti, pobrašniti i ispržiti na vrućem maslinovom ulju, ali ne potpuno, nego »napola«. Izvaditi ih i odložiti. Na istom ulju propirjati sitno sjeckanu kapulu i pomidor. Poslije par minuta dodati krumpir narezan na fete i sve preliti vodom da prekrije krumpir. Kada je krumpir napola skuhan, posolite, popaprite i vratite u padelu ispržene odreske. Nastavite kuhati na laganoj vatri dok krumpir bude kuhan. Količine sastojaka odredite sami. Ne možete pogriješiti! Grdobina u kalupu Grdobina s posebnom salsom – umakom Iskoristite veliku sličnost strukture mesa iz repa grdobine s mesom jastoga i hlapa. Narežite rep grdobine na odreske i posolite. Složite ih na nauljeni pleh i pecite u pećnici 20 minuta (malo manje ili malo više – ovisno o debljini odrezaka). Ohladite meso i narežite na komade koji bi trebali izgledati kao komadi repa jastoga. Poslužite prekriveno salsom, koju napravite kako slijedi: Tri do četiri slatke crvene paprike ogulite, očistite i narežite. Tucite ih i gnječite, dodajući postepeno tri tvrdo kuhana žumanca, maslinovo ulje i sok od 1 ½ limuna. Salsa ne bi trebala biti pregusta. Dobro je poslužiti s mješavinom zelene salate i rige! – 0,75 – 1 kg repa grdobine, narezano na deblje fete – odreske – 1 kg zrelih pomidora, maslinovo ulje, 3-4 jaja,maslac, sol. Kuhajte ribu 20-30 minuta u osoljenoj vodi, na laganoj vatri. U međuvremenu ogulite pomidore, odstranite sjemenke i pirjajte ih na maslinovom ulju dok se ne pretvore u gusti pire. Ribu narežite na manje komadiće – medaljone i umiješajte ih u pomidor. Dodajte jaja i dobro promiješajte. Dobivenu smjesu istresite u kalup premazan maslacem i pecite pokriveno aluminijskom folijom u pećnici na 200ºC – oko jedan sat. Istresite iz kalupa na pladanj i pustite da se, prije posluživanja, potpuno ohladi. ZA TAKO PRIPREMLJENO MESO GRDOBINE MNOGI ĆE POMISLITI DA JE MESO JASTOGA!!! Brudet od grdobine – 1,5 kg grdobine – 1 veća kapula, 2 češnja češnjaka, 2-3 pomidora, peršin – 1 žličica koncentrata od pomidora, sol, papar – 1 dl maslinova ulja i malo octa. Grdobinu očistite, ogulite, odrežite rep, peraje i gubicu, a ostalo narežite na veće komade. U padeli zapržite na ulju sitno nasjeckanu kapulu, češnjak i peršin i dodajte pasirani pomidor i koncentrat (rastopljen u malo vode). Pustite da sve kratko propirja, potom ubacite komade ribe i pustite da malo »usuho« dobije boju, a zatim zalijte vodom da prekrije ribu. Posolite, popaprite i kuhajte jedan sat na laganoj vatri. Povremeno protresite padelu. Po svom ukusu dodajte i malo octa. Prehlađeni ste? Imate gripu? Mirujte, liječite se ali NE antibioticima! NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Minerali u prehrani NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Ako se na istom tlu uzgaja ista kultura, tlo sadrži sve manje određenih vrsta minerala ovisno o samoj kulturi, pa tako i hrana uzgajana na istome tlu sadrži sve manje određenih minerala. To naglašavamo prvenstveno zato što se danas u poljodjelskoj proizvodnji koristi monokultura, uz vrlo obilnu primjenu umjetnih gnojiva, a ona uglavnom sadrže samo 3 elementa (dušik, fosfor i kalij) i biljka nesmetano raste na tlu koje se gnoji samo tim elementima. Ljudskom pak organizmu u odnosu na biljke treba znatno više nutrijenata (oko četrdesetak). Zato je vrlo važno paziti otkuda potječe hrana koju kupujemo, tj. da li je ona uzgojena na poljima koja se gnoje starinskim načinom (izmjena kultura i primjena gnojiva organskog podrijetla) ili isključivo umjetnim gnojivima. ESENCIJALNI MAKROMINERALI Kalcij Životne potrebe Mnogi su minerali esencijalne tvari za organizam i moraju se trajno unositi izvana. U prehrani je nužno voditi računa o uravnoteženom unosu minerala u organizam, kako bi se spriječile moguće bolesti. M inerali su mikronutrijenti anorganskog ili anorgansko-organskog podrijetla i neizostavni su dio naše prehrane. Oni su neobično važni za ljudski organizam jer ih tijelo ne može samo stvoriti i koristiti prema svojim potrebama. Oni su esencijalne tvari. Tu spadaju: kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij, klor, željezo, cink, jod, selen, bakar, mangan, fluor, krom, kobalt, molibden, nikal, silicij. Minerali imaju i gradivnu ulogu, npr. kosti, zubi itd., gdje naročito sudjeluju kalcij, magnezij i fosfor. Osim te uloge, minerali sudjeluju u kontroli ravnoteže tekućina u tkivima, mišićnoj kontrakciji, funkcioniranju živaca, izlučivanju enzima, kao i stvaranju krvnih zrnaca. Minerale dijelimo na makrominerale i mikrominerale. U esencijalne makrominerale ubrajamo: kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij, klor. U esencijalne mikrominerale ubrajamo: željezo, cink, jod, selen, bakar, mangan, fluor, krom, kobalt, molibden, nikal, silicij. 1 Kalcij je esencijalni makromineral, najzastupljeniji u ljudskom organizmu. On predstavlja čak 1,5 do 2% ukupne tjelesne mase, od čega je više od 99% koncentrirano u kostima i zubima, a ostatak je dio izvanstaničnog kalcija u krvi, limfi i drugim tjelesnim tekućinama. Taj se kalcij u tjelesnim tekućinama mijenja 20-30 puta dnevno, dok se kalcij u kostima zamjenjuje svakih nekoliko godina. Unutarstanični kalcij djeluje kao prenosilac poruka, koji omogućuje stanicama odgovarajući odgovor na hormone i neurotransmitere. Pokretanje kalcija iz unutarstaničnih tvorevina (mitohondriji, endoplazmatski retikulum) u citosol izaziva kontrakciju, sekreciju i diferencijaciju stanice, kao i pokrete same stanice. Kalcij ima vrlo važnu ulogu u djelovanju enzima (zgrušavanje krvi), prijenosu impulsa, mišićnoj kontrakciji, regulaciji srčanih otkucaja, kao i u mnogim drugim fiziološkim funkcijama. Za održavanje neophodne količine kalcija u organizmu (homeostaze) zbog varijabilne prehrane i različitih potreba u različitim životnim dobima i stanjima brinu se hormoni. Paratiroidni hormon, kalcitonin i vitamin D zajednički kontroliraju apsorpciju kalcija iz crijeva, reapsorpciju u bubrezima, kao i metabolizam kostiju. Apsorpcija kalcija Apsorpcija kalcija odvija se u crijevima na tri načina. Jedan je aktivni transport, koji se uglavnom odvija u dvanaesniku i proksimalnom jejunumu, a koji je reguliran vitaminom D uz uključenje kalbindina (proteina koji veže kalcij). Kako hrana tu najduže stoji, tu se apsorbira najveća količina kalcija. 2 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Drugi je način apsorpcije kalcija pasivni put u tankom crijevu. On je ovisan o količini i bioraspoloživosti kalcija u hrani. Kalcij može biti apsorbiran i u debelom crijevu. Oko 4% kalcija iz hrane apsorbira se tim putem, a veći je kod osoba koje zbog bilo kojeg razloga imaju smanjenu apsorpciju u tankom crijevu. Također, debelo crijevo ima važnu ulogu u apsorpciji kalcija u stanjima njegovog nedovoljnog unosa hranom jer je poznato da crijevne bakterije mogu razgraditi inače netopive spojeve kalcija s uronskom kiselinom i biljnim vlaknima ako je hrana bogata biljnim vlaknima. prehrani (neuravnotežena prehrana) bitni su elementi rizika za nastanak osteoporoze. Također, premalo ili previše magnezija te fosfora u prehrani remeti apsorpciju kalcija. Uzimanje kalcija sa željezom remeti apsorpciju oba minerala. Previše kalcija opet remeti apsorpciju cinka, kao i obratno, previše cinka remeti apsorpciju kalcija. Povećan unos kalcija putem prehrane ne može štetiti, jer se višak kalcija ne apsorbira u organizam, nego se izlučuje putem stolice. Opasnost od pretjeranog unosa kalcija može nastati prilikom nekontroliranog uzimanja dijetetskih pripravaka, što može dovesti do ovapnjivanja mekih tkiva u organizmu. Izlučivanje kalcija Dio kalcija izlučuje se stolicom, u koju ulazi i kalcij iz žuči, čiji se dio ponovno apsorbira (oko 30%). Dio kalcija izlučuje se i urinom. Oko 50% urinom izlučenog kalcija nalazi se u ioniziranom obliku, a ostatak je u spojevima sa sulfatima, fosfatima, citratima i oksalatima. Količine kalcija izlučenog iz organizma povezane su sa starošću. U tijeku puberteta izlučena je količina smanjena, a raste u odrasloj dobi, posebno nakon menopauze kod žena. Nakon 65-e godine izlučivanje kalcija iz organizma ponovno se smanjuje. Velik unos bjelančevina dovodi do pojačanog izlučivanje kalcija urinom. Relativno visok postotak fosfora u hrani smanjuje taj efekt. Ali i velik unos rafiniranih i koncentriranih ugljikohidrata, od kojih nastaje inzulinska rezistencija, dovodi do pojačanog izlučivanja kalcija. Povećano izlučivanje kalcija urinom uzrokuje i kofein te povećan unos kuhinjske soli. Kalcij i osteoporoza Osteoporoza je naziv za gubljenje koštane mase i nastanak krhkih i lomljivih kostiju. Kod ljudi oba spola dolazi do smanjenja koštane mase nakon 40 godina života, ali zbog neposredne povezanosti hormona estrogena i gubitka kalcija, ta je pojava značajnija kod žena. Osteoporoza predstavlja gubitak oba matriksa kostiju (mineralnog i nemineralnog – uglavnom proteinskog). Kad postoji samo gubitak kalcija, tada govorimo o osteomalaciji (omekšanju kostiju). Osteoporoza je mnogo složeniji poremećaj, koji uključuje i gubitak proteinskog nosača i minerala (uz kalcij, uključeno je još barem desetak minerala). Kod osteomalacije, zbog nedostatka vitamina D nedovoljno se resorbiraju kalcij i fosfor, pa kod djece nastaje rahitis. Kod odraslih se vitamin D često nedovoljno apsorbira, pa je opet posljedica nedovoljna apsorpcija kalcija. Osteoporoza je kompleksno stanje koje uključuje hormonalne, prehrambene, okolišne faktore, kao i stil života. Nedovoljan unos kalcija i drugih minerala i vitamina, te moguće i druge greške u 3 Fosfor Fosfor je makromineral čija je uloga u organizmu višestruka. On se u organizmu nalazi u obliku fosfatnih ili hidrogenfosfatnih iona. U kostima fosfor s kalcijem čini apatit (kalcijev fosfat), koji ima važnu strukturnu komponentu koštanog matriksa. Moždano tkivo bogato je fosforom, što znači da je fosfor bitan za rast i razvoj i za dobro funkcioniranje mozga. Najvažnija je uloga fosfora u staničnoj biokemiji. Fosfatni pufer održava stalnu staničnu kiselobaznu ravnotežu. Također, fosfatni ioni sudjeluju u gotovo svakoj biokemijskoj reakciji kao aktivirajuća skupina. Fosfati su i dijelovi DNA, kao i brojnih koenzima. Oni su dio spoja ATP-a, koji predstavlja energetsku rezervu u stanicama. Iako je u organizmu nezamjenjiv, on je po količini tek šesti i ima ga ukupno oko pola kilograma. Nedostatak fosfora rijedak je, ali ako do njega ipak dođe, javlja se slabost i povraćanje te osteomalacija i rahitis. Višak fosfora predstavlja opasnost jer je koncentracija fosfora obrnuto razmjerna koncentraciji kalcija, pa može doći do jakih grčeva zbog smanjenja koncentracije kalcija. Magnezij Magnezij je esencijalni makromineral i elektrolit čija je uloga u organizmu višestruka. On je jedan od najzastupljenijih iona u stanicama, nalazi se i u kostima, sudjeluje u enzimskim biokemijskim reakcijama u stanicama, u normalnom radu mišića, u izgradnji kostiju; značajan je za održavanje normalnog krvnog tlaka i za funkcije središnjeg živčanog sustava. Magnezij spada u koenzimske faktore koji su potrebni u metabo4 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST NARODNI ZDRAVSTVENI LIST lizmu esencijalnih masnih kiselina, čime utječu na stvaranje parakrinih hormona – eikozanoida. Nedostatak magnezija danas je sve češći. Razlog je prije svega prerafinirana i industrijski prerađena hrana, siromašna magnezijem. Posljedice nedostatka magnezija jesu drhtanje mišića, slabost, poremećaji gutanja, mučnina, povraćanje i grčevi. Kronični nedostatak povećava rizik od bolesti krvožilnog sustava, malignih oboljenja i osteoporoze. Unos prevelike količine magnezija, u prvom redu putem dijetetskih pripravaka i putem lijekova, može izazvati ozbiljne poremećaje, koji mogu u konačnici oštetiti organizam. nja bubrega. Jednokratni unos velike količine natrija opasan je i po život jer ljudski organizam nema mehanizam za sprečavanje prevelike apsorpcije natrija u crijevima. Kod toga nastupaju mučnina, povraćanje, grčevi, proljevi, poremećaj srčanog rada. Uzimanje jedne žlice kuhinjske soli može ubiti čovjeka. Sumpor Sumpor se nalazi u kosi, noktima i koži. Koristi tijelu za detoksifikaciju i čišćenje krvi, a pomaže i imunom sustavu. On možda i nije sam esencijalan mineral, ali je esencijalan element proteina, vitamina B7 – biotina, kao i vitamina B1. On je dio kemijske strukture aminokiselina – metionina, cisteina, taurina i glutationa. Također je potreban u sintezi kolagena, neophodnog za integritet kože i ostalih tkiva. Manjak sumpora može se dogoditi samo ako je prehrana bez proteina, što zapravo organizam više dovodi do manjka proteina nego do manjka sumpora. Natrij Kalij Kalij je najzastupljeniji unutarstanični pozitivno nabijeni ion, dok ga izvan stanice ima jako malo u odnosu na natrij. Kalijevi ioni sudjeluju u nizu fizioloških funkcija u organizmu, primjerice kod prijenosa živčanih impulsa, mišićnih kontrakcija, kontrole krvnog tlaka, aktiviranja raznih hormona, razvoja embrija, diobe stanica, regulacije kiselobazne ravnoteže i dr. Nedostatak kalija u normalnoj prehrani vrlo je rijedak. Upotreba diuretika ili povećano mokrenje zbog bilo kakvih razloga može dovesti do nedostatka kalija, zbog čega dolazi do srčanih smetnji, mišićne slabosti, mučnine, pospanosti i psihološko-neuroloških poremećaja. Nekada to može biti i opasno za život. Klor Natrij je jedan od najvažnijih makrominerala elektrolita u ljudskom organizmu. Predstavlja najčešći pozitivno nabijeni ion u izvanstaničnoj tekućini. Sudjeluje u formiranju osmolarnosti izvanstanične tekućine, održavanju kiselobazne ravnoteže tekućine. Natrij sudjeluje u prijenosu živčanih impulsa te u mišićnoj kontrakciji. Nedostatak natrija u normalnoj prehrani uglavnom nije moguć, ali može nastati zbog nekih bolesti, kao što su proljev, povraćanje, opekline i tumori. Prevelik unos natrija može izazvati značajne poremećaje u organizmu. Dugotrajno prekomjerno soljenje hrane može dovesti do povećanog krvnog tlaka i ošteće- Klor djeluje, s ostala dva elektrolita – natrijem i kalijem, u kontroli protoka tekućina u krvnim žilama i tkivima, u regulaciji kiselosti tijela, a dio je i solne kiseline želuca. Neophodan je za održavanje normalne kiselosti u želucu. Pomaže i u prijenosu ugljičnog dioksida putem krvi do pluća. Manjak klora u tijelu izuzetno je rijedak, ali kada do njega dođe, može izazvati velik gubitak kalija urinom, slabost i nizak krvni tlak. 5 6 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST DNEVNE POTREBE MINERALA I NJIHOVI IZVORI U sljedećoj tablici dan je pregled dnevnih potreba svih esencijalnih minerala, kao i namirnica u kojima ih ima najviše. Mineral Dnevna potreba za odraslog čovjeka (RDA) Izvori minerala Kalcij 800-1500 [mg] mlijeko i mliječni proizvodi, špinat, kelj Fosfor 800-1200 [mg] ribe, mesni proizvodi, mahunarke, orašasti plodovi Magnezij 300-400 [mg] Sumpor 800-1000 [mg] Natrij 500-3000 [mg] Kalij Klor Željezo Cink Jod Selen Bakar Mangan kikiriki, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah, banane, zob, avokado, krumpir u ljusci, smeđa riža mlijeko i mliječni proizvodi, ribe, jaja, češnjak, zelena salata, kupus, mahunarke kuhinjska sol, plodovi mora, mlijeko 1 5 0 0 - 3 0 0 0 avokado, banana, brokula, artičoka, naranča, [mg] jabuka, maslina, marelica, krumpir, rajčica, grah 1500-4000 kuhinjska sol, rajčica, celer, masline [mg] tuna, oštrige, bundeva, zob, grašak, kvasac i 10-18 [mg] smokva oštrige, govedina, rakovi, puretina, tuna, pivski 12-15 [mg] kvasac, mlijeko, sjemenke, bundeve, sir, grašak plodovi mora, bakalar, haringa, sardine, rakovi, 150 [µg] školjke, jodirana sol losos, školjke, zob, suncokret, smeđa riža, ječam, 50-70 [µg] naranča, kokos raž, grah, pileće meso, banana, kikiriki, bademi, 2-3 [mg] sezam, kvasac, soja, šljive, sjemenke suncokreta 4-10 [mg] žitarice, mahunarke, orašasti plodovi 7 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST Mineral Dnevna potreba za odraslog čovjeka (RDA) Izvori minerala Fluor 2-4 [mg] plodovi mora, želatina, crni čaj Krom 100-200 [µg] integralne žitarice, pivski kvasac, meso, orašasti plodovi Kobalt 10.20 [µg] meso, mlijeko, kikiriki Molibden 45-75 [µg] Nikal 300-700 [µg] Silicij 20-50 [mg] mlijeko, mahunarke, žitarice zob, mahunarke, orašasti plodovi, kakao, pšenica, lisnate salate luk, pšenica, zob, proso, ječam, riža, cikla, lisnato zeleno povrće Minerali – sudionici života Rezimirajući napis o mineralima, možemo konstatirati da su minerali, kao esencijalne tvari anorganskog ili anorgansko-organskog podrijetla, neizostavni dio prehrane. Neobično su važni za ljudski organizam jer ih organizam ne može sam stvarati. O njima ovise mnoge funkcije ljudskog organizma. Pravilna prehrana podrazumijeva ne samo uravnotežen unos svih neophodnih minerala, nego i drugih esencijalnih makronutrijenata (bjelančevina, ugljikohidrata i masti), kako bi se osigurala neophodna ravnoteža u organizmu. Kako pojedine namirnice sadržavaju različite minerale, to je za podmirenje potreba organizma za mineralima neophodno konzumirati raznovrsnu hranu. Posljedice nedovoljnog unosa minerala mogu dovesti do pojave određenih bolesti, kao npr. anemije (nedostatak željeza), osteoporoze i slabosti kostiju (nedostatak kalcija i fosfora), usporavanja rasta i razvoja djece, kao i smanjenja imuniteta. Pretjerano unošenje minerala u organizam vrlo je rijetko moguće normalnom prehranom, nego samo raznim dijetetskim pripravcima, u kom slučaju može doći do ozbiljnih poremećaja, pa i trovanja. Stjepan Šaban, dipl. ing. 8
![PATOHISTOLO[KA DIJAGNOSTIKA KARCINOMA PROSTATE S POMO]U BIOPSIJE IGLOM](http://cdn1.abcdocz.com/store/data/000021471_2-eadf83377b857145ba893848f2fc73a8-250x500.png)
© Copyright 2024